Kršćanska amaterska poezija

POETSKI PREDAH

Vječni putnik Uživamo u dvije nove pjesme našega Ivana Dragičevića!

Foto: Shutterstock

Vječni putnik

Jutarnja iskra neka te budi
i vječnog putnika u suzi oka
na sprudu žala u zraci sunca
na krilu vala, plavetnilu mora

Oko nek čeka iskru radoznalo
modriju od neba iznad dubina
u njoj nek plamti lahor daljina
bezdan ponora i svih visina

Vječni putnik u pjesmi zove
utisnut u ožiljke svakoga bitka
i gleda oko suzom umiveno
nevino srce duši otvoreno

Savjesti čiste samotno živi
rado je ranjiv na pjesme tvoje
titrajem srca dolazi iz snova
grli te lahorom toplih vjetrova!

Poseban dan

Osvanuo je taj poseban dan
dan od noći što skraćuje san
u njem nema ni traga sjene
vedro sunce grije samo mene

To je dan kad sve dobro ide
kad nestaju svi tragovi zlobe
dan je to kad me prođu brige
sjena tame tad posve utihne

Tada sjena od sunca se krije
tajnu njenu svjetlo razotkrije
tragovi njeni rađaju se u noći
svaka tajna na svjetlo će doći

Kad sunce zađe, u noći tišine
tad sve se smiri i posve utihne
sjene u noći mjesecom hodaju
ljepotom neba u snovima sjaju!

Ivan Dragičević; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh