Foto: Screenshot

Bolsena je poznata po euharistijskom čudu koje se dogodilo 1263. godine i koje je bio poticaj za organizaciju slavlja Corpus Domini (Tijelovo). Ovo čudo glasi za najvažnije i najdokumentiranije, a poznaju ga i nevjernici jer je u čast čudu izgrađena orvietska katedrala, remek˗djelo izvanredne arhitektonske ljepote te je čudo zabilježeno na poznatoj Rafaelovoj freski „Misa u Bolseni” u Heliodorovoj sobi apostolske palače u Vatikanu.

Prožet sumnjama kod svakog slavljenja liturgije, njemački svećenik odluči krenuti na hodočašće u Rim kako bi se molio na apostolskim grobnicama. U povratku se zaustavio u Bolseni da se pomoli na grobu mučenice sv. Kristine

Čudo se dogodilo 11. kolovoza i 7. rujna 1263. godine. Njemački svećenik Petar iz Praga bio je vrlo pobožan, ali je ponekad sumnjao u stvarnu Kristovu prisutnost u posvećenoj hostiji. Bilo je to vrijeme kad je euharistijska doktrina Berengara iz Toursa, koja osporava stvarnu Kristovu prisutnost u posvećenim prilikama kruha i vina, potkopavala katoličko učenje. Prožet sumnjama kod svakog slavljenja liturgije, njemački svećenik odluči krenuti na hodočašće u Rim kako bi se molio na apostolskim grobnicama. U povratku se zaustavio u Bolseni da se pomoli na grobu mučenice sv. Kristine. Upravo u crkvi ove mučenice dogodilo se čudo.

…dok je posvećenu hostiju držao u ruci iznad kaleža, svećenik Petar iz Praga vidio je krv kako curi iz hostije na korporal i platno na oltaru

U trenutku pretvorbe, dok je posvećenu hostiju držao u ruci iznad kaleža, svećenik Petar iz Praga vidio je krv kako curi iz hostije na korporal i platno na oltaru. Preplašio se i nije imao snage nastaviti misu. Uzeo je kalež, posvećenu hostiju, korporal i druge predmete koji su bili umrljani krvlju, vratio se u sakristiju te ih sklonio u sakrarij. Kad ga je prošlo prvotno zaprepaštenje, shvatio je da se takav slučaj ne može sakriti te da mora otkriti što se dogodilo.

Govori se da su među teolozima u pratnji bili sv. Toma Akvinski i sv. Bonaventura iz Bagnoregia

Vijest o čudu ubrzo se proširila. Došla je i do Orvieta, udaljenog od Bolsene tridesetak kilometara, gdje se nalazio papa Urban IV. On je odmah poslao u Bolsenu biskupa Giacoma Maltragu u pratnji drugih poznatih teologa kako bi istražili slučaj, prikupili svjedočanstva i sve moguće dokumente. Govori se da su među teolozima u pratnji bili sv. Toma Akvinski i sv. Bonaventura iz Bagnoregia. Predvođena Maltragom, delegacija je ispitala češkog svećenika i istražila krv i hostiju.

Sâm Sveti Otac, obaviješten o ozbiljnosti slučaja, krenuo je u susret svetim relikvijama, u pratnji kardinala, klerika i vjernika Orvieta. Susret se dogodio na obali rijeke Riochiaro gdje je Papa duboko ganut kleknuo i zaplakao

Slučaj je bio toliko očit da nije ostavljao prostora sumnjama. Zbog toga je povratak relikvija u Orvieto bio svečan, sa svećenicima Bolsene i mnoštvom ljudi koji su pratili procesiju. Sâm Sveti Otac, obaviješten o ozbiljnosti slučaja, krenuo je u susret svetim relikvijama, u pratnji kardinala, klerika i vjernika Orvieta. Susret se dogodio na obali rijeke Riochiaro gdje je Papa duboko ganut kleknuo i zaplakao. Potom je uzeo relikvije u ruke te ih odnio u katedralu.

Znak Papi

Zapravo nikada nije bilo sumnji u ozbiljnost i autentičnost ovog slučaja. Orvietska katedrala već je bila u planu izgradnje, ali je nakon slavnog događaja sagrađena upravo u čast čudu. Slavlje Tijelova također je već bilo planirano, no vjerojatno je čudo iz Bolsene ubrzalo proces te lišilo Papu svake sumnje.
U tom događaju on je vidio očit znak koji ga je pozivao da dovrši inicijativu kojom se već duže vremena bavio.

Nastavak , o ustanovljenju Tijelova i vizijama sestre Juliane možete pročitati u knjizi „Krv Kristova“ autora Renza Allegrija.

Ulomak iz knjige „Krv Kristova“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.