Foto: Screenshot

Drvena lutka

Tko nije poželio imati čarobni štapić ili vilu za kumu da umjesto nas napiše zadaću, ide na teške ispite ili, jednostavno, ukloni sve naše probleme? U animiranom filmu koji predstavljamo zanimljiva drvena lutka čini sve mogućim i nakratko nas uvjeri u iluziju lagodna života, bez ikakva napora ili žrtve.

U animaciji vidimo djevojku koja zaspi dok piše domaću zadaću. Najednom lutka na njezinu stolu oživi i dovrši zadaću. Kad se djevojčica probudi, iznenađena je, ali sretna što je zadaća napisana i ide u školu. Kad se vrati kući, još je i sretnija, jer je dobila dobru ocjenu, za koju se nije ni potrudila. Naravno, odluči sve svoje zadatke prepustiti drvenoj prijateljici.

Ono što naša junakinja ne zna jest da svaka odluka da ne činimo ono što je ispravno da bismo podlegli nemaru i lijenosti, nosi sa sobom posljedice. Začuđeno gledamo kako lutka raste i postaje sve veća, ali djevojčica to ne primjećuje. Zaslijepljena je slatkim plodovima koje uživa: dobrim ocjenama koje dobiva bez napora te slobodnim vremenom za igranje video igara. Ima sve što želi, pa nije važno što nekakva lutka raste i uzima sve više prostora u njezinoj sobi i životu.     

Naš mali porok

Zastanimo malo i razmislimo o svojem životu. Možda nemamo male drvene lutke koje nas zamjenjuju i oslobađaju naših obveza i napora koje one zahtijevaju, ali pogledajmo dopuštamo li si možda neke stvari koje nisu nužno loše, poput Facebooka, Instagrama, Twittera i drugih društvenih mreža, ali nam oduzimaju dragocjeno vrijeme. Ili smo možda samo lijeni i mlaki. Baš kao i u filmu, sve počinje svjesnom odlukom. Mislimo: „Ma samo ovaj put, samo danas, samo malo“, ali istina je da postajemo sve više popustljivi prema sebi, počinemo odugovlačiti i zanemarivati svoje poslove i to postaje naš porok, koji lomi našu volju i zbog kojega, u najboljem slučaju, postajemo ljudi neostvarenih potencijala.

Negdje daleko čujemo odjek Božjih riječi koje je rekao Jošui: „Neka knjiga Zakona bude na ustima tvojim: razmišljaj o njoj danju i noću, kako bi vjerno držao sve što je u njoj napisano: samo ćeš tada biti sretan i uspjet ćeš u pothvatima.“ (Jš 1, 8) U duhovnom svijetu opasnost od odustajanja od napora i žrtve znači gubljenje prvotnog poziva koji imamo kao kršćani: svetosti. Biti kršćanin, kao što sama riječ kaže, znači biti kao Krist. Neostvaren kršćanin stoga je oksimoron. (…)  Neophodno je to naglasiti jer nam se može lako dogoditi da budemo uspješni u svojem akademskom, profesionalnom, osobnom ili bilo kojem drugom životu, po naravnoj žrtvi, ali to nam neće biti dovoljno da budemo dobri kršćani.  

„Čovjek radije nudi skupe žrtve, koje sam odabire, umjesto da vrši ono što Bog traži od njega“   

„Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.“ (Mt 9, 13) Bernardo Hurault, svećenik i znanstveni djelatnik, to je ovako komentirao: „Čovjek žali svoje pogreške, ali ako njegova iskrenost nije dovoljna da ga izvede iz grijeha, on će samo gledati kako da udovolji Bogu kakvim žrtvama, ali to je daleko od prave ljubavi, koja se dokazuje poslušnošću. Čovjek radije nudi skupe žrtve, koje sam odabire, umjesto da vrši ono što Bog traži od njega.“

Vratimo se na naš crtani film. Završava pomalo ružno. Lijenost i dokolica glavne junakinje prepustila je drvenoj lutki toliku kontrolu da je mogla postati stvarna osoba. I ne samo to – junakinja se pretvara u drvenu lutku. To je bilo neizbježno, jer je zapuštanjem svojih obveza izgubila svoje dostojanstvo kao osoba. Slično i mi, kada ne vršimo svoje dužnosti, ne rastemo kao osobe, nego postajemo drvene lutke bez osobnosti i uvjerenja, lutke koje će vjerovati svakoj ideologiji i predati se svakoj nepravednoj vladi. Lutke bez čvrstih stajališta ili hrabrosti da ih zastupaju…

Da zaključim, htio bih naglasiti poziv na svršenost u našemu duhovnom životu, koji kao kršćani imamo. Na kraju, ako ga se držimo, on će nas neminovno dovesti do uspješnosti na svim područjima, jer Bog od nas traži dosljednost, što je povezano s integritetom. Kao što sam već rekao, teško je zamisliti kršćanina koji se boji potruditi, koji svjesno odustaje i radije izabire mlakost. U tom slučaju ne bismo mogli poštovati svoju odgovornost da svjedočimo i naviještamo Gospodina u svojoj svakodnevici. Jasno je da to traži napor i žrtvu, koji su plodonosniji i trajniji ako ih činimo iz ljubavi prema Bogu. Zato bih htio, budući da smo svi zajedno u toj borbi, podijeliti neke savjete sv. Josemaríje Escriváa de Balaguera, iz njegovih knjiga Put i Kovačnica:    

– Ne odlaži svoj posao za sutra.

– Bez životnog plana nikada nećeš postići red.

– Ako ne ustaješ u zadano vrijeme, nikada nećeš provesti svoj životni plan.

– Vrlina bez reda? Čudna vrlina!

– Kada dovedeš svoj život u red, tvoje će se vrijeme umnožiti i onda ćeš moći dati Bogu više slave, radeći više u njegovoj službi.

– Odluka: držati se svojeg rasporeda – junački vjerno i bez isprika – običnim danim i neobičnim danima.

Izvor: Catholic Link

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)