Foto: Pixabay

Ime Božje je u biti On sam, zlo drhti pred tim imenom i jedino smo u tom imenu spašeni i blagoslovljeni. Pa ipak, na sve se strane u našem narodu psuje, proklinje, vrijeđa, huli, pogrđuje, obeščašćuje, prezire, omalovažava, sramoti to isto ime. Jesmo li znali, da glagol „psovati“ dolazi od korijena „pas“? Psovanje bi, dakle, bilo lajanje. Ili, znamo li da, kako kažu naši Dalmatinci, riječ „beštimanje“, dolazi od „beštija“ (latinski bestia) što doslovno znači „zvijer, životinja“?

Mnogo se više u psovkama spominje dragi Bog, nego mrski vrag: kao da se ljudi ne boje uvrijediti Gospodina, a strah ih je uvrijediti đavla. Koja nelogičnost!

Zanimljivo, čovjek može tužiti i povlačiti po sudovima drugog čovjeka, zbog „narušavanja dobrog imena“, a sjećamo se i ne tako davnih vremena, kada se išlo i u zatvor ako bi se uvrijedilo ime, na primjer, nekog državnika. I danas ćemo rijetko čuti, da bi netko psovao aktualnog predsjednika republike, ipak se ljudi boje dirati u nešto, što bi im se moglo vratiti i osvetiti, kad-tad. Mnogo se više u psovkama spominje dragi Bog, nego mrski vrag: kao da se ljudi ne boje uvrijediti Gospodina, a strah ih je uvrijediti đavla. Koja nelogičnost!

„Ne izusti imena Boga svoga uzalud!“

Čuo sam osobno psovke, od kojih se ježi koža, bogohuljenja, koje izazivaju nesvjesticu, ne samo kod vjernika, već i kod ljudi kojima je vjera strana, ali shvaćaju da s tim riječima nešto nije u redu. Postoje psovke, za koje zaista možemo zaključiti da dolaze iz samoga pakla, tako su neopisivo brutalne i konstruirane, da ih ljudski mozak svakako nije mogao sam izmisliti. No, htio bih napisati nekoliko riječi o graničnim izrazima, koji ne pripadaju domeni bogopsovke, a ipak izravno udaraju na drugu zapovijed Božju: „Ne izusti imena Boga svoga uzalud!“ i stoga nisu manje pogubni i razarajući. Naime, postoje uzroci psovanja (ljutnja, nekultura, malograđanština, rane iz djetinjstva, prebivanje u psovačkom društvu, dokazivanje, agresivnost…) ali i posljedice, jer psuješ li Boga, prizivaš sotonu.

…postoje izrazi, koje šutke odobravamo, koje u pravilu ne ispovijedamo, protiv kojih se ne borimo, kao što su: bogati, bogami, bogte i bogme, bogamu, boga ti tvoga, dozlaboga, dabogda te…

Psuješ li Gospodina, tjeraš Ga iz svog života, daješ slavu Zlomu i predaješ mu svoje zdravlje, obitelj, posao. Dakle, posljedice su tragične, i to treba jasno reći. No, postoje izrazi, koje šutke odobravamo, koje u pravilu ne ispovijedamo, protiv kojih se ne borimo, kao što su: bogati, bogami, bogte i bogme, bogamu, boga ti tvoga, dozlaboga, dabogda te… Koji uđu u srce, ugnijezde se u glavi, kao bakterije nakupe se na jeziku i malo po malo, čovjek više i ne obraća pažnju na produkt svoga zastranjenja.

Ružne riječi i psovke već su postale našom svakodnevicom, nešto na što smo se privikli, nešto što više i ne čujemo, jer čujemo svugdje

Poznajem mnoge obitelji, u kojima „cvjeta“ ovakav način izražavanja, kako među roditeljima, tako i kod njihove djece, jer lako je preuzeti nešto od onih s kojima živiš. Upozoriš li ih da kršćani ne izgovaraju ime Božje uzalud, pravdat će se da je riječ o navici, da to i nije bogopsovka, da izraz „bog te, u biti znači – Bog te blagoslovio“ i slično. Pa zašto ne kažu onda u cijelosti: Bog te blagoslovio? Zato, jer se srame. A ne srame se istog Boga povrijediti. Ružne riječi i psovke već su postale našom svakodnevicom, nešto na što smo se privikli, nešto što više i ne čujemo, jer čujemo svugdje. Razornija od ptičje gripe, pandemija psovanja uvukla se u sve slojeve društva i polako, poput tumora, razara tkivo obitelji, brakova, djece.

Upozori! Posti i moli!

Cesta života dugo ide ravno i lijepo je asfaltirana. A onda naglo, bez najave, otvara se ponor, strmina, pred kojom se teško zaustaviti jer prebrzo se vozi…

Zašto dijete od 6 godina s takvom lakoćom psuje dragog Isusa na križu? Ja znam odgovor: zato što Ga ne zna. Ne zna cijenu Njegove Krvi, ne zna strahotu Njegove patnje, ne zna pobjedu Njegova uskrsnuća, ne zna ljubav Njegova Srca prema nama nezahvalnima. A ne znaju ni njegovi bližnji, od kojih je čuo i naučio te blasfemije. Dok ne kuša plodove proklinjanja, neće se urazumiti. Cesta života dugo ide ravno i lijepo je asfaltirana. A onda naglo, bez najave, otvara se ponor, strmina, pred kojom se teško zaustaviti jer prebrzo se vozi…

(…)

Za uvrijede nanesene Gospodu od strane tvoje obitelji posti i moli i sudjeluj u sakramentalnom životu Crkve, u naknadu za grijehe koji ranjavaju Srce Isusovo i koji donose tolike boli ljudima.

Poslušajte i što fra Ivan Marija Đuzel kaže o Svetom Imenu Gospodnjem i korištenju Njegova imena u kolokvijalnom govoru:

Ulomak iz knjige patera Marka Glogovića „Samo za stotu ovcu“. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Knjigu u elektroničkom izdanju možete kupiti ovdje, a više o njoj saznati ovdje.