Razmišljamo o evanđelju

MARIA VALTORTA

VIĐENJE POZNATE MISTIČARKE Isus razjašnjava zašto nije sišao s križa Današnje vrijeme nije lako – sa svih strana na nas navaljuje tjeskoba, strah; svijet je u mukama, bolesti, gladi... Mnogi se pitaju: „Isuse, zašto ne dođeš, nego dopuštaš da se tlače nevini, muče slabi?“ Pitala su se to i ova dvojica učenika na putu u Emaus: zašto nije sišao s križa i kaznio sve zlikovce; zašto nije uspostavio svoje kraljevstvo… Isus im objašnjava kakvo je zapravo njegovo kraljevstvo…

Foto: www.cinemablend.com/ (iz filma „Pasija“)


 

Evanđelje po Luki 24,13-35: „Prepoznaše ga u lomljenju kruha.“

Isus se ukazuje učenicima iz Emausa.

Putem što prolazi brdovitim krajem žurno idu dva čovjeka srednje dobi, okrenuvši leđa Jeruzalemu, čije uzvisine sve više iščezavaju iza drugih koje slijede jedne za drugima u neprestanom izmjenjivanju visova i dolina.

»Jesi li ikada vidio da je činio zločine zbog kojih je bio optužen da ga ubiju?«  »Ne. Nijedan. Ipak jednu pogrešku je učinio.« »Koju, Šimune?« »Tu, što nije iskazao moć sa svoga križa. Zato da učvrsti našu vjeru i da kazni svetogrdne nevjernike.« »Učinio je više od toga. Uskrsnuo je.«

Među sobom razgovaraju. I stariji kaže onome drugom, kome će biti najviše nekih trideset i pet godina: »Vjeruj da je bilo bolje učiniti ovako. Ja imam obitelj, a i ti je imaš. Hram se ne šali. Doista se hoće s tim do kraja obračunati. Ima li pravo? Ima li krivo? Ne znam. Znam da ima jasnu nakanu dokrajčiti sve to zauvijek.« »Taj zločin, Šimune. Daj mu pravo ime. Jer barem je zločin.«

»Prema tome. U nama se ljubav buni protiv Sinedrija. Ali možda… Tko zna!«

»Nipošto. Ljubav rasvjetljuje. Ne vodi u zabludu.«

»I Sinedrij, i svećenici i glavari ljube. Oni ljube Jehovu, Onoga koga je sav Izrael ljubio otkako je bio sklopljen savez između Boga i patrijarha. Prema tome i njima je ljubav svjetlost i ne rađa zabludom!«

»Nije prema Gospodinu njihova ljubav. Da. Izrael se stoljećima nalazi u toj vjeri. Ali, reci mi. Možeš li reći da je vjera što nam je daju glavari Hrama, farizeji, pismoznanci, svećenici još neka vjera? Vidiš li? Novcem posvećenim Gospodinu, već se znalo, ili se barem sumnjalo da se to dogodilo, novcem posvećenim Gospodinu platili su izdajicu, a sada plaćaju stražare. Prvoga zato što je izdao Krista, druge zato da slažu. Ah, ne znam kako se vječna Moć ograničila na to da rastrese zidine i razdere zastor! Kažem ti, da sam želio da pod ruševinama pokopa nove Filistejce. Sve!«

»Kleofa! Ti bi bio sama osveta.«

»Bio bih osveta. Jer, dopustimo da je On bio samo prorok, zar je dopušteno ubiti nevinoga? Jer bio je nevin! Jesi li ikada vidio da je činio zločine zbog kojih je bio optužen da ga ubiju?«

»Ne. Nijedan. Ipak jednu pogrešku je učinio.«

»Koju, Šimune?«

»Tu, što nije iskazao moć sa svoga križa. Zato da učvrsti našu vjeru i da kazni svetogrdne nevjernike. Morao je prihvatiti izazov i sići s križa.«

»Učinio je više od toga. Uskrsnuo je.«

Isus je zastrt skromnim izgledom siromašnog putnika kome se žuri. Njih dvojica ga ne raspoznaju

»Je li pak istina? Kako uskrsnuo? Samo duhom, ili duhom i tijelom?«

»Pa duh je vječan! Ne treba da uskrsne!« usklikne Kleofa.

