Foto: Screenshot

I reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. 16 Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. 17 A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, 18 zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati, i bit će im dobro.«

Riječ Gospodnja.  (Marko 16 15-20)

Istom se javlja rumenilo zore na istoku. Isus sa svojom Majkom šeta terasastim lijehama Getsemanija. Nema riječi, nego samo pogledi neizrecive ljubavi. Možda su riječi već bile rečene. Možda nikada nisu bile izrečene. Govorile su dvije duše, duša Kristova i duša Majke Kristove. Sada je kontemplacija u ljubavi, uzajamna kontemplacija. Pozna je rosna priroda, čista jutarnja svjetlost, poznaju je plemeniti stvorovi Božji: trava, cvijeće, ptice, leptiri.

Zaustave se. Gledaju se, On sučelice Njoj, a zatim Isus raširi ruke i primi svoju Majku na grudi… O, bio je i te kako čovjek, Sin Ženin!

Ljudi su odsutni. Zora je sasvim svanula. Sunce je već visoko i apostoli se oglašavaju. To je znak za Isusa i Mariju. Zaustave se. Gledaju se, On sučelice Njoj, a zatim Isus raširi ruke i primi svoju Majku na grudi… O, bio je i te kako čovjek, Sin Ženin! Da bi se to povjerovalo, dovoljno je gledati ovaj rastanak! Ljubav se prelijeva u poljupce predragoj majci. Ljubav obasipa poljupcima predragoga Sina. Čini se da se više ne mogu rastaviti. Kad se čini da su spremni to učiniti, drugi zagrljaj ih još sjedinjuje, a između poljubaca riječi uzajamnog blagoslivljanja… O, baš je Sin čovječji, koji ostavlja Onu koja ga je rodila! Upravo je Majka, koja otpušta svoje čedo da ga vrati Ocu, Zalog Ljubavi Prečistoj… Bog koji cijeliva Majku Božju!…

U ovom rastanku, mada se oči cakle od naravnih suza one koja će se sad rastati od Ljubljenoga, usne joj se smiješe u radosti što zna da taj Ljubljeni odlazi u Prebivalište koje dolikuje njegovoj Slavi…

Napokon. Žena, kao stvorenje, klekne do nogu svoga Boga koji je ipak njezin Sin, a Sin, koji je Bog, položi ruke na glavu Majke Djevice, vječno Voljene i blagoslovi je u Ime Oca, Sina i Duha Svetoga, a potom se sagne i opet je digne utisnuvši joj posljednji cijelov u čelo, bijelo poput ljiljana ispod zlatne kose još tako mladenačke…

Ponovno idu prema kući, a videći kako spokojno idu Jedan uz Drugu nitko ne bi pomislio na onaj val ljubavi što ih je maloprije preplavio. Ali i kolike razlike između ovoga rastanka i tuge drugih rastanaka već prebrođenih i mučnog rastanka Majke od ubijenog Sina koga je trebalo ostaviti sama u grobu!… U ovom rastanku, mada se oči cakle od naravnih suza one koja će se sad rastati od Ljubljenoga, usne joj se smiješe u radosti što zna da taj Ljubljeni odlazi u Prebivalište koje dolikuje njegovoj Slavi…

Apostoli stigavši do posljednjeg dana blizine s Isusom i unatoč susljednim ukazanjima, skupnim ili pojedinačnim, od Uskrsnuća dalje, koja su sva bila sama ljubav, nikada više nisu izgubili one suzdržljivosti pune poštovanja koja je bila značajka njihovih susreta s Uskrsnulim Isusom

»Gospodine! Tamo vani, između brda i Betanije, nalaze se svi oni za koje si rekao svojoj Majci da ih danas želiš blagosloviti«, – kaže Petar. »Dobro. Sad ćemo ići k njima. Ali prije dođite. Još hoću da s vama podijelim kruh.« Uđu u sobu gdje su pred deset dana bile žene radi večere četrnaestoga dana drugoga mjeseca. Marija otprati Isusa sve donde, a potom se povuče. Ostanu Isus i jedanaestorica. Na stolu ima pečenog mesa, sirčića, te malenih i crnih maslina, maleni krčag vina i jedan veći krčag vode i sirokih kruhova. Stol jednostavan. Nije pripravljen za raskošan obred, nego samo zbog potrebe jela. Isus prikaže i napravi dijelove. Nalazi se u sredini između Petra i Jakova Alfejeva. On ih je pozvao na ta mjesta. Ivan, Juda Alfejev i Jakov nalaze se nasuprot njemu, a Toma, Filip, Matej s jedne strane, Andrija, Bartolomej s druge strane. Tako svi mogu vidjeti svoga Isusa … Obrok kratak, tih. Apostoli stigavši do posljednjeg dana blizine s Isusom i unatoč susljednim ukazanjima, skupnim ili pojedinačnim, od Uskrsnuća dalje, koja su sva bila sama ljubav, nikada više nisu izgubili one suzdržljivosti pune poštovanja koja je bila značajka njihovih susreta s Uskrsnulim Isusom. ž

