Foto: Shutterstock
„Nikada neću zaboraviti jednu scenu iz svog života, još dok sam imao 24 godine. Ispred mene je bilo mnoštvo ljudi, baš kao i danas. Među tim mnoštvom sam ugledao čovjeka koji je u naručju držao bebu bez udova, baš poput mene.
Pogledao sam ga i rekao: „Wow, želim se pohrvati s njim dok odraste!“
Pozvao sam oca da dovede dijete do mene (na pozornicu, op. p.). I gledao sam dolje prema tom djetetu, a ono je gledalo u mene. I nisam ga mogao pozdraviti tako da sam mu „dao pet“ nego sam ga pozdravio na svoj način (vidljivo u videozapisu, op. p.) dajući mu „dva“.
Kada sam to učinio, taj 19-mjesečni dječak Daniel se nasmijao. A u trenutku kad se nasmijao, svi su plakali. Njegova majka mi je u suzama prišla govoreći mi: „Sada znam da postoji veći smisao u životu mog djeteta.“ Od tog dana upoznao sam još 30 ljudi bez ruku i nogu diljem svijeta. Moji roditelji su mogli ohrabriti sve te ljude.
Mnogi ljudi žele čuda… ali ono što im ja kažem je: „Ako ne dobiješ čudo koje tražiš, ti možeš postati to čudo.“
Nick Vujičić
Za Book.hr priredio L. M.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
