Foto: Screenshot

Dječak je želio sresti Boga. Znao je da treba dugo putovati do mjesta gdje On živi pa je u torbu spremio svoja omiljena peciva i dvije bočice soka te je krenuo na pustolovinu.

Kad je zaključio da je putovao dovoljno dugo, sjeo je na klupu u parku pored jedne žene. Otvorio je torbu i posegnuo za pecivima. Onda je primijetio da je žena također gladna pa joj je ponudio pecivo. Žena ga je zahvalno primila i nasmiješila se.

Njezin je osmijeh bio tako prijateljski da je dječak zaželio ponovno ga vidjeti pa joj je ponudio bočicu voćnog soka. Žena mu se je ponovno nasmiješila.

Dječak je bio presretan. Dugo su tako sjedili jedući i smijući se, a da nisu progovorili ni riječi.

Dječak se je tada sjetio da mora krenuti kako bi stigao kući na vrijeme za večeru. Na odlasku je ženu snažno zagrlio a ona mu je darovala još jedan veliki smiješak.

*

Kada je stigao kući, majka je bila iznenađena radošću na njegovu licu. „Što te je tako razveselilo?” upitala ga je. „Ručao sam s Bogom”, odvratio je on i prije nego što je njegova majka uspjela odgovoriti, dodao je: „Znaš što? Bog ima najljepši osmijeh na svijetu”…

U međuvremenu, žena je susrela svoju poznanicu. I ona je bila začuđena radošću na prijateljičinu licu pa ju je upitala. „Zašto si tako vesela?” „Ručala sam s Bogom”, odgovorila joj je ona i nadodala: „Znaš što? Mnogo je mlađi nego što sam mislila”…

U nastavku možete pogledati jednu inačicu ove predivne priče:

Autor: Book

Priredila Martina Vidaković; Book.hr