Foto: Screenshot

Talijanska novinarka, blogerica i publicistkinja Costanza Miriano, majka četvero djece, jedna je od najpopularnijih autorica u Italiji koje se bave temamam obiteljskog života, ženskog dostojanstva, muško – ženskih odnosa, ulozi muškarca u obitelji.

Iz njezina pera izišle su knjige „Udaj se i budi podložna. Ekstremna vježba za neustrašive žene“, „Oženi ju i umri za nju. Pravi muškarci za žene bez straha“, a nedavno je u izdanju biblioteke Figulus izašla i njezina nova, sjajna knjiga „Ni jedna tvoja bol nije bila uzalud”.

Prije nekoliko godina gostujući na Laudato televiziji, Miriano je, svjedočeći svoje iskustvo, i iznoseći svoja stajališta pokušala objasniti zašto današnji feminizam nema odgovore koje muče moderne žene? Zašto je emancipacija žene učinila izmorenima i preopterećenima te kako u svakodnevnom životu pojmiti da bi muškarci trebali biti spremni umrijeti za žene?

Radila je na državnim vijestima, u redakciji ekonomije, promjenom ravnatelja njezina funkcija ostala je nejasna pa je poslala e-mail kolegi novinaru iz drugih novina koji se bavio temama o odgoju djece. Na njegov poticaj, rekavši joj da kao majka i supruga te novinarka zasigurno ima što reći, napisala je prvu knjigu. Postala je hit u Italiji, ali diljem Europe.

Podložna, vjeruje da je ta riječ, koju je spontano uvrstila u naslov svoje prve knjige, izazvala velik interes javnosti. Pogotovo u današnjem svijetu kada ta riječ ima negativan prizvuk.
Ali, kako kaže Constanza: feminizam je izražavao potrebu žena koje su željele biti prepoznate, imati dostojanstvo i biti slobodne, to je ispravno, sloboda je veliki dar… Ali, to je dovelo do toga da su žene zaboravile svoj istinski poziv da podupiru i da budu podložne.

To se razumije čitanjem poslanice Efežanima:

Biti podložna u podupiranju, kao što vrat podupire glavu. Glava je važnija, ali vrat je nosi, i na neki način upravlja njome.

Zbog korištenja te riječi doživjela je i mnoge neugodnosti, prozivke, proteste…

„Mislim da se podložnost i uloge muškarca i žene ne svode na tako nisku razinu: tko pere suđe, tko čisti, tko zarađuje, tko ne zarađuje…
Muška i ženska uloga su dio duboke strukture koje se potom razvijaju u različitim kulturama.
Ženina uloga je poziv na otvorenost, prihvaćanje. Kao što unutar sebe prihvaća novi život djeteta, tako prihvaća i sve potrebe svih članova obitelji. I to nije zapreka za njezin posao, putovanja, ostvarenja… No, u odnosima je žena ta koja posreduje, tješi, smiruje. Žena je u odnosima ono što sveti Ivan Pavao II. naziva genijem.“

„Muškarac ima druge sposobnosti. Bistriji je u donošenju odluka, smireniji je. U mnogim stvarima je snažniji, fizički je jači. Muškarac je i agresivniji, ali agresivnost je po meni dobra sobina. To je dobar instinkt i služi obrani onoga što posjedujemo. U redu je da otac podiže glas na djecu tijekom odrastanja. Temeljno je da otac zna postaviti pravila i granice. To označava upotrebu muškarčeve snage u službu bračnog para.“

Danas je očito, kaže Miriano, da postoji namjena kultura da stvori pojedinca bez obilježja njegova spola te da se odrekne svojih temeljnih uloga.
Dakle, žena više ne želi prihvatiti novi život, biti majka, muškarac je sve manje muško, sve je neodlučniji, njegov se autoritet omalovažava.

U videu ispod pogledajte zanimljiv daljnji razgovor upravo o ovome… Bezličju koje se pokušava stvoriti od ljudi, ukrasti im spol, identitet, narodnost…

Book.hr