»Znam to i ja. Htio sam reći: je li uskrsnuo jedino sa svojom Božjom naravi, koja je iznad svake čovjekove zasjede. Jer sada mu je čovjek namještao zamku strahom. Jesi li čuo, a? Marko je rekao da je u Getsemaniju, kamo je odlazio moliti kraj jednog kamena, sama krv. Ivan, koji je razgovarao s Markom, rekao mu je: „Ne daj da se gazi po onom mjestu jer je ono krv kojom se znojio Bogo-Čovjek“. Ako se znojio krvlju prije mučenja, mora da je se mnogo bojao (imao straha) !«

»Siromašni naš Učitelj! …« Žalosni ušute.

Dostigne ih Isus i upita: »O kome ste govorili? U tišini sam na mahove čuo vaše riječi. Tko je bio ubijen?« Isus je zastrt skromnim izgledom siromašnog putnika kome se žuri. Njih dvojica ga ne raspoznaju.

»Jesi li iz drugih mjesta, čovječe? Zar se nisi zaustavio u Jeruzalemu? Čini nam se da tvoje prašno odijelo i tako poderane sandale pripadaju neumornom putniku.«

»Moram pribaviti beskrajan broj stada za najvećega Gospodina. Moram putovati po cijelom svijetu da izabirem ovce i jaganjce. Moram zalaziti i među divlja stada, koja će ipak, kad se pripitome, biti bolja od onih koja sada nisu divlja.«

»To jesam. Dolazim jako izdaleka…«

»Onda ćeš biti umoran.

A ideš li daleko?«

»Vrlo daleko. Još dalje negoli je daleko odakle dolazim.«

»Moraš li trgovati? Pazariti (Ići na sajam)

 

»Moram pribaviti beskrajan broj stada za najvećega Gospodina. Moram putovati po cijelom svijetu da izabirem ovce i jaganjce. Moram zalaziti i među divlja stada, koja će ipak, kad se pripitome, biti bolja od onih koja sada nisu divlja.«

»Težak posao. I nastavio si put ne zaustavivši se u Jeruzalemu?«

»Zašto to pitate?«

»Jer se čini da samo ti ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana.«
»Što se ondje dogodilo?«

»Dolaziš izdaleka, pa stoga možda ne znaš. Ali tvoj je govor ipak galilejski. Zbog toga, makar bio sluga nekoga tuđega kralja ili sin iseljenih Galilejaca, znat ćeš, ako si obrezan, da je u našoj domovini prije tri godine ustao veliki Prorok po imenu Isus iz Nazareta, silan u riječima i djelima pred Bogom i pred ljudima, koji je išao po svoj zemlji propovijedajući. I nazivao se Mesijom. Njegove riječi i njegova djela bila su stvarno riječi i djela Sina Božjega, kako je sebe nazivao. Ali samo Sina Božjega. Sve nebesko… Sada znaš zašto… Ali jesi li obrezan?«

»Prvorođenac sam i posvećen Gospodinu.«

»Onda poznaješ našu Vjeru?«

»Nije mi nepoznat ni jedan njezin slog. Poznam zapovijedi i običaje. Halaka, Midraš i Hagada poznati su mi kao elementi zrak, voda, vatra i svjetlost koji su prvi za kojima teži pamet, nagon, potreba čovjeka koji je nedavno rođen iz majčina krila.«

»Dobro. Onda znaš da je Izraelu bio obećan Mesija, ali kao moćan kralj koji će ponovno ujediniti Izraela. Ali ovaj nije bio takav…«

