Foto: Shutterstock

Dvojica su odlučila poći. Ponijeli su sa sobom svoje svjetiljke i krenuli na put za koji su znali da će trajati kao i cijeli život.

„Zašto odustaješ?”

Nakon što su prošli dio puta, reče prvi: „Mnogo je još puta pred nama. Tko zna hoćemo li ikada dospjeti do njegova kraja? Odlučio sam, prije no što bude prekasno, da ću se vratiti“.

Drugi mu odgovori: „Zašto odustaješ? Tek si krenuo. Ako se vratiš, izgubit ćeš sve što je pred nama. A osim toga, kome ćeš se vratiti? Ondje nema više nikoga i nitko te ne čeka“.

Reče prvi: „Zar da čitav život idem? Ne, ja ću se radije vratiti i živjeti u miru. Ovdje sam gladan, a tamo me čeka obilje hrane. Dočekat ću starost i umrinijeti kao što umiru gotovo svi, u noći, dok budem spavao, a da neću niti osjetiti“.

„To što budem išao, dat će smisao mojem životu”

Drugi mu reče: „Ja ću nastaviti sam. Možda i neću prevaliti sav put, no učinit ću sve da dođem što bliže i da svoju svjetiljku odnesem što dalje. To što budem išao, dat će smisao mojem životu. Na kraju puta pouzdano me netko čeka i vjerujem da me treba. Ako mu ništa drugo nemam dati, mogu makar čitava života ići k njemu. Bit će toplije umrijeti u njegovoj blizini, a i moja će mu blizina, možda, moći dati topline“.

I pođoše svaki na svoju stranu.

Nakon mnogo vremena i mnogo puta drugi zastade umoran. Dok se opirao o štap, svojim je slabim očima gledao uz i niz put kojim je išao. Reče: „Star sam i malo je dana preda mnom. A toliko puta koliko sam prošao, još je preda mnom. Ne. Neću dospjeti. Daleko sam i odande odakle idem i odande kamo idem. Umrijet ću, a da nisam učinio ništa. Niti će mi biti toplo, niti sam dao topline“.

„I sada, kad smo se susreli, zauvijek ćemo biti zajedno…”

Jedan glas, koji mu progovori iz blizine, učini da protrne. Glas reče: „Nisi daleko. Stigao si. Onog dana kad si krenuo k meni, krenuo sam k tebi. Tražio si me, a i ja sam tebe tražio. I sada, kad smo se susreli, zauvijek ćemo biti zajedno. I jer si osjetio što znači putovati, jer si osjetio život, saznat ćeš da smrt nije istina“.

Autor: Stjepan Lice

Izvor: Vjeronauk.net