Foto: Pixabay

Frank Capra, legendarni redatelj dirljivih filmova poput „Divan život” i „Gospodin Smith ide u Washington”, borio se protiv iskušenja da umanji svoje vrijednosti u svom radu. Capra, katolik, nije se morao boriti samo protiv Hollywooda. U nedavno otkrivenom rukopisu napisao je da se odupro đavolskom nagonu da umanji, oslabi snažnu moralnost koja se provlačila kroz njegove filmove.

„Vjeruje da je jedne noći razgovarao s vragom kad je sjedio u kući na jezeru i previše pio. I da ga je vrag pokušao uvjeriti da piše filmove bez vrijednosti”

Drugi rukopis/scenarij, „Noćni glasovi”, osobni je „Divan život” Franka Capre kada je osjetio da se Hollywood okrenuo protiv njega na kraju njegove karijere. „Vjeruje da je jedne noći razgovarao s vragom kad je sjedio u kući na jezeru i previše pio. I da ga je vrag pokušao uvjeriti da piše filmove bez vrijednosti”, rekao je Kris Capra. Ali Capra je ostao vjeran svojim vrijednostima.

Govoreći o svom filmu „Ne možeš to ponijeti sa sobom”, Capra je izričito kazao da je to bila prilika da se proglasi Kristova poruka „ljubi bližnjega” za koju je naglasio da „može biti najmoćnija snaga održavanja u nečijem životu”.

Rečenica koja mu je promijenila život

Međutim, Capra svoju vjeru nije uvijek shvaćao vrlo ozbiljno. Zapravo, za sebe je govorio da je u mladosti bio „božićni katolik”. Zbog ranog uspjeha osjećao se zadovoljstvo i nije previše razmišljao o vjeri. Ali, prijatelj, znanstvenik i kršćanin rekao mu je nešto što mu je promijenilo život zauvijek: „Talenti koje imate, gospodine Capra, nisu vaši, niti ste ih stekli sami. Bog vam je dao te talente; oni su njegovi darovi vama, da ih upotrijebite za Njegovu svrhu.”

„Čovječanstvu su bile potrebne dramatizacije istine da je čovjek u biti dobar, živi atom božanstva; da je suosjećanje prema drugima, prijatelju ili neprijatelju, najplemenitija od svih vrlina. Moraju se snimati filmovi da se to kaže, da se suprotstavi nasilju i podlosti, da se kupi vrijeme za demobilizaciju mržnje.”

Ubrzo nakon toga, Capra je počeo preispitivati svoju vjeru i počeo je shvaćati ozbiljnije. Počeo je koristiti svoju umjetnost na drugačiji način. Rekao je: „Moji filmovi moraju svakom muškarcu, ženi i djetetu dati do znanja da ih Bog voli, da ih ja volim i da će mir i spas postati stvarnost tek kada svi nauče voljeti jedni druge.”

U svojoj autobiografiji iz 1971., „Ime iznad naslova”, Capra je napisao: „Čovječanstvu su bile potrebne dramatizacije istine da je čovjek u biti dobar, živi atom božanstva; da je suosjećanje prema drugima, prijatelju ili neprijatelju, najplemenitija od svih vrlina. Moraju se snimati filmovi da se to kaže, da se suprotstavi nasilju i podlosti, da se kupi vrijeme za demobilizaciju mržnje.”

National Chatolic Register; Book.hr