»Nego kakav?«

»On nije težio za zemaljskom moći. Nego je govorio da je kralj vječnoga i duhovnoga kraljevstva. On nije ujedinio, nego dapače razdijelio Izraela, jer je sada Izrael razdijeljen u one koji u Njega vjeruju i u one koji kažu da je zločinac. Istina, nije bio prikladan za kralja jer je htio samo blagost i praštanje. A kako tim oružjem podjarmiti i pobijediti?…«

»On nije težio za zemaljskom moći. Nego je govorio da je kralj vječnoga i duhovnoga kraljevstva. On nije ujedinio, nego dapače razdijelio Izraela, jer je sada Izrael razdijeljen u one koji u Njega vjeruju i u one koji kažu da je zločinac. Istina, nije bio prikladan za kralja jer je htio samo blagost i praštanje. A kako tim oružjem podjarmiti i pobijediti?…« »I onda?«

»I onda su ga glavari svećenički i starješine Izraelove uhvatili i presudili da zaslužuje
smrt… optuživši ga zapravo za neistinite krivice. Njegova krivnja bijaše što je bio odviše dobar i odviše strog…«

»Ako je bio jedno, kako je mogao biti drugo?«

»Mogao je, jer je bio odviše strog kad se radilo o tome da kaže istinu glavarima Izraelovima, a odviše dobar u tome što nije nad njima učinio čudo, te ih usmrtio ošinuvši gromom svoje nepravedne neprijatelje.«

»Je li bio strog kao Krstitelj?«

»Osobito u zadnje vrijeme oštro je prekoravao pismoznance i farizeje i prijetio onima od Hrama kao označenima od srdžbe Božje. Ali opet ako je netko bio grješnik, a kajao se i On vidio u njegovu srcu pravo kajanje, jer Nazarenac je čitao u srcima bolje nego neki pismoznanac u tekstu, onda je bio blaži od majke.«

»Eto… Ne bih znao. Osobito u zadnje vrijeme oštro je prekoravao pismoznance i farizeje i prijetio onima od Hrama kao označenima od srdžbe Božje. Ali opet ako je netko bio grješnik, a kajao se i On vidio u njegovu srcu pravo kajanje, jer Nazarenac je čitao u srcima bolje nego neki pismoznanac u tekstu, onda je bio blaži od majke.«

»A zar je Rim dopustio da bude ubijen nevin čovjek?«

»Osudio ga je Pilat… Ali nije htio i zvao ga je pravednikom. No, zaprijetili su mu da će ga tužiti Cezaru, te se prestrašio. Ukratko, bio je osuđen na križ i na njemu je umro. I to nas je, zajedno sa strahom od sinedrijaca jako utuklo. Jer ja sam Kleofa sin Klofin, a ovaj je Šimun, obojica iz Emausa i rodbina smo jer sam ja suprug njegove prve kćeri i bili smo Prorokovi učenici.«

»A zar sada više niste?«

»Mi smo se nadali da će On osloboditi Izraela i da će također nekim čudom potvrditi svoje riječi. Međutim!…«

»Koje riječi je rekao?«

»Već smo ti kazali. „Došao sam u kraljevstvo Davidovo. Ja sam Kralj miroljubivi«, i tako dalje. Govorio je i: „Dođite u Kraljevstvo“, ali nam potom nije dao kraljevstva. Govorio je i: „Treći dan ću uskrsnuti“. Sad je treći dan kako je umro. Dapače već je ispunjen, jer deveti čas je već prošao, a on nije uskrsnuo. Neke žene i nekoji stražari kažu da jest, da je uskrsnuo. Ali mi ga nismo vidjeli. Sada stražari kažu da su onako kazali kako bi opravdali krađu mrtvog tijela što su je izvršili Nazarenčevi učenici. Ali učenici!… Mi smo ga svi ostavili od straha, dok je bio živ… i sigurno ga nismo ugrabili sada kad je mrtav. A žene… tko njima vjeruje? O tome smo raspredali. I htjeli smo znati je li On svoje riječi shvaćao tako da će uskrsnuti samo duhom koji će opet postati božanski, ili i s tijelom. Žene kažu da anđeli – jer kažu da su vidjeli i anđele nakon potresa i može biti jer su se već u petak pojavili pravednici izvan grobova – žene kažu da su anđeli kazali da je On kao čovjek koji nikada nije umro. I ženama se stvarno učinilo da su ga takva vidjele. Ali dvojica su od nas, dva glavna, otišla na Grob. I premda su ga vidjeli prazna, kako su žene kazale, Njega nisu vidjeli, ni ondje, niti drugdje. I velik je jad, jer više ne znamo što da mislimo!«

Zbog toga Mu nisu vjerovali. Zbog toga su ga se bojali. Zbog toga sada vi sumnjate. Gore, dolje, u Hramu i u selima, svuda se mislilo na kralja po ljudskoj naravi. Obnova Izraelova kraljevstva nije u misli Božjoj bila ograničena s obzirom na vrijeme, na prostor niti na sredstva obnove kao što je bila ograničena u vama

»O kako ste ludi i tvrdi u shvaćanju! I kako spori u vjerovanju riječima proroka ! A zar nije to bilo rečeno? Zabluda Izraelova je ovo: što je krivo tumačio kraljevsko dostojanstvo Kristovo. Zbog toga Mu nisu vjerovali. Zbog toga su ga se bojali. Zbog toga sada vi sumnjate. Gore, dolje, u Hramu i u selima, svuda se mislilo na kralja po ljudskoj naravi. Obnova Izraelova kraljevstva nije u misli Božjoj bila ograničena s obzirom na vrijeme, na prostor niti na sredstva obnove kao što je bila ograničena u vama.

 S obzirom na vrijeme: nijedno kraljevsko dostojanstvo, pa ni najmoćnije, nije vječno. Sjetite se moćnih faraona koji su tlačili Hebreje u vrijeme Mojsijevo. Koliko li je dinastija izumrlo, a od njih preostadoše mumije bez duše na dnu skrivenih podzemnih grobnica! Preostaje i sjećanje, ako ono i preostaje, na njihovu moć od jednoga sata, pa i manje, ako mjerimo njihova stoljeća po vječnom vremenu. A ovo Kraljevstvo je vječno.

Govoreći ‘Izrael’, htjelo se reći: kraljevstvo stvorenih od Boga. Ali kraljevska vlast  Kralja Mesije nije ograničena na maleni prostor Palestine, nego se proteže od sjevera do juga, od istoka do zapada, gdje god se nalazi neko biće koje u tijelu ima duh, tj. gdje god se nalazi neki čovjek

S obzirom na prostor: Bilo je rečeno Kraljevstvo Izraelovo. Jer od Izraela je došao korijen ljudskog roda, jer u Izraelu je, reći ću tako, sjeme Božje. I stoga govoreći ‘Izrael’, htjelo se reći: kraljevstvo stvorenih od Boga. Ali kraljevska vlast  Kralja Mesije nije ograničena na maleni prostor Palestine, nego se proteže od sjevera do juga, od istoka do zapada, gdje god se nalazi neko biće koje u tijelu ima duh, tj. gdje god se nalazi neki čovjek. Kako bi se mogao jedan jedini narod skupiti u sebe sve narode koji su jedan drugome neprijatelji i od njih stvoriti jedno jedino kraljevstvo, a da ne prolije čitave rijeke krvi i da ih ne drži sve podložne pomoću okrutnog tlačenja oružnika? I kako bi onda mogao biti miroljubivi kralj o kome govore proroci?

Zar Mesija neće imati kraljevsko dostojanstvo slično kraljevskom dostojanstvu Onoga koji ga je rodio? Svakako da će ga imati. Kraljevsko dostojanstvo sasvim duhovno i vječno. Čisto od otimačine i krvi, koje ne zna za izdaje i zloporabu vlasti. Njegovo kraljevsko dostojanstvo! Ono što ga vječna Dobrota daje i siromašnim ljudima, da počasti i obraduje svoju Riječ

S obzirom na sredstvo: Ljudsko sredstvo je, rekao sam, tlačenje. Nadljudsko sredstvo je ljubav. Prvo je uvijek ograničeno, jer narodi se ipak pobune protiv tlačitelja. Drugo je neograničeno, jer ljubav je ljubljena, ili ako nije ljubljena, izrugivana je. Ali budući da je ona nešto duhovnoga, nikada ne može biti izravno napadnuta. A Bog, neizmjerni, hoće sredstva koja su kao i On. Hoće ono što nije vremenski ograničeno jer je vječno: duh, ono što je od duha, ono što vodi k Duhu. To je bila zabluda: što se u pameti zamislila mesijanska ideja pogrešna s obzirom na sredstva i na oblik. Koje je kraljevsko dostojanstvo najviše? Božje. Zar ne? E, pa dobro. A zar ovaj Čudesni, ovaj Emanuel, ovaj Svetac, ovaj uzvišeni Sin, ovaj Jaki, ovaj Otac  budućega vijeka, ovaj Knez mira, ovaj Bog kao onaj od koga dolazi, jer tako je nazvan i takav jest Mesija, neće imati kraljevsko dostojanstvo slično kraljevskom dostojanstvu Onoga koji ga je rodio? Svakako da će ga imati. Kraljevsko dostojanstvo sasvim duhovno i vječno. Čisto od otimačine i krvi, koje ne zna za izdaje i zloporabu vlasti. Njegovo kraljevsko dostojanstvo! Ono što ga vječna Dobrota daje i siromašnim ljudima, da počasti i obraduje svoju Riječ.

A što nije David rekao da je taj moćni kralj stavio sve pod noge da mu služi kao podnožje ? Zar Izaija nije prorekao svu njegovu Muku? A David, moglo bi se reći, izbrojio i mučenja ? I zar nije rečeno da je On Spasiteli i Otkupitelj koji će svojom žrtvom spasiti grješnog čovjeka?

A zar nije točno naznačeno, a Jona je znak toga, da će kroz tri dana biti progutan od nezasitne utrobe zemlje, a potom da će biti iz nje izbačen kao prorok iz kita? I zar nije On rekao: „Moj hram, tj. moje Tijelo, treći dan pošto bude porušen, bit će od Mene (tj. od Boga) iznova sagrađen“?

A što ste mislili? Da će On pomoću magije iznova podići zidine Hrama? Ne. Ne zidine. Nego sama Sebe. A samo Bog je mogao uskrisiti sama Sebe. On je ponovno podigao pravi Hram: svoje Jaganjčevo tijelo. Žrtvovano, onako kako je primio naredbu i proročanstvo Mojsije, da pripravi „prijelaz“ ljudi, sinova Božjih, a robova Sotoninih, iz smrti u život, iz ropstva u slobodu.

Bili su raspeti udovi, ali su duh i volja bili slobodni. I po njima je još htio čekati, da dade vremena grješnicima da povjeruju i da zazovu, ne bogohulnom drekom, nego skrušenim cviljenjem njegovu Krv na sebe

Pitate se: kako je uskrsnuo? Odgovaram: uskrsnuo je u svome pravome Tijelu i sa svojim božanskim Duhom koji u njemu stanuje, kao što u svakome smrtnome tijelu stanuje duša kao kraljica u srcu. Tako je uskrsnuo pošto je sve pretrpio da ispašta sve i da popravi prvotnu uvredu i bezbrojne što ih čovječanstvo svakog dana nanosi. Uskrsnuo je kako je bilo rečeno pod velom proročanstava. Kad je došao u svoje vrijeme, podsjećam vas na Danijela, u svoje vrijeme je bio žrtvovan. I u vrijeme koje je prorečeno, čujte i pamtite, poslije njegove smrti bogoubilački grad bit će razvaljen. Savjetujem vam: čitajte dušom, a ne oholom pameću, proroke od početka Knjige do riječi utjelovljene Riječi, sjetite se Preteče koji ga je pokazivao kao Jaganjca, sjetite se koja je bila sudbina mojsijevskog simboličnog jaganjca. Po onoj krvi bili su spašeni prvorođenci Izraelovi. Po ovoj Krvi bit će spašeni prvorođenci Božji, to jest oni koji će po svojoj dobroj volji postati posvećeni Gospodinu. Sjetite se i razumijte mesijanski psalam Davidov i mesijanskog proroka Izaiju. Sjetite se Danijela, dozovite sebi u pamet, ali podigavši je od blata u nebesko plavetnilo, svaku riječ o kraljevskom dostojanstvu Sveca Božjega pa ćete shvatiti da vam nije mogao biti dan drugi primjereniji, jači znak od te pobjede nad Smrću, od tog Uskrsnuća što ga je sam od Sebe izvršio. Sjetite se da ne bi bilo u skladu s njegovim milosrđem i s njegovim poslanjem da je s križa kaznio one koji su ga na nj stavili. Premda je bio Raspeti prezren i pribijen na vješala, ipak je bio Spasitelj! Bili su raspeti udovi, ali su duh i volja bili slobodni. I po njima je još htio čekati, da dade vremena grješnicima da povjeruju i da zazovu, ne bogohulnom drekom, nego skrušenim cviljenjem njegovu Krv na sebe.

…jedan jedini jezik, samo jedna ljubav. Bit će to Božje Kraljevstvo. Nebesko Kraljevstvo. Vječni Vladar: Žrtvovani Uskrsli. Vječni podložnici: vjernici u njegovoj Vjeri. Dajte vjerujte da budete njegovi

Sad je uskrsnuo. Sve je izvršio. Bio je slavan prije svog utjelovljenja. Sada je triput slavan kad je, nakon što se kroz toliko godina snizio u tijelu, žrtvovao sama Sebe postavši poslušan dotle da je znao umrijeti na križu da bi ispunio volju Božju. Preslavan, zajedno s proslavljenim tijelom, sada kad uzlazi u Nebo i ulazi u vječnu Slavu, započinjući Kraljevstvo što ga Izrael nije shvatio. U to Kraljevstvo On, većim marom no ikada, ljubavlju i autoritetom kojih je pun, poziva plemena svijeta. Svi narodi, kako su vidjeli i predvidjeli Izraelovi pravednici i proroci, doći će k Spasitelju. I neće više biti Židovi ili Rimljani, Skiti ili Afrikanci, Iberijci ili Kelti, Egipćani ili Frigijci. Ono što je s onu stranu Eufrata sjedinit će se s izvorima vječne Rijeke. Stanovnici sjevera doći će uz bok s Numiđanima u njegovo Kraljevstvo i nestat će rasa i jezika. Običaja i boja kože i kose neće više biti. Nego će biti bezbrojan sjajan i bijeli narod, jedan jedini jezik, samo jedna ljubav. Bit će to Božje Kraljevstvo. Nebesko Kraljevstvo. Vječni Vladar: Žrtvovani Uskrsli. Vječni podložnici: vjernici u njegovoj Vjeri. Dajte vjerujte da budete njegovi. Evo Emausa, prijatelji. Ja idem dalje. Nije dopušteno zaustaviti se Putniku koji treba da prevali toliki put.«

»I još nisi došao do toga da vjeruješ bez oblaka? Ali nije vaša krivnja. Nakon Krvi još nedostaje Oganj. A onda ćete vjerovati jer ćete razumjeti.«