Evo, došao je čas kad vas moram ostaviti da se vratim svom Ocu

Obrok je završen. Isus raširi ruke iznad stola sa svojom običnom gestom kad se našao pred činjenicom kojoj nije moguće izbjeći te kaže: Evo, došao je čas kad vas moram ostaviti da se vratim svom Ocu. Poslušajte posljednje riječi svoga Učitelja. Ne udaljujte se iz Jeruzalema ovih dana. Lazar, s kojim sam govorio, pobrinuo se još jedanput da želje svoga Učitelja ostvari, te vam ustupa kuću Posljednje večere da biste imali boravište u kojemu možete držati sastanke i sabirati se u molitvi. Boravite u njoj kroz ove dane i molite ustrajno da se pripravite na dolazak Duha Svetoga koji će vas upotpuniti za vaše poslanje.

Sjećajte se da sam se Ja, koji sam bio Bog, pripravio strogom pokorom na svoju službu evangeliziranja

Sjećajte se da sam se Ja, koji sam bio Bog, pripravio strogom pokorom na svoju službu evangeliziranja. Vaša će priprava svakako biti lakša i svakako kraća. Ali ne tražim drugo od vas. Dovoljno mi je da ustrajno molite, zajedno sa sedamdesetdvojicom i pod vodstvom moje Majke, koju vam preporučam sa staranjem Sina. Ona će vam biti Majka i Učiteljica sa savršenom ljubavi i mudrosti. Mogao bih vas poslati drugamo da se pripravite na primanje Duha Svetoga. Ali hoću, naprotiv, da ostanete ovdje jer se Jeruzalem, koji niječe mora zaprepastiti zbog nastavljanja božanskih čudesa, danih kao odgovor na njegovo nijekanje.

Jeruzalem je uvijek Jeruzalem, iako je pun grijeha i iako je tu izvršeno bogoubojstvo. Njemu neće ništa koristiti. Osuđen je. Ali ako je on osuđen, nisu osuđeni svi njegovi građani

Kasnije će vam Duh Sveti dati da shvatite kako je potrebno da Crkva nastane upravo u tom gradu koji je, sudeći po ljudsku, naj-nedostojniji da je dobije. Ali Jeruzalem je uvijek Jeruzalem, iako je pun grijeha i iako je tu izvršeno bogoubojstvo. Njemu neće ništa koristiti. Osuđen je. Ali ako je on osuđen, nisu osuđeni svi njegovi građani. Budite tu radi ono malo pravednika što ih on ima u svome krilu. Budite tu i stoga što je on kraljevski grad i grad Hrama i zato što tu, kako su prorekli proroci, gdje je bio pomazan i pozdravljen i uzdignut Kralj Mesija, tu mora poćeti i njegovo kraljevanje nad svijetom. K tome tu gdje je sinagoga dobila od Boga otpusno pismo zbog njezinih preužasnih zločina treba da se podigne novi Hram ka kojemu će hrliti ljudi svih naroda. Čitajte proroke. U njima je sve prorečeno.

Ostanite ovdje dok Jeruzalem ne otjera vas kao što je Mene otjerao i ne zamrzi moju Crkvu kao što je mrzio Mene kujući planove da je iskorjeni. Onda odnesite drugamo sjedište ove moje ljubljene Crkve, jer ona ne smije propasti

Najprije moja Majka, a potom Duh Sveti učinit će da shvatite riječi Proroka za ovo vrijeme. Ostanite ovdje dok Jeruzalem ne otjera vas kao što je Mene otjerao i ne zamrzi moju Crkvu kao što je mrzio Mene kujući planove da je iskorjeni. Onda odnesite drugamo sjedište ove moje ljubljene Crkve, jer ona ne smije propasti. Ja vam kažem: ni pakao je neće nadvladati. Ali iako vam Bog jamči svoje okrilje, ne iskušavajte Nebo zahtijevajući sve od Neba. Idite u ‘Efrajim’ kao što je onamo išao vaš Učitelj jer nije bio čas da bude uhvaćen od neprijatelja. Kažem vam ‘Efrajim’ time vam govorim o zemlji idola i pogana. Ali neće biti palestinski ‘Efrajim’ koji treba da izaberete za sjedište moje Crkve. Sjetite se koliko puta sam govorio vama skupa ili jednome od vas posebno o ovome govoreći vam unaprijed da ćete morati kročiti putovima zemlje da biste došli u njezino srce i ondje je pričvrstili. Iz čovjekova srca širi se krv po svim udovima. Iz srca svijeta mora se kršćanstvo širiti po svoj zemlji.

Ali kad dođe čas što ga je Bog označio, maćehinska maternica izbacit će dijete koje se oblikovalo u njezinom krilu i ono će otići u jednu novu zemlju, (Rim-Vatikan) i ondje će rasti postajući velikim Tijelom, raširenim po cijeloj zemlji i kucaji snažnog srca Crkve širit će se po cijelome velikom Tijelu

Za sada je moja Crkva slična djetetu koje je već začeto, ali koje se još oblikuje u maternici. Jeruzalem je njezina maternica i u njemu još maleno srce, oko kojega se skupljaju malobrojni udovi Crkve koja se rađa, daje svoje malene valove krvi tim udovima. Ali kad dođe čas što ga je Bog označio, maćehinska maternica izbacit će dijete koje se oblikovalo u njezinom krilu i ono će otići u jednu novu zemlju, (Rim-Vatikan) i ondje će rasti postajući velikim Tijelom, raširenim po cijeloj zemlji i kucaji snažnog srca Crkve širit će se po cijelome velikom Tijelu. Kucaji srca Crkve, koja se oslobodila svake veze s Hramom, vječne i pobjednice nad ruševinama Hrama propaloga i srušenog, živuće u srcu svijeta, da kaže Židovima i poganima da Bog jedini trijumfira i hoće ono što hoće, i da njegovo htijenje neće zaustaviti ni mržnja ljudi ni čete idola. Ali to će doći kasnije i u ono vrijeme znat ćete što činiti. Duh Božji će vas voditi. Ne bojte se. Za sada saberite prvi skup vjernika u Jeruzalemu. Kasnije će se formirati drugi skupovi što više bude rastao broj vjernika.

Doista će se, kažem vam, umnožavati građani moga Kraljevstva brzo kao sjeme bačeno u izvrsnu zemlju. Moj će se narod raširiti po svoj zemlji.

Uskoro dolazi Duh Sveti, Posvetitelj i bit ćete ga puni. Nastojte biti čisti kao sve ono što se mora približiti Gospodinu

Gospodin kaže Gospodinu: “Kad si to učinio i nisi se poštedio radi mene, blagoslovit ću te i umnožiti tvoje potomstvo kao zvijezde neba i kao pijesak što je na obali mora. Tvoje će potomstvo posjedovati vrata svojih neprijatelja i u tvojemu će potomstvu biti blagoslovljeni svi narodi zemlje’. Blagoslov je moje Ime, moj Znak i moj Zakon, ondje gdje su neograničeno priznati. Uskoro dolazi Duh Sveti, Posvetitelj i bit ćete ga puni. Nastojte biti čisti kao sve ono što se mora približiti Gospodinu. I Ja sam bio Gospodin kao i On. Ali sam preko svoga Božanstva nosio haljinu kako bih mogao boraviti među vama i ne samo da vas poučim i otkupim s udovima i krvlju te haljine, nego i zato da nosim Sveca nad svecima među ljudima, bez nepriličnosti, da svaki čovjek i nečist, može spustiti pogled na Onoga koga se serafi boje promatrati.

savjet je Božji tako uzvišen da se na nj treba pripraviti junačkom voljom za savršenstvom da budete slični Ocu vašemu i vašem Isusu u njegovim odnosima s Ocem i s Duhom Svetim

A Duh Sveti će doći bez koprene tijela i spustit će se na vas i sići u vas sa svojih sedam darova i savjetovat će vas. No, savjet je Božji tako uzvišen da se na nj treba pripraviti junačkom voljom za savršenstvom da budete slični Ocu vašemu i vašem Isusu u njegovim odnosima s Ocem i s Duhom Svetim. Stoga, savršena ljubav i savršena čistoća, da biste mogli shvatiti Ljubav i primiti ga (Boga) na prijestolje srca. Utonite u vir kontemplacije. Svojski nastojte zaboraviti da ste ljudi i svojski nastojte promijeniti se u serafe. Bacite se u peć, u plamen kontemplacije.

Kontemplacija Boga slična je iskri koja vrcne pri sudaru kremena i ognjila, te izazove vatru i svjetlost. Čišćenje je vatra koja troši neprozirnu i uvijek nečistu materiju i pretvara je u svijetao i čist plamen. Nećete imati u sebi kraljevstva Božjega ako ne budete imali ljubavi. Jer kraljevstvo Božje je Ljubav i pojavljuje se s Ljubavlju, po Ljubavi se ustanovljuje u vašim srcima usred sjaja neizmjerne svjetlosti koja prodire i oplođuje, uklanja neznanje, daje mudrost, izjeda čovjeka, a stvara boga, sina Božjega, moga brata, kralja za prijestolje što ga je Bog pripravio za one koji se daju Bogu da bi imali Boga, Boga, Boga, samo Boga. Budite dakle čisti i sveti po žarkoj molitvi koja čovjeka posvećuje jer ga uranja u Božju vatru koja je ljubav.

Vi morale biti sveti. Ne u relativnom smislu što ga je ta riječ imala dosada, nego u apsolutnom smislu što sam joj ga Ja dao stavljajući vam Gospodinovu
svetost za primjer i granicu, tj. savršenu svetost

Vi morale biti sveti. Ne u relativnom smislu što ga je ta riječ imala dosada, nego u apsolutnom smislu što sam joj ga Ja dao stavljajući vam Gospodinovu
svetost za primjer i granicu, tj. savršenu svetost. Među nama se zove svetim Hram, svetim mjesto gdje je oltar, Svetinja nad svetinjama mjesto zastrto gdje je škrinja zavjetna i pomirilište. Ali, uistinu, kažem vam, oni koji posjeduju milost i žive u svetosti iz ljubavi prema Gospodinu svetiji su od Svetinje
nad svetinjama, jer se Bog ne samo da spušta na njih, kao na pomirilište koje je u Hramu da daje svoje naredbe, nego stanuje u njima i daje im svoju ljubav.

Sjećate li se mojih riječi na Posljednjoj večeri ? Onda sam vam obećao Duha Svetoga. Eto, uskoro dolazi da vas krsti ne više vodom, kao što je s vama učinio Ivan
pripravljajući vas za Mene, nego ognjem da vas pripravi da služite Gospodin onako kako On traži od vas. Eto, bit će ovdje ne mnogo dana poslije ovog časa. A nakon njegova dolaska vaše će se sposobnosti povećati bez mjere i bit ćete sposobni shvaćati riječi vašega Kralja i činiti djela koja vam je rekao, da činite da biste raširili njegovo Kraljevstvo na zemlji.

»Hoćeš li onda obnoviti izraelsko kraljevstvo nakon dolaska Duha Svetoga?« – upitaju prekinuvši ga. »Neće više biti izraelskog kraljevstva. Nego moje Kraljevstvo. A ono će se ostvariti kada je Otac kazao. Ne ide vas znati vremena i časove što je Otac zadržao u svojoj vlasti. Ali, međutim, primit ćete snagu Duha Svetoga koji će doći na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, u Judeji i u Samariji i sve do kraja zemlje, osnivajući skupove ondje gdje su ljudi združeni u moje Ime, krsteći narode u Presveto Ime Oca, Sina i Duha Svetoga, onako kako sam vam rekao, da imaju Milost i da žive u Gospodinu; propovijedajući Evanđelje svima stvorovima, učeći ih ono što sam vas naučio, čineći ono što sam vam zapovjedio da činite. A ja ću biti s vama sve dane do svršetka svijeta.

Još i ovo hoću da Jeruzalemskom skupu predsjeda Jakov, moj bratić. Petar, kao glava cijele Crkve, često će morati poduzimati apostolska putovanja jer će svi novokrštenici željeti da upoznaju Velesvećenika, Vrhovnu Glavu Crkve. A također, biti će veliki utjecaj moga bratića na vjernike ove moje prve Crkve u Jeruzalemu. Ljudi su uvijek ljudi i vide kao ljudi. Činit će im se da je Jakov neki nastavak Mene, samo stoga što mi je bratić. Uistinu, kažem Ja, on je veći i više sliči na Krista po mudrosti nego po srodstvu. Ali tako je. Ljudi koji Me nisu tražili dok sam bio među njima, sada će Me tražiti u onome koji mi je rođak. A ti, Šimune Petre, određen si za druge časti…«

»Što ih ne zaslužujem, Gospodine. To sam Ti rekao kad si mi se ukazao i ponovno Ti kažem u nazočnosti sviju. Ti si dobar, božanski dobar, ne samo mudar, i s pravom si smatrao da ja, koji sam Te zanjekao u ovom gradu, nisam prikladan da mu budem duhovni poglavar. Ti hoćeš da me poštediš od toliko pravednih poruga…«
»Svi osim dvojice bili smo jednaki, Šimune. I ja sam pobjegao. Ne zbog toga, nego zbog razloga što ih je kazao, Gospodin je mene odredio za ovo mjesto. Ali ti si moj glavar, Šimune Jonin i ja te takvim priznajem i obećajem ti poslušnost u nazočnosti Gospodina i svih apostola. Dat ću ti ono što mogu, da ti pomognem u tvojoj službi, ali te molim, daj mi tvoje naredbe, jer ti si glavar, a ja podložnik. Kad mi je Gospodin spomenuo jedan daleki govor, prignuo sam glavu govoreći:
“Neka bude što Ti hoćeš”. Tako ću kazati tebi od časa kad nas ostavi Gospodin i ti budeš njegov predstavnik na zemlji. I ljubit ćemo se, pomažući se u svećeničkoj službi«, – kaže Jakov naklonivši se sa svog mjesta da iskaže poštovanje Petru.

Ne uznemirujte se ni s kojega razloga. Bog je s vama. Vi možete činiti ono što hoću od vas. Ne bih vam nametnuo stvari što ih ne biste mogli činiti, jer neću vašu propast, nego dapače vašu slavu

»Da. Ljubite se među sobom, “pomažući se uzajamno, jer to je nova zapovijed i znak da ste doista Kristovi. Ne uznemirujte se ni s kojega razloga. Bog je s vama. Vi možete činiti ono što hoću od vas. Ne bih vam nametnuo stvari što ih ne biste mogli činiti, jer neću vašu propast, nego dapače vašu slavu. Evo. Ja idem da pripravim vaše mjesto tik do moga prijestolja. Budite sjedinjeni sa Mnom i s Ocem u ljubavi. Opraštajte svijetu koji vas mrzi. Zovite djecom i braćom one koji dolaze k vama, ili su već s vama iz ljubavi prema Meni. Živite u miru znajući da sam uvijek spreman da vam pomognem nositi vaš križ. Bit ću s vama u naporima vaše službe i u času progonstava i nećete propasti, nećete podleći makar se to bude činilo onima koji gledaju očima svijeta. Bit ćete ugnjetavani, žalošćeni, umorni, mučeni, ali će moja radost biti u vama, jer ću vam pomagati u svemu.

Uistinu, kažem vam, kad budete imali Ljubav za Prijatelja, razumjet ćete da postane lakim sve što se podnosi i proživljava iz ljubavi prema Meni, pa iako je teška muka od strane svijeta, onome koji svako svoje djelovanje svojevoljno ili nametnuto mu, odijeva u ljubav, ona mijenja jaram života i svijeta u jaram njemu dan od Boga, od Mene. A Ja vam ponavljam da je moje breme uvijek u razmjeru s vašim silama i moj je jaram lak jer vam Ja pomažem nositi ga.

Znate da svijet ne zna ljubiti. Ali vi od sada unaprijed ljubite svijet nadnaravnom ljubavlju, da ga učite ljubiti. A ako vam, videći da ste progonjeni, kažu: “Zar vas tako Bog ljubi? Čineći da trpite, zadajući vam bol? Onda se ne isplati biti Božjim”, odgovorite: “Bol ne dolazi od Boga. Ali Bog je dopušta, a mi znamo razlog tome i dičimo se što imamo dio što ga je imao Isus Spasitelj, Sin Božji”. Odgovorite: “Mi se dičimo što smo pribijeni na križ i što nastavljamo Muku našega Isusa”. Odgovorite riječima Mudrosti: “Smrt i bol ušle su u svijet zbog zavisti zloduha, a Bog nije tvorac smrti i boli i ne uživa u boli živih. Sve njegove stvari su život i sve su spasonosne”. Odgovorite: “Sada se čini da smo mi progonjeni i pobijeđeni, ali u dan Božji, kad se izmijene sudbine, mi pravedni, progonjeni na zemlji, stajat ćemo slavni pred onima koji su nas mučili i prezirali”.

Rekao sam vam kakav je put i vrata koji vode u Kraljevstvo nebesko i Ja sam prvi hodio njime i vratio se k Ocu po njemu. Da postoji neki drugi, bio bih vam ga pokazao jer mi je žao vaše ljudske slabosti. Ali nema drugoga…

Ali recite im takoder: “Dođite k nama! Dođite k životu i k miru. Naš Gospodin neće vašu propast, nego vaše spasenje. Radi toga je dao svoga ljubljenoga Sina da se svi vi spasite”. I radujte se što sudjelujete u mojim patnjama da biste potom mogli biti sa Mnom u slavi. Gospodin obećava u Abrahamu svim svojim vjernim slugama: “Ja ću biti vaša plaća prekomjerno velika”. Vi znate kako se dobiva Kraljevstvo nebesko: silom; i u nj se stiže kroz mnoge nevolje. Ali onaj koji ustraje kao što sam Ja ustrajao, bit će gdje sam Ja. Rekao sam vam kakav je put i vrata koji vode u Kraljevstvo nebesko i Ja sam prvi hodio njime i vratio se k Ocu po njemu. Da postoji neki drugi, bio bih vam ga pokazao jer mi je žao vaše ljudske slabosti. Ali nema drugoga…

Pokazujući vam ga kao jedini put i jedina vrata kažem vam, također, ponavljam vam, koji je lijek koji daje snagu da se njime prođe i uđe. To je ljubav. Uvijek ljubav. Sve postaje mogućim kad je u nama ljubav. A svu ljubav dat će vam Ljubav koja vas ljubi, ako budete tražili u moje Ime toliku ljubav da mognete postati atlete svetosti. Sada si dajmo oproštajni cjelov, premili moji prijatelji.”

Ustane da ih zagrli. Svi učine isto. Ali dok se Isus spokojno smiješi, doista božanski lijepo, oni plaču, svi zabrinuti, a Ivan klonuvši na Isusove grudi sav se trzajući u jecajima, da ti srce kida, toliko su razdirući, moli u ime sviju, naslućujući želju sviju: »Daj nam barem tvoj Kruh da nas jača u ovom času!’’ »Tako budi!« – odgovori mu Isus. I uzevši jedan kruh razlomi ga pošto ga je prikazao i blagoslovio ponovivši riječi obreda. Isto učini i s vinom, ponovivši potom: ”Ovo činite u spomen na Mene, dodavši: ”jer sam vam ostavio ovaj zalog svoje ljubavi da budem još i uvijek s vama dok vi ne budete sa Mnom u Nebu.” Blagoslovi ih i kaže: »A sada idimo.« Izidu iz sobe, iz kuće… Jona, Marija i Marko nalaze se tu vani i kleknu klanjajući se Isusu.

Mir ostao s vama. I naplatio vam Gospodin za sve što ste za me učinili, – kaže Isus blagoslivljajući ih i prolazeći. Marko ustane govoreći: »Gospodine, maslinici uzduž puta za Betaniju puni su učenika koji Te čekaju.« »Pođi, kaži im neka se upute prema galilejskom kampu.« Marko poput strijele otrči sa svom brzinom svojih mladih nogu.

»Onda su došli svi«, – kažu apostoli među sobom.

Tamo dalje je Majka Gospodinova sjedeći između Marcijama i Marije Kleofe. I videći da On dolazi ustane klanjajući mu se sa svom ljubavlju svoga srca, srca Majke i vjernice. »Dođi, Majko, a i ti, Marijo,« – pozove Isus videći ih nepomične, pribijene od njegova veličanstva koje sijeva kao u jutro Uskrsnuća.

Ali Isus neće da bude nepriličan s tim svojim veličanstvom pa prijazno upita Mariju Alfejevu: »Zar si sama?« »Prijateljice… prijateljice su naprijed… S pastirima i… s Lazarom i cijelom njegovom obitelji… Ali nas su ostavili ovdje jer… ah, Isuse! Isuse! Isuse!… Kako ću moći ne vidjeti Te više, blagoslovljeni Isuse, Bože moj, ja koja sam Te ljubila još prije nego si se rodio, ja koja sam toliko plakala zbog Tebe kad nakon pokolja nisam znala gdje si … Ja koja sam imala svoje sunce u tvom osmijehu kad si se vratio i sve, sve svoje dobro? .. Koliko dobro! Koliko dobra si mi dao!… Sada da, postajem stvarno siromašna, udova, sama! … Dok si Ti bio tu, bilo je sve!…

Ne plači tako, nego kliči jer me više nećeš gledati omalovažavana i umorna, gonjena i bogata samo ljubavlju malobrojnih. A s ljubavlju ostavljam ti svoju Majku

Mislila sam da sam upoznala svu bol one večeri… ali sama bol, sva ona bol onoga dana bila me je otupila i… da, bila je manje jaka nego sada… A on da… bilo je da ćeš uskrsnuti. Činilo mi se da u to ne vjerujem, ali sada opažam da sam vjerovala, jer nisam osjećala ovo što osjećam sada …« Plače i teško diše, toliko je plač guši. »Dobra Marijo, žalostiš se upravo kao dijete, koje misli da ga majka ne ljubi i da ga je napustila jer je otišla u grad da mu kupi darove koji će ga razveseliti i koja će brzo na povratku biti njegova da ga obaspe milovanjem i darovima. A zar ne činim Ja tako s tobom? Zar ne idem da ti pripravim radost? Zar ne idem da se vratim i kažem ti: “Dođi, ljubljena rođakinjo i učenice, majko mojih ljubljenih učenika”? Zar ti ne ostavljam svoju ljubav? Ne darujem li ti svoju ljubav, Marijo? Ti znaš da li te ljubim! Ne plači tako, nego kliči jer me više nećeš gledati omalovažavana i umorna, gonjena i bogata samo ljubavlju malobrojnih. A s ljubavlju ostavljam ti svoju Majku. Ivan će joj biti sin, ali ti joj budi dobra sestra kao uvijek. Vidiš li? Ona ne plače, moja Majka. Ona zna da iako će čežnja za Mnom biti turpija koja će istrošiti njezino srce, čekanje će biti ipak kratko s obzirom na veliku radost vječnoga sjedinjenja. A zna također da ova naša odvojenost neće biti tako posvemašnja da bi morala reći: “Nemam više Sina”. To je bio bolan krik u dan boli. Sada u njezinom srcu pjeva nada: “Znam da moj Sin uzlazi k Ocu, ali me neće ostaviti bez svoje duhovne ljubavi”. Tako vjeruj ti i svi … Evo ostalih muških i ženskih. Evo mojih pastira.’’

Lice Lazara i sestara između svih slugu iz Betanije, lice Ivane slično ruži ispod kišnog vela i lica Elize i Nike, već označena od životne dobi – a sad se nabori produbljuju zbog muke, uvijek muke zbog stvorenja, premda duša likuje zbog Gospodinova trijumfa – i lice Anastazike i ljiljanova lica prvih djevica i isposničko lice Izakovo i nadahnuto lice Matijino i muževno lice Manahenovo i ozbiljna lica Josipa i Nikodema …

Zaslužili ste ovo mjesto jer ste znali vjerovati unatoč svim nepovoljnim okolnostima i znali trpjeti zbog svoje vjere

Lica, lica, lica… Isus pozove k sebi pastire, Lazara, Josipa, Nikodema, Manahena, Maksimina i druge od sedamdesetdvojice učenika. Ali pastire drži osobito blizu govoreći im: ’’Ovdje. Vi ste bili blizu Gospodinu koji je bio došao s Neba, nagnuti nad njegovim sniženjem, vi budite blizu Gospodinu koji se vraća u Nebo, s dusima koji se raduju njegovoj proslavi. Zaslužili ste ovo mjesto jer ste znali vjerovati unatoč svim nepovoljnim okolnostima i znali trpjeti zbog svoje vjere. Ja vam zahvaljujem na vašoj vjernoj ljubavi. Svima vam zahvaljujem.

Tebi, prijatelju Lazare.
Tebi, Josipe i tebi, Nikodeme, samilosni prema Kristu kad je to moglo biti veoma pogibeljno.
Tebi, Manahene, koji si znao prezreti prljave naklonosti nečistog čovjeka da bi mogao hodati mojim putem.
Tebi, Stjepane, cvjetna kruno pravednosti, koji si ostavio nesavršeno radi savršenoga i bit ćeš okrunjen vijencem što ga još ne poznaš, ali što će ti ga navijestiti anđeli. Tebi, Ivane, kroz kratko vrijeme brate na prečistim grudima i koji si došao k Svjetlosti više negoli k vidu.
Tebi, Nikola, koji si, kao prozelit, znao utješiti Me u boli zadanoj od sinova ovoga naroda.
I vama, učenice dobre i jače, u svojoj nježnosti, od Judite.
I tebi, Marcijame, dječače moj. Od sada unaprijed uzmi ime Marcijal, na spomen rimskog dječaka koji je ubijen na putu i odložen uz Lazarovu ogradu s izazovnim natpisom: “A sada reci Galilejcu neka te uskrisi ako je Kristi ako je uskrsnuo” koji je zadnji od djece koja su u Palestini izgubila život da posluže Meni i nesvjesno i nagrada nevinih svakoga naroda koji će, došavši Kristu, zbog toga biti mrženi i prijevremeno ugašeni, kao cvjetni pupoljci otrgnuti od stabljike prije nego se rascvjetaju.

I neka ti, Marcijale, to ime označi tvoju budućnost: budi apostol u barbarskim zemljama i osvoji ih za svoga Gospodina kao što je moja ljubav osvojila rimskog dječaka za Nebo.

Svi, svi bili blagoslovljeni od Mene u ovom oproštaju. Zazivam vam od Oca nagradu onih koji su tješili bolni put Sina čovječjega. Blagoslovljeno Čovječanstvo u svojemu izabranom dijelu, koji je među Židovima kao i među poganima i koji se očitovao u ljubavi što ju je imao prema Meni. Blagoslovljena zemlja sa svojom travom i sa svojim cvijećem i sa svojim plodovima koji su mi toliko puta dali užitak i okrepu. Blagoslovljena zemlja sa svojim vodama i sa svojom blagom toplinom, zbog ptica i životinja koje su mnogo puta nadmašile čovjeka u davanju utjehe Sinu čovječjemu.
Blagoslovljeno ti, sunce i ti, more i vi, brda, brežuljci, ravnice. Blagoslovljene vi, zvijezde, koje ste mi bile društvo u noćnim molitvama i u bolima. I ti, mjeseče, koji si mi svijetlio pri hodu na mome evangelizatorskom putovanju. Svi, svi bili blagoslovljeni vi, stvorovi, djela Oca moga, moji prijatelji u ovome smrtnome satu, prijatelji Onomu koji je ostavio Nebo da mukotrpnom Čovječanstvu izvadi trnje Grijeha koji odvaja od Boga. A blagoslovljena i vi, nevina oruđa moga mučenja: trnje, kovino, drvo, zasukana konopljo, jer ste mi pomogli izvršiti volju Oca moga!

Kako gromak je glas Isusov! Širi se toplim i mirnim zrakom poput glasa mjedi po kojoj udaraju, širi se u valovima nad morem lica koja ga gledaju iz svih smjerova. Kažem da ima na stotine osoba što okružuju Isusa koji se, s najmilijima, penje prema vrhu Maslinika. Ali Isus, kad je stigao blizu ‘Kampa Galilejaca’, koji je u tom razdoblju između jednoga i drugog blagdana bez šatora, naredi učenicima: »Zaustavite narod gdje se nalazi, a zatim me slijedite.« Još se uspinje, sve do najvišeg vrha brda, do onoga koji je već bliže Betaniji, koje odozgo dominira, nego Jeruzalemu. Tik do Njega su Majka, apostoli, Lazar, pastiri i Marcijam. Malo dalje su ostali učenici, u polukrugu da zadržavaju mnoštvo vjernika.

Isus je na nogama na jednom širokom kamenu koji malo strši i bijeli se među travom jednog proplanka. Sunce ga obasjava i čini da se njegova haljina bijeli poput snijega, a da njegova kosa sjaji poput zlata. Oči blistaju božanskom svjetlošću.

Raširi ruke u gestu zagrljaja. Čini se da želi privinuti na grudi sve ljude na zemlji što ih njegov duh vidi predstavljene u ovome mnoštvu. Njegov nezaboravni, neponovljivi glas proglašava posljednju naredbu prije svoga odlaska k Ocu:

Raširi ruke u gestu zagrljaja. Čini se da želi privinuti na grudi sve ljude na zemlji što ih njegov duh vidi predstavljene u ovome mnoštvu. Njegov nezaboravni, neponovljivi glas proglašava posljednju naredbu prije svoga odlaska k Ocu:

”Idite! Idite u moje Ime evangelizirati narode do krajnjih granica zemlje. Bog bio s vama. Njegova Ljubav vas jačala, njegova Svjetlost vas vodila, njegov Mir prebivao u vama sve do vječnoga života.”

Preobrazi se u ljepotu. Krasan! Krasan kao na Taboru i krasniji. Svi padnu na koljena klanjajući se. Dok se već podiže s kamena na kome počiva, još jednom potraži lice svoje Majke, a njegov osmijeh postiže snagu što je nitko nikada neće moći izraziti …

Preobrazi se u ljepotu. Krasan! Krasan kao na Taboru i krasniji. Svi padnu na koljena klanjajući se. Dok se već podiže s kamena na kome počiva, još jednom potraži lice svoje Majke, a njegov osmijeh postiže snagu što je nitko nikada neće moći izraziti …

To je njegov zadnji zbogom Majci. Diže se, diže… Sunce koje ga još slobodnije može cjelivati, sada kad ni jedna, ni najmanja grančica ne presijeca put njegovim zrakama, kupa u svome sjaju Bogo-čovjeka koji uzlazi sa svojim Presvetim Tijelom u Nebo i otkriva njegove slavne rane koje sjaju kao živi rubini.

Ono ostalo je iskrenje svjetlosti biserne boje. To se stvarno Svjetlost očituje onakvom kakva jest u ovaj posljednji trenutak kao i u božićnoj noći. Stvoreni svijet iskri od
svjetlosti Krista koji uzlazi. Od Svjetlosti koja nadvisuje svjetlost sunca. Svjetlosti nadljudske i preblažene. Od Svjetlosti koja silazi s Neba u susret Svjetlosti koja uzlazi. I u tom oceanu sjaja Isus Krist, Riječ Božja, isčezne pogledu ljudi. Na zemlji, u dubokoj šutnji ushićenog mnoštva, dva jedincata glasa:

Marijin krik: »Isuse!« – kad On isčezne i Izakov plač.

Ostali su zanijemili od bogobojaznog čuđenja i ostaju tu, kao u isčekivanju, dok se ne ukažu dva anđeoska svjetla, prebijela, u smrtnom obliku i kažu riječi koje su navedene u prvom poglavlju Djela apostolskih (Dj 1,11)

(”Galilejci, što stojite i gledate u nebo? Ovaj Isus koji je od vas uznesen na nebo isto će tako doći kao što ste vidjeli da odlazi na nebo.”) (Dj 1,11)

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”.

Izvor