Razmišljamo o evanđelju

MARIA VALTORTA

VIĐENJE TALIJANSKE MISTIČARKE Isusov razgovor s prvim apostolima Razmišljamo o nedjeljnom evanđelju uz viđenje talijanske mističarke Marije Valtorta

Foto: Screenshot


Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.«

Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.
Riječ Gospodnja. (Iv 1, 35-42)

 

Ivan prvi ugleda Isusa

Vidim Isusa kako hoda duž zelene pruge uz obalu Jordana. Vratio se po prilici na mjesto gdje je bio kršten. Blizu gaza koji je, čini se, vrlo poznat i preko kojeg se najviše ide, da bi se prešlo na drugu obalu prema Pereji. Ali to mjesto, koje je malo prije vrvjelo od ljudi, sada je opustijelo. Samo ga poneki putnik, pješke ili jašući na konju ili magarcu, prelazi.

Čini se da Isus to ni ne zamjećuje. Prosljeđuje svojim putem penjući se prema sjeveru, kao zaokupljen svojim mislima. Kad stiže na visinu gaza, njegov put se križa s skupinom ljudi različite dobi, koji živo među sobom raspravljaju i koji se zatim dijele, jedni odlazeći prema jugu, a drugi uzlazeći na sjever. Među onima koji se zaputiše prema sjeveru vidim Ivana i Jakova.

Ivan prvi ugleda Isusa i pokazuje Ga bratu i kolegama. Govore malo među sobom, a zatim Ivan hitro potrči da stigne Isusa. Jakov ga polaganije slijedi. Drugi se time ne zaokupljaju. Polako hodaju, razgovarajući.

Kad Ivan stigne blizu Isusa, iza njegovih leđa, udaljen tek dva ili tri metra, povikne: »Jaganjče Božji, koji oduzimaš grijehe svijeta!«

Isus se okrene i motri ga. Dvojica su malo koraka udaljeni jedan od drugoga. Promatraju se. Isus ozbiljnog i istraživačkog izgleda. Ivan oka čista sa smiješkom na lijepom mladenačkom licu koje sliči djevojačkom. Mogao bi imati, da i ne, dvadeset godina, a na crvenkastom obrazu nesto plavih dlaka, poput zlatnog premaza.

»Koga tražiš?« – pita Isus. »Tebe, Učitelju.«

»Kako znaš da sam učitelj?« »Kazao mi je Krstitelj.«

»A zašto me onda nazivaš Jaganjcem?«

»Jer sam čuo kako Te on tako nazvao jednog dana kad si prolazio, prije malo više od mjesec dana.« »Što hoćeš od Mene?«

»Da nam kažeš riječi vječnoga života i da nas utješiš.« »Ali tko si ti?«

»Ivan sam Zebedejev, a ovo je Jakov, moj brat. Iz Galileje smo. Ribari smo. Ali smo i učenici Ivanovi. On nam je govorio riječi života i mi smo ga slušali, jer hoćemo slijediti Boga i pokorom zaslužiti njegovo oproštenje, pripremajući putove srca za dolazak Mesije. To si Ti. Ivan je to rekao, jer je vidio ‘znak Golubice’ koja je sišla na Te. Nama je rekao: “Evo Jaganjca Božjeg”. Ja ti kažem: Jaganjče Božji,  koji oduzimaš grijehe svijeta, daj nam mir, jer nemamo više nikoga da nas vodi i duša je uznemirena.«

Foto: https://app.mariavaltorta.com/

»Gdje je Ivan?«

»Herod ga je uhapsio. U tamnici je, u Maheruntu. Najvjerniji među njegovima pokušali su ga osloboditi. Ali se ne može. Vraćamo se odande. Pusti nas da pođemo s Tobom, Učitelju. Pokaži nam gdje stanuješ.«

Tko me slijedi morat će ostaviti sve: i kuću i roditelje, i način mišljenja, čak i život. Ja ću vas učiniti mojim učenicima i mojim prijateljima, ako hoćete

»Dođite. Ali, znate li što tražite ? Tko me slijedi morat će ostaviti sve: i kuću i roditelje, i način mišljenja, čak i život. Ja ću vas učiniti mojim učenicima i mojim prijateljima, ako hoćete. Ali Ja nemam bogatstava ni zaštite. Jesam, a još ću i više biti, siromašan, toliko, da neću imati gdje ni glavu nasloniti i progonit će me više nego što izgubljenu ovcu progone vukovi. Moja je nauka još stroža od Ivanove, jer zabranjuje gorčinu i osvetu prema bližnjemu. Ne okreće se toliko vanjštini koliko duhu. Morat ćete se ponovo roditi, ako hoćete biti moji. Želite li vi to učiniti?«

»Da, Učitelju, Ti jedini imaš riječi, koje nam daju svjetlost. One silaze i unose jasnoću sunca tamo, gdje je bila tama pustoši,jer smo bez vodstva.«

»Dođite, dakle i krenimo. Poučavat ću vas putem.«

Ja sam ljubio Ivana zbog njegove čistoće

Govori Isus:

»Skupina koja me susrela bila je brojna. Ali me samo jedan prepoznao. Onaj koji je imao duh, misao (dušu) i tijelo čisto od svake nečistoće.

Naglašavam vrijednost čistoće. Čistoća je uvijek izvor bistrine misli. Djevičanstvo, potom, profinjuje i čuva umnu i čuvstvenu osjetljivost za savršenstvo, koje može iskusiti samo onaj koji je djevičanski.

I zaista vam kažem, da između onoga koji dolazi k Meni s ljiljanom polomljenim nasiljem jednog tiranina i onoga koji dolazi s ljiljanom ne materijalno polomljenim, nego oslinjenim od bujanja milovane i njegovane sjetilnosti, da njome ispune časove samoće, Ja nazivam “djevičanskim” prvog, a “ne-djevičanskim” drugog

Djevičanskim se može biti na više načina. Prisilno i to naročito vrijedi za žene, kad nisu imale prigode za udaju. Trebalo bi to tako biti i s muškarcima. Ali nije tako. I to je zlo, jer iz jednog mladenaštva prije vremena zaprljanog pohotom može samo proizići glava obitelji bolesna u osjećaju, a često i u tijelu.

Postoji i željeno djevičanstvo, a to je kod onih koji se posvećuju Gospodinu u poletu duha. Lijepo djevičanstvo! Žrtva ugodna Bogu! Ali ne znaju, potom, svi ostati u toj bjelini ljiljana, koji bi stajao čvrsto na stabljici, okrenut prema nebu, ne znajući za blato zemlje, otvoren samo za poljubac sunca Božjeg i njegove rose.

Toliki ostaju samo materijalno vjerni zavjetu. Ali nevjerni mišlju, koja oplakuje i želi ono što je žrtvovala. Ovi su djevičanski samo napola. Ako je tijelo netaknuto, srce to nije. Kvasa to srce, ključa, izvija dimove sjetilnosti, toliko prepredenije i zazornije koliko je više tvorevina misli, koja miluje, pase i neprekidno množi slike zadovoljavanja nedopuštenih i za onoga koji je slobodan, a više nego nedopuštenih za onoga koji je zavjetovan.

Nastupi tada licemjernost zavjeta. Prividnost zavjeta je tu, ali joj manjka bit. I zaista vam kažem, da između onoga koji dolazi k Meni s ljiljanom polomljenim nasiljem jednog tiranina i onoga koji dolazi s ljiljanom ne materijalno polomljenim, nego oslinjenim od bujanja milovane i njegovane sjetilnosti, da njome ispune časove samoće, Ja nazivam “djevičanskim” prvog, a “ne-djevičanskim” drugog. I prvome dajem krunu djevičanstva i dvostruku krunu mučeništva, zbog ranjenog tijela i zbog srca ranjenog od neželjene sakatosti.

…sjetilni grijeh ošamuti dušu i čini je laganim plijenom drugih grijeha. Sva je Sotonina briga bila usmjerena na ovu glavnu točku da bi me pobijedio

Vrijednost čistoće je tolika, ti si to vidjela, da je Sotona najprije nastojao da me navede na nečistoću. On to dobro zna, da sjetilni grijeh ošamuti dušu i čini je laganim plijenom drugih grijeha. Sva je Sotonina briga bila usmjerena na ovu glavnu točku da bi me pobijedio.

Kruh, glad, materijalni su oblici za alegoriju apetita, za apetite koje Sotona iskorištava za svoje ciljeve. Sasvim druga je bila hrana koju mi je on nudio, ne bi li postigao da padnem kao pijan pred nje­gove noge ! Zatim bi bila došla proždrljivost, novac, vlast, idolopoklonstvo, psovka, odreknuće od Božjeg Zakona. Ali prvi korak, da bi me imao, bio je ovaj. Onaj isti koji je upotrijebio da rani Adama.

Svijet izruguje čiste

Svijet izruguje čiste. Napadaju ih oni, koji su sami oskvrnjeni bestidnošću. Ivan Krstitelj je žrtva bludnosti dvojice bestidnika. Ali ako svijet još ima malo svjetla, to ima zahvaliti čistima svijeta. Oni su sluge Božje i znaju razumjeti Boga i ponoviti riječi Božje. Ja sam kazao: “Blago čistima srcem, jer će oni Boga gledati”. Također i sa zemlje. Oni, kojima dim sjetilnosti ne uznemiruje misao, “vide” Boga i čuju ga i slijede ga i kazuju o njemu drugima.

…tko je čist, ponizan je i željan da se pouči u znanju Božjem i dolazi, poput vode koja teče prema moru, k onima koje prepoznaje kao učitelje u nauci nebeskoj

Ivan Zebedejev je jedan čisti. On je čisti među mojim učenicima. Koje li cvjetne duše u anđeoskom tijelu ! On me zove riječima svog prvog učitelja i moli me da mu udijelim mir. Ali mir ima u sebi zbog svog čistog života i Ja sam ga ljubio zbog ove njegove čistoće, kojoj sam povjerio pouke, tajne, najdraže Stvorenje koje sam imao.

Bio je moj prvi učenik, moj miljenik od prvog trenutka kad me je vidio. Njegova je duša bila sjedinjena s mojom još od dana kad me je ugledao kako prolazim duž Jordana i kad je gledao Krstitelja kako Mene pokazuje. Da me poslije i nije sreo, pri mom povratku iz pustinje, tražio bi me toliko da bi me uspio pronaći, jer tko je čist, ponizan je i željan da se pouči u znanju Božjem i dolazi, poput vode koja teče prema moru, k onima koje prepoznaje kao učitelje u nauci nebeskoj.«

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh