Foto: Screenshot

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.
Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.
Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Riječ Gospodnja. (Iv 2, 13-25)

Vidim Isusa kako ulazi s Petrom, Andrijom, Ivanom i Jakovom, Filipom i Bartolomejom, u dvorište Hrama. Vrlo je veliko mnoštvo u njemu i izvan njega. Hodočasnici stižu hrpimice sa svake strane grada.

S visine brijega na kojem je Hram sagrađen, vide se gradske ulice, uske i zavojite, kako u njima ‘mravinjaju’ ljudi. Čini se da se između zaprljane bjeline kuća prostrla ‘samopokretna’ traka od tisuću boja. Da, grad je nalik jednoj čudnoj igrački, načinjenoj od raznobojnih traka između dviju bijelih niti koje sve smjeraju prema točki gdje blistaju kupole Doma Gospodnjeg.

Batine, blejanja, psovke, dozivanja, grdnje upravljene momcima koji nisu hitri u skupljanju i izabiranju životinja i kupcima koji škrtare na cijeni ili odlaze…

U unutrašnjosti zatim… pravi je sajam. Svaka sabranost svetog mjesta je poništena. Netko trči, netko zove, netko ugovara kupnju jaganjaca i viče i proklinje zbog pretjerane cijene, netko utjeruje u ograđene prostore jadne životinje koje bleje (ti su prostori jednostavna ‘razdjeljenja’ konopcima ili stupićima, na čijem ulazu stoji trgovac, ili vlasnik, ma tko već bio, iščekujući kupce). Batine, blejanja, psovke, dozivanja, grdnje upravljene momcima koji nisu hitri u skupljanju i izabiranju životinja i kupcima koji škrtare na cijeni ili odlaze… još veće uvrede onima koji su, znajući predvidjeti, od svoga donijeli jaganjca.

Što je tko bio siromašniji i dolazio izdaleka, više je bio oguljen

Oko stolova mjenjača, druga graja. Razumijeva se da je Hram djelovao kao… burza, i to crna burza (ne znam je li tako bilo u svako vrijeme ili samo u ovo pashalno). Vrijednost moneta nije bila čvrsta, fiksna. Postojala je ona legalna, sigurno je postojala, ali mjenjač je nametnuo drugu, prisvajajući si nešto, ovisno o hiru, za mijenjanje novca. I uvjeravam Vas da se nisu šalili u lihvarenju!… Što je tko bio siromašniji i dolazio izdaleka, više je bio oguljen. Stari više nego mlađi, oni koji su dolazili izvan Palestine više od starosjedilaca.

Neki siromašni starčići gledali su i prebrojavali svoju ušteđevinu koju bi stavljali na stranu uz tko zna koliki trud, kroz čitavu godinu, vadili je i ponovno polagali u krilo stotinu puta, kružeći od jednog do drugog mjenjača i završavajući na kraju makar opet kod onog prvoga, koji se osvećivao za njihovo početno odbijanje povećavajući lihvarsku dobit… i velike su novčanice, uz uzdahe napuštale ruke vlasnika i prelazile u pandže lihvara koji su ih mijenjali u sitnije novčanice. Zatim, druga tragedija izbora, računanja i uzdaha pred prodavačima jaganjaca, koji bi poluslijepe starčiće ‘nasamarili’ dajući im najjadnije jaganjce. Vidim kako se vraćaju dvoje starih, on i ona, gurajući jedno bijedno janje, na kome mora da su službenici hrama pronašli manu. Plač, molbe, nepristojno ponašanje i grube riječi ukrštaju se, a da se prodavač nije ni ganuo. „Za ono što hoćete potrošiti, Galilejci, čak je i prelijepo što sam vam dao. Odlazite! Ili dodajte još 5 denara da dobijete jednog ljepšeg.“ „Za ime Božje! Siromašni smo i stari! Hoćeš li nam onemogućiti da slavimo Pashu koja je možda posljednja? Nije ti dosta što si htio za jednu malu životinju?“

Prolazi raskošno odjeven i ohol, te ne pogledavši na siromaške koji jadikuju kod izlaznih vrata, još bliže, na otvoru ograđenog prostora. Gurne ih, naročito kad je izlazio s debelim ‘blejućim’ jaganjcem

„Dajte mjesta, prljavci. Dolazi k meni Starješina Josip. Počastio me svojim izborom. Bog bio s tobom! Dođi, odaberi!“
Ulazi u ograđeni prostor i uzima jednog divnog jaganjca, taj koji je nazvan Josipom Starješinom, ili iz Arimateje. Prolazi raskošno odjeven i ohol, te ne pogledavši na siromaške koji jadikuju kod izlaznih vrata, još bliže, na otvoru ograđenog prostora. Gurne ih, naročito kad je izlazio s debelim ‘blejućim’ jaganjcem.

Isus skrene na desno, gdje je dvoje prestrašenih, zaplakanih, neodlučnih staraca, koje mnoštvo gura, a prodavač vrijeđa

Ali je i Isus već blizu. I On je obavio svoju nabavku i Petar, koji je vjerojatno ugovorio za Njega kupnju jaganjca, povlači za sobom jednog osrednjeg jaganjca. Petar bi htio odmah otići na mjesto gdje se žrtvuje. Ali Isus skrene na desno, gdje je dvoje prestrašenih, zaplakanih, neodlučnih staraca, koje mnoštvo gura, a prodavač vrijeđa.

Isus, toliko visok da su Mu glave tih dvoje staraca u visini srca, stavlja jednu ruku na rame ženi i pita je: „Zato plačeš, ženo?“

Starica se okrene i vidi ovog visokog mladića, svečanog u svojoj lijepoj bijeloj haljini i u ogrtaču također snježnom, potpuno novom i čistom. Mora da Ga je zamijenila za kakvog učitelja, bilo zbog haljine ili izgleda i začuđena, jer učitelji i svećenici ne obraćaju pažnju na ljude, niti brane siromahe od pohlepnosti trgovaca, kaže mu zašto plače.

Isus se obraća čovjeku koji prodaje jaganjce: „Promijeni ovog jaganjca ovim vjernicima. Nije dostojan oltara, kao što nije dostojno da ti iskorištavaš ovo dvoje staraca zato što su slabi i bez obrane.“

„A tko si ti?“

„Jedan pravednik.“

„Govor tvoj i tvojih prijatelja ukazuje da si Galilejac. Može li ikada u Galileji biti koji pravednik?“

„Učini što ti kažem i budi i ti pravedan.“

„Čujte! Čujte Galilejca branitelja sebi sličnih! On hoće da poučava nas iz Hrama!“

Čovjek se smije i izruguje, oponašajući galilejski naglasak, koji je pjevniji i bogatiji i miliji od judejskog, barem mi se tako čini.

Narod se tiska oko njih i drugi trgovci i mjenjači uzimaju u obranu svoga kolegu… protiv Isusa. Među prisutnima su dva ili tri ironična rabina. Jedan od ovih pita: „Jesi li Ti učitelj?“ – na jedan takav način da bi i Job izgubio strpljenje

Narod se tiska oko njih i drugi trgovci i mjenjači uzimaju u obranu svoga kolegu… protiv Isusa. Među prisutnima su dva ili tri ironična rabina. Jedan od ovih pita: „Jesi li Ti učitelj?“ – na jedan takav način da bi i Job izgubio strpljenje.

Isus je strašan. Izgleda kao arkanđeo koji je postavljen na pragu izgubljenog Raja. Nema plamtećeg mača u rukama, ali mu oči sijevaju i šiba poput munje ‘ismjehivače’ (rugalice) i svetogrdnike

“Ti si rekao.“ „Što naučavaš?“

„Ovo naučavam da ‘Kuća Božja’ opet postane kuća molitve, a ne mjesto lihve i trgovine. To naučavam.“ Isus je strašan. Izgleda kao arkanđeo koji je postavljen na pragu izgubljenog Raja. Nema plamtećeg mača u rukama, ali mu oči sijevaju i šiba poput munje ‘ismjehivače’ (rugalice) i svetogrdnike.

Ništa nema u ruci. Samo svoj sveti gnjev. I njime, hodajući, brz i dostojanstven između stolova, rasipa novac tako sitničavo poredan po vrijednosti, preokreće stolove i stoliće, te sve to uz štropot pada na tlo, uz snažno zveketanje ‘odskakujućeg’ metala i bučni odjek udaranog drveta i povike srdžbe, zaprepaštenosti i odobravanja.

…vitla njima i udara, bez milosrđa. Da, uvjeravam vas: bez milosrđa

Zatim, istrgnuvši iz ruku čuvara životinja ‘užeta’ kojima su držali na mjestu goveda, ovce i jaganjce, napravi od njih jedan zaista čvrsti ‘korbač’, na kojem čvorovi koji su služili da se od njih učine stežuće omče postaju bičevi, te podiže ih i vitla njima i udara, bez milosrđa. Da, uvjeravam vas: bez milosrđa.

Vjernici se uklanjaju diveći se prizoru; krivci, koje slijedi sve do vanjske ograde, daju se u bijeg ostavljajući po zemlji novac i za sobom životinje i životinjice u velikoj zbrci nogu, rogova krila; neke životinje trče, druge lete; te razna glasanja životinja mukanje, blejanje, gugutanje golubova i grlica, miješa se zajedno sa smijehom i bukanjem vjernika za lihvarima u bijegu

Tuča na koju nisu pomišljali udara po glavama i leđima. Vjernici se uklanjaju diveći se prizoru; krivci, koje slijedi sve do vanjske ograde, daju se u bijeg ostavljajući po zemlji novac i za sobom životinje i životinjice u velikoj zbrci nogu, rogova krila; neke životinje trče, druge lete; te razna glasanja životinja mukanje, blejanje, gugutanje golubova i grlica, miješa se zajedno sa smijehom i bukanjem vjernika za lihvarima u bijegu, naglašuju čak i tugaljivo meketanje jaganjaca, koje kolju u jednom dvorištu. Dotrčavaju svećenici zajedno s rabinima i farizejima. Isus je još u središtu dvorišta, na povratku sa svoje potjere. Bič je još u njegovoj ruci.

„Ja sam Onaj koji sve mogu. Sve Ja mogu. Srušite samo ovaj pravi Hram i Ja ću ga opet podići da dadem hvalu Bogu. Ne ometam Ja svetost Kuće Božje i obreda, već je vi ometate dopuštajući da njegovo Boravište postane sjedište lihvara i trgovaca…“

„Tko si? Kako si dopuštaš ovo činiti, ometajući propisane obrede? Iz koje škole potječeš? Mi te ne poznajemo, niti znamo tko si.“

„Ja sam Onaj koji sve mogu. Sve Ja mogu. Srušite samo ovaj pravi Hram i Ja ću ga opet podići da dadem hvalu Bogu. Ne ometam Ja svetost Kuće Božje i obreda, već je vi ometate dopuštajući da njegovo Boravište postane sjedište lihvara i trgovaca. Moja škola je Božja škola. Ista ona koju je imao cijeli Izrael po ustima Vječnoga koji je govorio Mojsiju. Ne poznajete me? Upoznat ćete me. Ne znate odakle Ja dolazim? Saznat ćete.“

I okrenuvši se narodu, ne brinući se više za svećenike, visok u bijeloj haljini, s otvorenim ogrtačem koji pada s ramena, raširenih ruku kao govornik u najživljem trenutku svoga govora, kazuje:

„Čujte, vi iz Izraela! U Knjizi Ponovljenog Zakona je rečeno: “Postavi suce i nadglednike kod svih vrata … i neka oni sude narod s pravdom, ne priklanjajući se nijednoj strani. Nemoj imati osobnih obzira; ne primaj poklona, jer pokloni zasljepljuju oči mudrih i kvare riječi pravednih. S pravdom slijedi ono što je pravo da živiš i posjeduješ zemlju koju ti je Gospodin Bog tvoj dao.”

„Čujte, o vi iz Izraela! U Knjizi Ponovljenog Zakona je rečeno: “Svećenici i leviti i svi iz plemena Levijeva neka nemaju udjela ni baštine s ostatkom Izraela, jer moraju živjeti od žrtava Gospodnjih i od prinosa koji su Njemu dani; neka nemaju ništa od svojine svoje braće, jer je Gospodin njihova baština”.

Čujte, o vi iz Izraela! U Knjizi Ponovljenog Zakona je rečeno: “Ne posuđuj na kamate svom bratu ni novac, ni žito, niti ikakve druge stvari. Možeš posuđivati na kamate strancu; svom bratu naprotiv posuđuj bez kamata ono što mu treba.” To je rekao Gospodin.

Kako može narod poštivati Gospodina, ako vidi da ga ne poštuju oni koji bi to više morali činiti?

Sada vi vidite da se bez pravde prema siromahu sudi u Izraelu. Ne priklanja se uz pravedne već uz jake i biti siromah, biti običan puk, znači biti potlačen. Kako može narod kazati: “Koji nas sudi pravedan je”, ako vidi da se samo moćne poštuje i sluša, dok puk nema nikog da ga čuje? Kako može narod poštivati Gospodina, ako vidi da ga ne poštuju oni koji bi to više morali činiti? Je li poštivanje Gospodina oskvrnjenje zapovijedi? I zašto dakle svećenici u Izraelu imaju posjede i primaju darove od carinika i grješnika, koji tako čine da udobrostive svećenike, kao što i ovi to čine da bi obogatili svoju škrinju? Bog je baština svojih svećenika. Prema njima je On, Otac Izraela, više nego ikada Otac koji proviđa hranu kako je pravo. Ali ne više nego što je pravo. Nije obećao svojim slugama Svetišta bogatstvo i posjede. U vječnosti će imati Nebo za svoju pravednost, kao što će imati Mojsije i Ilija i Jakov i Abraham, ali na ovoj zemlji ne smiju imati ništa osim lanene haljine i krune od nepokvarljivog zlata: čistoću i milosrdnu ljubav, a zato da bi tijelo bilo sluga duha koji je sluga Pravoga Boga i da ne bude tijelo gospodarom nad duhom i protiv Boga.

Čas Milosti je došao. Čekali su ga Patrijarsi i umrli su čekajući ga. Prorekli su ga Proroci i umrli su s ovom nadom. Snivali su ga pravednici i umirali su utješeni ovim snom. Sada nastaje

Pitali su me s kojom vlašću Ja ovo činim. A oni s kojom vlašću obeščašćuju Božju zapovijed i u sjeni svetih zidova dopuštaju lihvu protiv braće iz Izraela, koja su došla poslušati božansku zapovijed? Zapitali su me iz koje škole Ja potječem i odgovorio sam: ”Iz Božje škole”. Da, Izraele. Ja dolazim i ponovno te vodim u ovu školu, svetu i nepromjenjivu Tko hoće upoznati Svjetlo, Istinu, Život, tko hoće opet čuti glas Boga koji govori svom narodu, neka dođe k Meni. Slijedili ste Mojsija kroz pustinje, o vi iz Izraela. Slijedite me, da vas Ja povedem kroz doista tužniju pustinju u susret pravoj blaženoj Zemlji. Po moru otvorenom na Božju zapovijed k njoj vas vodim. Podižući svoj Znak, od svakog vas zla ozdravljam.
Čas Milosti je došao. Čekali su ga Patrijarsi i umrli su čekajući ga. Prorekli su ga Proroci i umrli su s ovom nadom. Snivali su ga pravednici i umirali su utješeni ovim snom. Sada nastaje.

Dođite. “Gospodin upravo sudi svoj narod i iskazuje milosrđe svojim slugama”, kao što je obećao preko Mojsijevih usta.“ Ljudi su, natiskani oko Isusa, ostali otvorenih usta da ga slušaju. Zatim komentiraju riječi novog ‘Rabbija’ i zapitkuju njegove pratioce.

Isus se zaputi prema drugom dvorištu, odvojenom od ovog dugim trijemom. Prijatelji ga slijede i viđenje završava.

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”.

Izvor