Razmišljamo o evanđelju

MARIA VALTORTA

VIĐENJE TALIJANSKE MISTIČARKE Ivan i Jakov govore Petru o Mesiji Razmišljamo o nedjeljnom evanđelju uz viđenje talijanske mističarke Marije Valtorte

Foto: Screenshot

Čitanje svetog Evanđelja po Marku

Pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: »Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!«

I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: »Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.

Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.

Riječ Gospodnja. (Mk 1, 14-20)

Na Galilejskom moru

Jedna vrlo bistra zora na Galilejskom moru. Na nebu i vodi vide se ružičasti bljeskovi, koji se malo razlikuju od onih koji se blago sjaje među zidovima malenih vrtova jezerskog mjestašca, vrtova iz kojih se dižu i strše, skoro rušeći se na puteljke, neraščešljane i tanahne grančice raznih voćaka.

Mjestašce se tek budi, s pokojom ženom koja ide na izvor ili česmu da pere i s ribarima koji iskrcavaju korpe riba i ugovaraju bučno s trgovcima, koji su došli iz drugih mjesta ili koji nose ribu u svoje kuće. Rekla sam mjestašce, ali i nije tako maleno. Dosta je skromno, barem na strani koju ja vidim, ali prostrano, i prostire se većim dijelom duž jezera.

Ivan promatra lađe koje su već stigle na obalu, ali ne vidi one koju traži. Ugleda je još kojih stotinjak metara od obale, spremnu na manevre kojima ulazi u luku i snažno viče, s rukama oko usta, jedan dugi: »Oh-e!«, koji mora da je uobičajeni način pozivanja

Ivan se pojavljuje iz jedne uličice i žurno ide prema jezeru. Jakov ga slijedi, ali mnogo mirniji. Ivan promatra lađe koje su već stigle na obalu, ali ne vidi one koju traži. Ugleda je još kojih stotinjak metara od obale, spremnu na manevre kojima ulazi u luku i snažno viče, s rukama oko usta, jedan dugi: »Oh-e!«, koji mora da je uobičajeni način pozivanja. A zatim, kad vidi da su ga čuli, maše rukama kao da zove: »Dođite, dođite!«

Ljudi u lađi, misleći tko zna što, snažno zaveslaju i lađa plovi brže nego s jedrima koja skupljaju, možda da bi brže stigli. Kad doplove kojih desetak metara od obale, Ivan više ne čeka. Skida ogrtač i dugu haljinu držeći je jednom rukom i baca ih na šljunkovitu obalu, izuje sandale, podiže donju haljinu držeći je jednom rukom skupljenu skoro na trbuhu i silazi u vodu u susret onima koji dolaze.

»Zašto niste došli, vas dvojica?« – pita Andrija. Petar, namršten, ne govori.

»A ti, zašto nisi došao sa mnom i Jakovom?« – odgovara Ivan Andriji.

»Otišao sam ribariti. Nemam vremena da ga trošim uzalud. Ti si nestao s onim čovjekom …

Da si čuo kakve riječi!!!? Ostali smo s Njim cijeli dan i sve do kasno u noć. Sad smo došli da vam kažemo: “Dođite”.

»Dao sam ti znak da dođeš. Baš je On. Da si čuo kakve riječi!!! Ostali smo s Njim cijeli dan i sve do kasno u noć. Sad smo došli da vam kažemo: “Dođite”.«

»Je li baš On? Jesi li siguran? Jedva smo ga vidjeli onda, kad nam ga je pokazao Krstitelj.« »On je. Nije porekao.«

»Svatko može reći ono što mu se svidi da se nametne lakovjernima. Nije prvi put …« – mrmlja Petar zlovoljno.

»Oh! Šimune! Ne govori tako! Mesija je! Zna sve! I čuje te!« – Ivan je žalostan i zaprepašten zbog riječi Šimuna Petra.

»Stvarno! Mesija! I očituje se baš tebi, Jakovu i Andriji! Tri jadne neznalice! Mesija kad dođe… drugačije će On! I čuje me! Ma, jadni dječače! Prvi sunčani dani proljeća su te ošamutili. Ma, hajde, na posao! Bit će bolje. I ostavi se bajki.«

Ivan je govorio svete stvari, ali ovaj govori kao Bog

»Mesija je, kažem ti. Ivan je govorio svete stvari, ali ovaj govori kao Bog. Ne može, tko nije Krist, govoriti slične riječi.«

On baš kaže da je došao navijestiti Dobru Vijest o Kraljevstvu Božjem, o Kraljevstvu mira, siromašnima, poniznima, malenima prije nego velikima

»Šimune, ja nisam dječak. Imam svoje godine i smiren sam i misaon. To znaš. Malo sam govorio, ali sam mnogo slušao ovih sati koje smo proveli s Božjim Jaganjcem i kažem ti da zaista ne može biti nego Mesija. Zašto ne vjerovati? Zašto to ne htjeti vjerovati? Ti to možeš učiniti jer ga nisi slušao. Ali ja vjerujem. Bijedni smo i neznalice? On baš kaže da je došao navijestiti Dobru Vijest o Kraljevstvu Božjem, o Kraljevstvu mira, siromašnima, poniznima, malenima prije nego velikima. Rekao je: “Veliki već imaju svoje slasti. Nezavidne slasti u odnosu na one koje Ja upravo donosim. Veliki već imaju načina da dospiju do toga te razumiju samom snagom kulture. Ali Ja dolazim k ‘malenima’ Izraela i svijeta, onima koji plaču i nadaju se, onima koji traže ‘Svjetlost’ i gladuju za pravom ‘Manom’, jer im učeni ne pružaju ni svjetla ni jela, već samo terete, tamu, lance i prezir. I pozivam ‘malene’. Ja sam došao da preokrenem svijet. Jer ću poniziti što je sada uzdignuto i uzvisiti što je sada prezreno. Tko hoće istinu i mir, tko hoće vječni život neka dođe k Meni. Tko ljubi Svjet­lost, neka dođe. Ja sam ‘Svjetlost svijeta”. Nije li ovako rekao, Ivane ?« – Jakov je govorio smireno, ali i ganutljivo.

“Svijet me neće ljubiti. Veliki svijet, jer se iskvario porocima i idolopoklonskim trgovanjem. Svijet me, štoviše, neće ni htjeti. Jer: sin Tame ne ljubi Svjetlost. Ali zemlja nije sastavljena samo od velikog svijeta. U njoj je onih koji, iako su izmiješani u svijetu, od svijeta nisu. Ima nekih koji su od svijeta, jer su zarobljeni kao ribe u mreži”

»Da. I kazao je: “Svijet me neće ljubiti. Veliki svijet, jer se iskvario porocima i idolopoklonskim trgovanjem. Svijet me, štoviše, neće ni htjeti. Jer: sin Tame ne ljubi Svjetlost. Ali zemlja nije sastavljena samo od velikog svijeta. U njoj je onih koji, iako su izmiješani u svijetu, od svijeta nisu. Ima nekih koji su od svijeta, jer su zarobljeni kao ribe u mreži”, baš je tako rekao, jer smo pričali na obali jezera i On je pokazao na mreže koje su s ribama izvadili na obalu. Rekao je, zatim: “Vidite li? Ni jedna od ovih riba nije htjela pasti u mrežu. I ljudi, namjerno, ne bi htjeli pasti kao plijen u ruke Mamone.

Ja sam došao oduzeti tu krivnju i dati, u iščekivanju časa Otkupljenja, takvu snagu onima koji će u Me povjerovati, koja ih može osloboditi od zamke koja ih drži i učiniti ih slobodnima da slijede Mene, ‘Svjetlost svijeta”

Čak ni najzlobniji, jer oni, zbog oholosti koja ih zasljepljuje, ne vjeruju da nemaju pravo činiti što čine. Njihov pravi grijeh je oholost. Od nje se rađaju svi drugi grijesi. Ali oni, zatim, koji nisu potpuno zli, još bi manje htjeli biti Mamonini. Ali padaju zbog lakoumnosti i jednog tereta koji ih povlači na dno, a koji je Adamova krivnja.
Ja sam došao oduzeti tu krivnju i dati, u iščekivanju časa Otkupljenja, takvu snagu onima koji će u Me povjerovati, koja ih može osloboditi od zamke koja ih drži i učiniti ih slobodnima da slijede Mene, ‘Svjetlost svijeta”.«

»Ali onda, ako je baš kazao tako, treba otići k Njemu, odmah.« – Petar, sa svojim naglim i tako iskrenim porivima, koji mi se tako sviđaju, odmah je odlučio i već to provodi u djelo, žureći se da dovrši iskrcavanje, jer je u međuvremenu lađa stigla na obalu i momci su je već izvukli na suho, iskrcavajući mreže, konopce i jedra.
»A ti, glupi Andrijo, što nisi otišao s ovima?«

»Ma … Šimune! Prekorio si me što ih nisam uvjerio da pođu sa mnom. Svu si noć gunđao, a sada me prekoravaš što nisam otišao?! …«

»Imaš pravo … Ali ja ga nisam vidio … ti jesi … i morao si vidjeti da nije kao mi … Nešto ljepšega će imati!…«

»Oh! Da!« – kaže Ivan. »Ima lice! Ima oči! Zar ne, Jakove, kakve oči?! A glas?! … Ah! Kakav glas! Kad govori, čini ti se da sanjaš Raj.«

»Brzo, brzo. Pođimo da Ga pronađemo. Vi (govori momcima) odnesite sve Zebedeju i kažite mu da on uradi kako zna. Mi ćemo se vratiti večeras na ribe.«

Svi se oblače i kreću. Ali Petar, nakon kojeg metra, zaustavlja se i zgrabi Ivana za ruku i pita ga: »Kazao si da sve zna i da sve čuje …«

“Baca mrežu i ne zna se smiriti što to mora sam činiti, jer vi niste izašli s drugom lađom ove večeri pri tako dobrom ulovu … Ne zna da će kroz malo vremena loviti ribe s drugim mrežama i da će imati sasvim drugačiji plijen”.

»Da. Pomisli, kad smo mi, pogledavši mjesec visoko na nebu, kazali: “Tko zna što Šimun radi?” On je kazao: “Baca mrežu i ne zna se smiriti što to mora sam činiti, jer vi niste izašli s drugom lađom ove večeri pri tako dobrom ulovu … Ne zna da će kroz malo vremena loviti ribe s drugim mrežama i da će imati sasvim drugačiji plijen”.«

»Milosrđe Božje! Baš je istina! Onda mora da je čuo i … i da sam ga smatrao za malo manje od lažljivca … Ne mogu ići k Njemu.«

»Oh! Tako je dobar. Sigurno zna da si tako mislio. Već je to znao. Jer kad smo ga ostavljali, govoreći da idemo k tebi, kazao je: “Idite, ali se ne dajte nadvladati od prvih riječi kojima će vas ismjehivati. Tko hoće ići sa Mnom mora se znati suprotstaviti porugama svijeta i zabranama rodbine. Jer Ja sam iznad krvi i društva i pobjeđujem ih. I tko je sa Mnom, također će uvijek pobjeđivati.” A rekao je također: “Znajte govoriti bez straha. Kada vas bude čuo doći će, jer je čovjek dobre volje”.«

»Tako je rekao? Onda dolazim. Pričaj, pričaj još o Njemu dok idemo. Gdje je?«

»U jednoj siromašnoj kući; mora da su Mu prijateljske osobe.«

»Siromašan je?« »Radnik iz Nazareta. Tako je rekao.«

»A kako živi, ako više ne radi?« »Nismo ga pitali. Možda ga pomažu rođaci.«

Nismo imali ništa osim (dvadeset kuna) ja i Jakov, i ponudili smo mu ih, kao što je običaj davati rabijima. Nije ih htio. Ali nakon što smo ustrajali, kazao je: “Bog vam ih vratio u blagoslovima siromaha”. ‘Dođite sa Mnom’ i odmah ih je razdijelio siromašnima za koje je znao gdje stanuju

»Bilo je bolje ponijeti ribe, kruha, voća … nečega. Idemo upitati kojeg rabija, jer je kao rabi, a i veći je od jednog rabija, a praznih ruku! … Naši rabini neće tako…« »Ali On hoće. Nismo imali ništa osim (dvadeset kuna) ja i Jakov, i ponudili smo mu ih, kao što je običaj davati rabijima. Nije ih htio. Ali nakon što smo ustrajali, kazao je: “Bog vam ih vratio u blagoslovima siromaha”. ‘Dođite sa Mnom’ i odmah ih je razdijelio siromašnima za koje je znao gdje stanuju i nama koji smo ga pitali: “A za Sebe, Učitelju, ne ostavljaš ništa ?”, odgovorio je: “Radost je činiti volju Božju i služiti njegovoj slavi”. Mi smo još kazali:”Ti nas pozivaš, Učitelju. Ali mi smo svi siromašni. Što ti trebamo donijeti ?” – Odgovorio je sa smiješkom po kojemu upravo kao da smo okusili Raj: “Jedno veliko blago želim od vas”; a mi: “Ali ako
ničega nemamo?”, a On: “Jedno blago sa sedam imena, koje i najkukavniji može imati, a najbogatiji kralj ne može posjedovati, a vi ga imate i hoću ga.

Ljubav, vjera, dobra volja, prava nakana, uzdržljivost, iskrenost, duh žrtve. Ovo želim od onoga koji hoće za Mnom

Čujte mu imena: ljubav, vjera, dobra volja, prava nakana, uzdržljivost, iskrenost, duh žrtve. Ovo želim od onoga koji hoće za Mnom, samo to, a u vama to jest. Spava kao sjeme pod zimskom brazdom, ali će sunce moga proljeća učiniti da uzrodi sedmerostrukim klasom”. Tako je rekao.«

»Ah! To me uvjerava da je pravi Rabboni, obećani Mesija. Nije tvrd prema siromašnima, ne traži novca … Dosta da ga se nazove Svecem Božjim. Pođimo sigurni.«

I sve završava.

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh