Duhovnost

PRIHVAĆANJE MILOSTI

Vječna kušnja neovisnosti – više volimo darivati negoli biti darivani „Milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.“ (Ef 2, 8 – 10)

Vječna kušnja neovisnosti - više volimo darivati negoli biti darivani

Foto: Pixabay

 

(…)To je vječna kušnja neovisnosti i uspijevanja sa samim sobom i sa svojim životom, želja da se bude neovisan od drugih, a posebice neovisan od Boga. Više volimo darivati negoli biti darivani. Koliko mnogo ljudi govori: „Ja sam već pobijedio taj i taj grijeh“, ili: „Ja sam pobijedio tu i tu ovisnost.“ Što to znači, JA SAM USPIO? Ili mi je ipak Bog dao milost, zahvaljujući kojoj sam postao slobodan?

Samostalnost i neovisnost izgledaju kao vrijednosti i svijet danas žarko želi stvoriti takvo gledište

Ne primjećuješ li u sebi tu suptilnu oholost, koja ti šapće da je „glupo nekoga zamarati“, a posebno Boga? Moliti za uslugu, za milost, biti ovisan o čijoj milosti ili nemilosti… Samostalnost i neovisnost izgledaju kao vrijednosti i svijet danas žarko želi stvoriti takvo gledište. Osim toga, ako toliko silno mrziš sebe, a ipak odlučuješ da moraš postojati, tad je bolje da se nitko drugi ne mora zanečistiti tobom i da se sam mučiš s blatom svojeg života. Netko je napisao: „Ali to je jednostrano, jer nemam problema s time da budem potpuno predan komu, da mu pomažem i potrošim na njega mnogo vremena i snage. I obično to radim prije nego napravim što za sebe, prezirući pritom svoje vlastite potrebe. I stvarno se često događa da uspjeh pripisujem sebi, a ne Božjoj milosti, i da u takvu mišljenju izbjegavam Boga. Stalno se nadam da ću sam pobijediti svoje kušnje.“

Ja nisam u stanju sam očistiti svoju unutrašnjost, jedino me on može očistiti u dlanovima svoje Majke, u svojem imenu: Isus Krist

(…) u svakom vjerniku, kao i u cijeloj Crkvi, promjena ne dolazi od nas, nego od Boga; mi ne mijenjamo i ne reformiramo Crkvu, nego ju Bog gradi.
Ja nisam u stanju sam očistiti svoju unutrašnjost, jedino me on može očistiti u dlanovima svoje Majke, u svojem imenu: Isus Krist. Disat ću njime. Vapit ću njegovu imenu, kao da čistim svoju pljesnivu unutrašnjost spužvom, koja upija sve nečistoće, mrlje i sramotne osude.

Neka se upije u njegovo ime svako moje zlo, cijeli kvas i ocat, gorčina i pokvarenost, jer je zaželio sažeti sebe sama, uništiti cijelo zlo ovog svijeta, jer je učinio čast svima nama, želeći da se u njega upije sve nasilje i grozota, pa tako i moja. Obećao mi je to kad je rekao:

„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.“ (Mt 11, 28 – 30)

„Dođite, upijte se u mene, koji ste izmoreni sami sobom, koji ste opterećeni nepotrebnim ciljevima, uzmite teret križa zajedno sa mnom i idući uz mene moći ćete podnijeti sami sebe. To će vas umiriti, kada vidite da nije riječ o tome da budete savršeni, već da budete voljeni i da sami volite. Uz mene ćete naučiti hodati vjerujući u moju ljubav, a ne sa samouvjerenošću zbog svoje snage i nepogrešivosti.“ „Hajde, budi uz mene!“, a ne: „Hajde, jer možeš uspjeti sam sa sobom!“

Iz knjige „Usrećiti Boga“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Pročitaj i ovaj ulomak iz iste knjige, o otporu prema milosti: 

Sami se ne možemo promijeniti 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh