Foto: Screenshot

Božje djelovanje uvijek je iznenađujuće. Ne trebate biti previše pobožni da biste shvatili da je stvarnost poput fine tkanine koju je Bog satkao. Nisam od onih koji vide Božji prst u svemu što se događa. To govorim stoga što sam nedavno bila svjedok takve jedne posebne„slučajnosti“. A radi se o velikoj stvari.

Bog djeluje onda kada to najmanje očekujemo. I čini upravo ono što je nabolje za nas

Ne postoji zadani recept koji bismo slijedili. Božja je ljubav toliko velika da on ispunja naša srca svojem ljubavlju i srećom i prije nego što smo ih zatražili. Nije potrebno bacati novčić u fontanu ili izvršavati određene zadatke da bi sve ispalo onako kako treba (jasno, trebamo surađivati s Bogom, ali o tome malo kasnije). Bog djeluje onda kada to najmanje očekujemo. I čini upravo ono što je nabolje za nas.

Mi samo moramo zavapiti iz sveg srca i Bog dolazi. Da! On dolazi! Pokazuje se. Jasno govori. Želi nas pronaći na našem putu. Želi nas voditi čudesnim putem. Problem je kada pokušavamo forsirati stvari. Kada vjerujemo da je najbolji način da ostvarimo svoje želje da ih sami dosegnemo, svojim vlastitim snagama. Tada nas zahvaća frustracija.

Ali samo slabost, samo bliskost stvara ljubav…

Milost je besplatna. Traži samo malu suradnju s naše strane. Martin Descalzo je to ovako formulirao: „Najbolje kod Boga nije to što je on svemogući, već što nije dovoljno moćan da ne bi ‘trebao’ ljudska bića. Bog je dovoljno mudar da bi znao bolje od ikoga da svemogućnost izaziva divljenje, poštovanje, čašćenje, klanjanje, podložnost… Ali samo slabost, samo bliskost stvara ljubav. Stoga je od dana stvaranja, on koji ne treba nikoga, željan ljudske suradnje u gotovo svemu. A sve je počelo tako što je stavio u ljudske ruke odgovornost za dovršenje njegova djela i svega ostaloga što će se dogoditi na zemlji.“

Zato su, uz njegovu svemoć, naša slabost i naša vjera dovoljne da bi svijet funkcionirao.

Autor: Luisa Restrepo (Catholic-link)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)