»Ti si, gospodine, učeniji od jednog rabija. Da On nije umro, rekli bismo da nam je On govorio. Još bismo htjeli čuti od tebe druge i opširnije istine. Jer sada, mi ovce bez pastira, uznemirene od oluje Izraelove mržnje, više ne umijemo shvaćati riječi Knjige. Hoćeš li da idemo s tobom? Daj: još bi nas poučio, obavljajući posao učitelja koji nam je bio uzet.«

»Imali ste ga toliko vremena i nije vas mogao učiniti potpunima? Zar nije ovo sinagoga?«

»Jest. Ja sam Kleofa, sin upravitelja sinagoge Kleofe, koji je umro u radosti što je upoznao Mesiju.«

»I još nisi došao do toga da vjeruješ bez oblaka? Ali nije vaša krivnja. Nakon Krvi još nedostaje Oganj. A onda ćete vjerovati jer ćete razumjeti. Zbogom.«

»O Gospodine, već se približava večer i sunce se naginje svome zapadu. Umoran si i ožednio. Uđi. Ostani s nama. Govorit ćeš nam o Bogu dok budemo dijelili kruh i sol.«

Isus uđe i posluže ga običajnom židovskom gostoljubivošću, pićem  i vodom za umorne noge. Potom stanu za stol i ona ga dvojica zamole da mjesto njih prikaže jelo.

Isus ustane držeći na dlanovima kruh i podigavši oči prema crvenom večernjem nebu zahvali za hranu i sjedne. Razlomi kruh i dade od njega dvojici svojih gostoprimaca. I čineći to, otkrije se kao onaj koji jest: Uskrsnuli. 

Nije onaj sjajni uskrsnuli koji se ukazao drugima, njemu dražima. Ali je Isus pun dostojanstva, s vrlo jasnim ranama na dugačkim rukama: crvenim ružama na koži bjelokosne boje. Isus vrlo živ u svome nanovo oblikovanom tijelu.  Ali i doista Bog s veličanstvenim pogledima i čitavim izgledom. Njih dvojica ga prepoznaju i padnu na koljena… A kad se usude podići lice, od Njega ne osta drugo do razlomljenog kruha. Uzmu ga i poljube. Svatko uzme svoj komad i stavi ga na prsa kao relikviju umotan u komad lana.

Plaču govoreći: »On je bio! I nismo ga prepoznali. A ipak zar nisi osjećao kako ti srce gori u grudima dok nam je govorio i ukazivao nam na Pisma?«

»Da. I sad mi se čini da ih prvi put vidim. I to u svjetlu koje s Neba dolazi. U svjetlu Božjem. I vidim da je On Spasitelj.«

»Idimo. Više ne osjećam umora ni gladi. Idimo u Jeruzalem da to kažemo Isusovima.«

Plaču govoreći: »On je bio! I nismo ga prepoznali. A ipak zar nisi osjećao kako ti srce gori u grudima dok nam je govorio i ukazivao nam na Pisma?«

»Da. I sad mi se čini da ih prvi put vidim. I to u svjetlu koje s Neba dolazi. U svjetlu Božjem. I vidim da je On Spasitelj.«

»Idimo. Ah, da je moj stari otac mogao kušati ovaj čas!«

»Ama ne govori toga! On ga je kušao više od nas. On, pravedni Kleofa, vidio je, bez vela koji je upotrijebljen iz samilosti prema našoj tjelesnoj slabosti, svojim duhom Sina Božjega gdje se vraća u Nebo. Idimo! Idimo! Stići ćemo kasno u noć. Ali ako On to hoće, dat će nam načina da prođemo. Ako je otvorio vrata smrti, još kako će moći otvoriti vrata na zidinama! Idimo.«

I o sasvim grimiznome zalasku idu žurno prema Jeruzalemu.

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor: https://sites.google.com/site/jeshuahdinazareth/emaus

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh