Foto: Unsplash, Ravi Roshan 

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada, dakle, dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“ (Mt 6,1-6.16-18)

Tekst za cijeli život

Iako je odlomak prigodan za korizmu, fra Ante Vučković u ovom odličnom predavanju koje vam prenosimo – „u društvu s Riječi“, napominje kako je ovaj tekst za cijeli život. Tekst iz Evanđelja sadrži precizne Isusove upute kako treba živjeti, što činiti. Prenosimo vam predavanje fra Vučkovića i preporučujemo da ga poslušate u cijelosti i,  naravno, primijenite u praksi:

Tri prakse

„U prvoj rečenici Isus nam otkriva da se pravednost čini, da je praksa. Živimo u svijetu gdje većina ljudi misli da se pravednost odnosi na ono što se njima čini… I da smo u središtu mi, i da boriti se za pravednost znači boriti se za ono što meni pripada. Pravednost je ovdje mišljena kao ono što se očekuje da ja dam svakom što mu pripada.

Isus govori o tri prakse koje govore o naša tri elementarna odnosa:

Milostinja – pravednost je, očekuje se od mene da prema drugim ljudima budem milostiv – da imam pogled koji vidi potrebe drugih ljudi, da imam sućutno srce koje može suosjećati s drugima, i da imam vjerničko srce koje vjeruje Isusovoj riječi i da dajem drugima ono što je njima potrebno za život.

Molitva – odnos prema Bogu. Pravednost traži od nas da uspostavimo dobar odnos s Bogom. Dobar odnos s Bogom je odnos molitve.

Odnos prema nama samima – taj odnos Isus opisuje kao odnos posta – trud, briga, rad na samome sebi. Odnos posta je uskraćivanje sebi, dovođenje u red svojih nagnuća, strasti, potreba.

Redoslijed nije nevažan. Na prvom mjestu su drugi. Ne možeš imati dobar odnos s Bogom ako nemaš sućutno srce prema drugima…

Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima

Svoju pravednost ne činite pred ljudima. Ako je činimo pred ljudima, dobili smo plaću. Nema vam plaće pred Gospodinom. Isus kaže, ta vam plaća nije dobra, kolika god bila – premala je, zaslužujete više. Ako hoćete veću plaću, činite milosrđe u skrovitosti. U skrovitosti i od sebe samoga, do te mjere da ni u srcu ne misliš na to. Kad udijeliš, smatraj da je to pravednost koja se traži od tebe i točka.

Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Isus na sva tri mjesta kada daje upute kako činiti ovu praksu, uvijek završava: “I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!”.
Ako ja molim Boga, i imam osjećaj da On ne uzvraća, je li to zbog toga što sam već primio plaću? Kad se događa da mi Bog uzvraća? Kada činim pravednost, kada ne brujim o tome, i kada to bude u skrovitosti… onda se u mojem odnosu s Bogom otvori odnos skrovitosti u kojem sam u odnosu s Njime. Vrijedi i u drugoj praksi – molitvi.

Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

Poznam dosta vjernika koji će kazati, ja molim za tebe, za onoga, ovoga… Mi jedva čekamo da se zna da molimo za ovoga, ili onoga… Primili ste plaću.

Ako želiš moliti iskreno, zaključaj se da te nitko ne vidi. Tek tada se može stvoriti prostor između Boga i mene, prostor skrovitosti u kojem će izići vani sve što je u mom srcu, a to što je u mojem srcu nije uvijek ugodno. Molitva je mjesto da najneugodnije stvari iznesem na svjetlo Božjeg milosrđa i tražim Ga oprost. Za to nije pravo mjesto pred drugima. Osvijetlili svoje srce možeš samo u samoći pred Gospodinom.

O postu

Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti

Treća uputa: Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.”
Smrknuto lice nije lice jednog vjernika. Najvažnija stvar za raditi na sebi je post – oduzimanje sebi nešto što bi inače imao. Isus kaže da je to pravedno. Zašto? Ako hoćemo urediti svoj život moramo raditi na sebi, a svatko od nas nema manjka već viška.

Sve više ljudi koji ne vjeruju u Boga otkrivaju važnost posta kao potrebu za svoje fizičko zdravlje, kontrolu emocija… A sve je manje vjernika koji to prakticiraju.

Post se ne tiče samo hrane i tijela. Ima dubok, važan značaj za naš duh i duhovnost. Kod posta je usmjerenje na izvanjsko i u nutrinu. Kad postimo na ozbiljan način, dolazi do promjena u pogledu prema drugima, sebi i Bogu. Tko god misli da ne može izdržati glad, nikad nije postio.

Kad je Isus postio 40 dana u pustinji, susreo je napasnika. Post je vrijeme kada će se vaše napasti probuditi, kada će sve ono što vam smeta u životu postati vrlo oštro prisutno i tako ćete otkriti s čime se borite. To je jedina šansa da otkrijete i da se možete izboriti s njima. Post ima vrlo važnu ulogu u našem duhovnom životu.
Ako hoću izići na kraj s velikim, krupnim poteškoćama u životu, ja trebam postiti.

Ako imaš nekoga u obitelji s kim ne razgovaraš i učiniš sve što je u tvojoj moći, ali ne ide, možda je vrijeme da počneš postiti!?

Tamo gdje više ne možeš ništa, gdje ti se čini da ti je sve oduzeto – možda je vrijeme za post. Isus je rekao da na onoj granici kada vi više ne možete svojom moći istjerati nikakvu zlu silu koja vas sprječava da imate život – vrijeme je za post. To je najbolji način da bude manje mene, više Boga.

Iz ovog kratkog teksta možemo naučiti da smo mi gospodari – hoćemo li gledati u druge i njihove potrebe, ili gledati samo sebe. Hoćemo li moliti kako nam se čini da ćemo dobiti pozornost drugih ljudi, ili ćemo pronaći skriveno mjesto i odvojeno vrijeme za odnos s Nebeskim Ocem? Hoćemo li se truditi i raditi na sebi posteći tako da nas bude manje, a više Gospodina, ili ćemo se igrati nekakvim religioznim praksama koje su neobavezne i u kojima će biti najvažnije sačuvati zdravlje i da slučajno ne bismo bili sat vremena gladni.

Isus vjeruje da možemo imati njegove oči pune sućuti i da možemo izgraditi dobar odnos s Nebeskim Ocem i da možemo raditi na sebi trudeći se postom i pokorom postati bolji ljudi. O nama ovisi hoćemo li povjerovati i dati Isusu pravo, i praktično isprobati.

Book.hr