Foto: Screenshot

„Katolicizam ne znači kraj judaizma, njegovo je ispunjenje.“ Riječi su ovo židovskog profesora Royja Shoemana koji se obratio na katoličanstvo.

Rođen je i odgojen u židovskoj obitelji. Svi u njegovu okruženju bili su Židovi. Cijeli njegov identitet tijekom odrastanja bio je židovski. Zadnjih godina srednjoškolskog obrazovanja postao je još gorljiviji Židov. Počeo je slijediti hasidskog rabina. Čak je htio ostati u Izraelu, ali nije… Vratio se u SAD i upisao MIT, gdje vlada tehnički, znanstveni, sekularni duh sveučilišta. Tu je izgubio svoju židovsku vjeru. Religija je u takvom okruženju neko srednjovjekovno praznovjerje. Pao je pod taj utjecaj pseudoznanstvenog svjetonazora – da znanost ima sve odgovore, a da je religija samo mit.

S 29 godina postao je profesor marketinga na Harvardu. Iako je to bio ogroman uspjeh, njegov svijet se urušavao u tom periodu. Još kao dijete osjećao je da mora postojati pravi smisao života i jednom kad odraste da će ga shvatiti. Mislio je da će do toga doći kada stupi u osoban odnos s Bogom. Na bar micvi se nije dogodilo, bio je to najtužniji dan njegova djetinjstva. S godinama je mislio da će smisao doći s uspjesima, ali nije ga pronašao. S 29 godina bio je vrlo uspješan, postigao je mnogo u svjetovnom životu, ali nije otkrio smisao života.  Upao je u egzistencijalni očaj.

U Božjoj prisutnosti

Šetajući jedno jutro u prirodi, sam sa svojim mislima, zastor se razmaknuo i našao se vrlo svjesno u Božjoj prisutnosti.
„Gledao sam i doživljavao svoj život onako kako bih ga gledao nakon što bih umro i gledao ga ponovno u Božjoj prisutnosti.
Vidio sam da su dvije stvari za kojima bih najviše žalio bile: sve vrijeme i energija koje sam potratio brinući o tome da nisam voljen i vrijeme koje sam potratio ne radeći ništa korisno u očima Boga.
Kao da sam cijeli život pohlepno skupljao gomile novca iz Monopolija, a pored mene je bila hrpa zlatnika koje sam ignorirao.“

„Također, vidio sam koliko sam lud bio što sam proveo život gledajući unazad i govoreći: Da mi se samo to nije dogodilo, onda bih danas bio sretan…. Sve što mi se ikad dogodilo bilo je savršeno isplanirano iz ruku sveznajućeg Boga koji sve ljubi. Posebno one stvari zbog kojih sam najviše patio.
Vidio sam da je svrha mog života da služim i štujem svog Gospodina, Boga i Gospodara koji mi se otkrio.“

„Najveća stvar u tom iskustvu bila je intimna spoznaja da Bog, ne samo da me poznaje osobno i zna moje ime, već pazi na mene i brine za mene od trenutka mog postojanja, kao da sam jedina osoba koju je stvorio.“

Cijelo svjedočanstvo pogledajte u videu s prijevodom koji je napravila Izdavačka kuća Kyrios: 

Book.hr