Svjedočanstva

„SVAKA JE DUŠA POSEBAN SVIJET“

VIDJELA SAM PAKAO NA ZEMLJI Kad sam ju srela, povikala je: ‘Spasi me!’ „Imala sam prijateljicu kojoj ništa u životu nije nedostajalo. Roditelji su joj čak uredili kuću u kojoj će živjeti nakon udaje. Ali upala je u loše društvo. Upoznala je mladića narkomana. I ubrzo se ta kuća pretvorila u tvornicu za proizvodnju kompota. Sve crno, prljavo. Kad sam ju srela, povikala je: 'Spasi me!' Znala sam da ju sama ne mogu spasiti…“

Pakao na zemlji

Foto: Shutterstock

 

Jesam li vidjela pakao na zemlji? Mislim da jesam. Imala sam prijateljicu kojoj ništa u životu nije nedostajalo. Roditelji su joj čak uredili kuću u kojoj će živjeti nakon udaje. Ali upala je u loše društvo. Upoznala je mladića narkomana. I ubrzo se ta kuća pretvorila u tvornicu za proizvodnju kompota. Sve crno, prljavo. Kad sam ju srela, povikala je: „Spasi me!“ Znala sam da ju sama ne mogu spasiti. Možda se čini čudno, ali osjetila sam tamo prisutnost zloduha. Tražila sam pomoć kod ispovjednika, koji mi je savjetovao da jedino mogu biti s tom osobom. Pročitala sam kod s. Faustine da bijeda duše povezuje čovjeka s Bogom milosrđa. Pokazala sam joj taj fragment i rekla da će Isus čekati na nju. Bila je na dnu i ondje je susrela Boga milosrđa. Upitala sam ju bi li se htjela ispovjediti. Željela je, i to prvi put u životu. Izmolile smo Krunicu na tu nakanu. Rekla je da će se samo umiti i obući. Znala sam jednog svećenika koji bi je mogao saslušati. Bila sam prisutna na toj ispovijedi. Molila me je da budem s njom na ispovijedi, jer da se boji i sigurno će lagati. A željela je to ispravno učiniti. I tako je zapravo započela pustolovina svećenika Edwarda s narkomanima. Ona je bila prva narkomanka kojoj je pomogao.

Oslobođenje od ovisnosti

Bila sam sretna što me Bog iskoristio da svoju prijateljicu dovedem k njemu. I to je to. Nakon toga htjela sam Zosiu odvesti u zajednicu narkomana, ali poglavarica mi nije dopustila. Strašno me to pogodilo, jer mi se činilo da u tom trenutku mogu dokraja ispuniti djelo milosrđa, a majka mi nije dozvolila. Poslije se pokazalo da je imala pravo. Sama Zosia mi je rekla da bi u tom stanju sigurno pobjegla, ako treba i pod izlikom da ide na toalet. Pomislila sam da Gospodin često progovara kroz poglavare i sigurno će tako biti bolje. Radit ću onoliko koliko ću moći. I sestra Faustina je također radila onoliko koliko su joj dozvoljavali njezini poglavari i ispovjednici. Truditi se raditi najviše, ali pomiriti se s činjenicom da možemo učiniti samo onoliko koliko možemo. Zosia se za nekoliko godina oslobodila poroka i ostvarila se kao majka. Prije toga u njoj su zamrli ne samo majčinski, nego i ljudski osjećaji. A sad su u njoj iznova potekli sokovi ljudskosti.

Ulomak iz knjige „Svaka je duša poseban svijet“ autora Jana Grzegorczyka. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje. 

 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh