Svjedočanstva

SVJEDOČANSTVO O BOGU KOJI NAS UVIJEK DRŽI ZA RUKU

VIDEO ‘Bog mi je dao da shvatim da svi spontani pobačaji nisu prokletstvo već izvor milosti’ Svjedočanstvo Marije, članice MZ Svete obitelji, o Božjoj brizi, pažnji, nježnosti, naklonosti, mudrosti… O njezinoj vjernosti Bogu i Njegovoj vjernosti njoj. Često patnje ljude dovode do sumnje u Boga i odvode ih od Boga. No ovo je svjedočanstvo priča o patnji kao putu prema bližem sjedinjenju s Bogom

Foto: Screenshot

 

Marija Šimičić iz MZ Svete Obitelji iz Osijeka podijelila je svoje predivno svjedočanstvo o njezinoj vjernosti Bogu i Njegovoj vjernosti njoj. Svjedočanstvo će, vjerujemo, biti posebno na korist svim majkama koje se bore s boli spontanih pobačaja i neplodnosti.

Smatrala je da će kroz tjelesni odnos dobiti ljubav

Odrastala je s osjećajem manje vrijednosti, svjedoči. Iako odgajana u vjeri, počela se, u svojoj mladenačkoj dobi, odvajati od Boga. Ušla je u predbračne odnose. Smatrala je da će kroz tjelesni odnos dobiti ljubav. No, njezino srce je i dalje bilo prazno. Bila je nesretna. Godinama je to trajalo… U jednom trenutku preplavio ju je strah da će imati nesretan brak.

Završavala je fakultet i bilo je to vrijeme velikih promjena u njezinu životu… pa su se tako počeli javljati i takvi strahovi. U jednom snu je od Isusa čula: Marija, pripremi se, ti i Ana (sestra) idete prve. Mislila je da to znači da će ubrzo umrijeti.

Taj san potaknuo ju je da više obrati pažnju na svoj odnos s Bogom. Nakon nekoliko mjeseci, sa sestrom je gledala video svjedočanstvo jedne žene o abortusu i o tome kako se obratila. To je za nju bio prijelomni trenutak. Tada je odlučila prepustiti Bogu svoju spolnost.

Bog koji liječi srca slomljena

Molila se jako za budućeg supruga… i ubrzo upoznala dečka, danas supruga, na isusovačkom kampu Modrave, na koji je došla zadnji dan devetnice svetom Josipu. Vjenčali su se nakon godinu dana veze.

Prije braka molila je za nekoga tko neće odustati od nje, a zamislite, njezin suprug, za suprugu na kojoj će trebati puno „raditi”

U braku je Bog počeo tesati njezinu sliku o braku. Preko njezina supruga probijao je taj zid koji je stvorila. Njezino srce je bilo puno rana i u braku je, kako svjedoči, zaista bilo teško, posebno nakon što je kod nje nastupila anksioznost i depresija. Ona je, govori, prije braka molila za nekoga tko neće odustati od nje, a zamislite, njezin suprug, za suprugu na kojoj će trebati puno „raditi”. Tako su, noseći jedno drugo, izdržali.

Borba s neplodnošću

No, ubrzo su se suočili s novim križevima. Odmah po ulasku u brak, otvorili su se životu. No, nije išlo. Danas Marija zahvaljuje Bogu na tome. Svjedoči kako u to vrijeme sebe nikako nije mogla prihvatiti kao majku. To je bio jedan od razloga zašto nije mogla zanijeti. Uz fizičku pomoć, pronašla je i duhovnu.

„Nudim ti izlaz, budi mi vjerna i kad je ovako teško”

Ubrzo je ostala trudna, ali, bila je vanmaterična trudnoća. Nakon godinu dana, kada je strah od ponovnog začeća predala Bogu, ponovno je ostala trudna. Opet je završilo spontanim pobačajem. Bilo je to vrijeme kada su se već priključili MZ Svete Obitelji. Gospodin joj je u tom trenutku najveće boli, umjesto očaja koji je osjećala kod prvog gubitka djeteta, ponudio izlaz kroz pjesmu. Svjedoči, kao da joj je rekao: Nudim ti izlaz, budi mi vjerna i kad je ovako teško.

„Spontani pobačaji nisu tvoje prokletstvo”

U čekaonici ginekološke ambulante pjevala je slavljeničke pjesme i, kako svjedoči, doživjeli je mistični trenutak. Bog joj je objavio da križ koji nosi nije prokletstvo, nego izvor blagoslova, ne samo za nju već za mnoge te da se iza toga krije toliko duhovno bogatstvo, na kojem bi joj mnogi, kad bi ga vidjeli tim očima, mogli u pozitivnom smislu zavidjeti…

Iz njezina srca tada je nestala sva tuga, bol. Sljedeći dan sve je bilo kao rukom odneseno. Shvatila je da je križ koji Gospodin daje najveći blagoslov, da njezin život neće biti lišen patnje, no da će ju u svakom tom trenutku Bog držati za ruku.

Imala je „formulu za bol”

Potom su se uključili u Fertility care program. U međuvremenu, još jedna trudnoća koja je završila spontanim pobačajem. Proplakala je tu bol, zahvalila, slavila Boga i sljedeći dan je sve bilo dobro. Kaže, Bog joj je već pokazao „formulu za bol”.

Predala je sve Njemu u ruke: „Gospodine, ti držiš život naše djece u svojim rukama i dat ćeš nam dijete kada Tebi bude vrijeme”.

U to vrijeme odlučili su dati imena djeci na nebu, ali i onima koje će im Bog dati na zemlji.

Emanuel i Veronika. To su imena koja su dali svojoj budućoj djeci. Gospodin im je dao čudesnu potvrdu u Međugorju… a Marija danas svjedoči ovo noseći malenog Emanuela u trbuhu…

Potičemo vas da pogledate svjedočanstvo u potpunosti:

Priredila I.A., Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh