Foto: Screenshot

BBC-jev novinar posjetio je kineski kamp za preodgoj vjerskih manjina. Stotine tisuća muslimana nestaju u ogromnim strogo čuvanim ustanovama.

To su mjesta gdje odrasli nose uniforme i gdje na kraju dana ne idu svojim domovima, nego spavaju po desetorica u sobi, dijeleći zahod i ne znajući koliko će mjeseci ili godina proći prije nego što se budu mogli vratiti kući.

Kina je poricala postojanje ovih mjesta, ali sada je dopustila pristup novinarima. Za njih su to „škole“, a ne zatvori.

„Je li vaš izbor biti ovdje?“ – upitao je novinar jednog muškarca.

„Da. Nisam bio dovoljno svjestan zakona. Bio sam pod utjecajem ekstremizma i terorizma. Policajac u mom selu mi je savjetovao da se upišem u školu i promijenim svoje misli.“

Tijekom nekoliko posljednjih godina, mreža strogo čuvanih ustanova izgrađena je po zapadnoj kineskoj regiji Xinjiang. Ustanove su ograđene visokim zidovima, stražarskim tornjevima i bodljikavom žicom

Misli se „transformiraju“ uzastopnim ponavljanjima pri učenju kineskog. Uče kineske zakone o religiji, zamjenjuju vjeru i kulturni identitet drugačijom vjernošću: „Volim Komunističku partiju Kine.“ BBC-jev je novinar tijekom obilaska kampa pronašao grafit: „O, moje srce, nemoj se slomiti!“

Tijekom nekoliko posljednjih godina, mreža strogo čuvanih ustanova izgrađena je po zapadnoj kineskoj regiji Xinjiang. Ustanove su ograđene visokim zidovima, stražarskim tornjevima i bodljikavom žicom.

Uspoređujući satelitske snimke očito je da su stražarski tornjevi i unutarnji zidovi uklonjeni kratko prije dolaska novinara. Prazna betonska igrališta pretvorena su u sportske objekte.

„Ako su ovo kampovi za pokazivanje, kakvi su onda oni kojima ne smijemo pristupiti? S netaknutim bodljikavim žicama i tornjevima manje izgledaju kao škole i mi smo manje dobrodošli“ – rekao je BBC-jev novinar.

Lakima, koja sad živi u Kazahstanu, provela je više od jedne godine u školi samo zato što je svom mobitelu imala instaliranu aplikaciju Whatsapp. Tek su je pri kraju njenog školovanja premjestili u ustanovu sličnu onoj koju su BBC-jevi novinari posjetili.

„Tjedan dana imala sam okove na nogama. Ponekad su nas tukli. Jednom su me udarili električnom palicom.“

„Što mislite o fotografijama ustanova koje Kina pokazuje svijetu (sretni muslimani koji revno uče, čak i plešu)?“

„Iskusila sam to u kampu. Upozorili su nas prije posjete novinara: ‘Ako itko od vas progovori, ići će na mjesto gore od ovog.’ Zato su svi uplašeni i rade što im se naredi, uključujući plesanje i pjevanje.“

Kina tvrdi da može predvidjeti njihove zločine

Osuđeni su, a nisu počinili nikakav zločin, i to bez suđenja, ali Kina tvrdi da može predvidjeti njihove zločine.

Zhang Zhishung iz ureda za vanjske poslove: „Neki ljudi pokazuju sposobnosti za ubijanje prije nego počine ubojstvo. Trebamo li čekati da počine zločin? Ili to trebamo spriječiti?“

Nakon završetka službenog obilaska, BBC-jevi novinari vraćaju se do ustanove nepozvani. Našli su veću grupu muškaraca koji su u tišini u redovima čekali ispred ulaznih vrata. Dolazak autobusa potvrdio je da neki ljudi smiju prenoćiti doma. Jedan je autobus bio pun muškaraca iz samo jednog sela. Muškarce su odveli u vladino postrojenje u kojem su im dali posljednje upute prije nego što su ih pustili da pješice odu kući. To je njihova prilika da na nekoliko sati zaborave školu.

Cijeli prilog možete pogledati ovdje:

Prevela i priredila Ana Marija Lončar; Book.hr