Foto: Screenshot

U posljednjih nekoliko desetljeća razvijaju se novi duhovni pokreti u koje, zbog nedostatka životnoga iskustva i duhovne nezrelosti, ulazi sve veći broj ljudi. Srećom, nakon „brodoloma“ u kojemu spoznaju brojne stvari, vraćaju se kršćanskim vrijednostima. Jedan od duhovnih pokreta je i New Age, nastao u 20. stoljeću, a kojemu je cilj samostalno provođenje duhovnosti. New Age se dijeli na tri razine. Takav duhovni pokret nema svoju Bibliju, ali imaju svoje knjige, odnosno romane u kojima pronalaze nadahnuće za širenje svojih duhovnosti. Druga razina, čak i ona najčešća, je konzumentska razina u kojoj takav duhovan pokret postaje izvor zarade i velikoga materijalnoga dobitka. Treću razinu predstavljaju komune u kojima sljedbenici nastoje kreirati živote po alternativnim načelima i vrijednostima.

Donosimo ispovijest bivšeg vođe toga pokreta, Stevea Bancarza, koji je otkrio zašto se, unatoč bogatstvu, slavi i moći koju je imao, vratio Bogu.

Steve je odrastao u kršćanskoj obitelji, no u tinejdžerskom razdoblju postao je duhovni vođa New Agea. Iza sebe je svakodnevno imao sve veći broj sljedbenika što ga je čak u početku pomalo i plašilo. Bio je vođa više od 200 tisuća ljudi. Ubrzo je stekao golemo bogatstvo te je to shvaćao vrlo površno. Zašto? Na svoje carstvo gledao je kao na nagradu od Boga.

Povratak na pravi put

Steve se osjećao kao da je on bog jer ima svoje sljedbenike. Unatoč nastojanjima njegove obitelji da se ponovno vrati u okrilje kršćanstva u kojem je i odgajan, nije popuštao sve do trenutka kada je počeo osjećati duhovnu prazninu. Kao vođa New Agea najprije se osjećao vrijednim, osjećao je da ima moć. No, nijedno materijalno bogatstvo ne može zamijeniti duhovno bogatstvo. Njegova duša bila je prazna, troma i umorna… Sve više je klonuo. Steve se nikada nije u potpunosti odrekao Isusa, on ga je samo shvaćao kao svojega idola kojega je formirao prema svojim željama, oblikovao je univerzalnoga Isusa.

Steve sebe naziva ovisnikom, a ta ovisnost trajala je otprilike deset godina. Osjećao se isprazno, čak je bio i depresivan. Jednom riječju, bio je izgubljen. Na pravi se put vratio nakon što je jedne noći usnuo uznemirujući san u kojem je lebdio nekoliko metara iznad svojega kreveta. Tada je shvatio da je on izvan svojega tijela i da se je upustio u opasne stvari. Od toga trenutka ponovno je uzeo Bibliju u ruke. Vratio se je u okrilje crkve i stao sam pred sebe, pred Boga i otvorio mu je svoju dušu. Osjetio je olakšanje, ponovno istinsko življenje. Kajao se je zbog života provedenog u zabludi, a ispričavao se i bivšim sljedbenicima.

Steve se danas osjeća ponovno oživljenim, čistim i vrijednim. Ovo svjedočanstvo trebamo shvatiti kao poruku i na naše promišljanje o duhovnosti. Naizgled neopasne stvari mogu biti izrazito opasne.

Cijelo svjedočanstvo možete pogledati ovdje:

Lucija Fosić; Book.hr