Razmišljamo o evanđelju

MARIA VALTORTA

VIĐENJE POZNATE MISTIČARKE Isus otkriva što znači da je On vrata ovcama! „Ovo moje vrijeme je vrijeme biranja, izbora i selekcije. Ja sam došao da čisti srcem i nakanom, ponizni, blagi, ljubitelji pravednosti, milosrđa, mira, oni koji plaču i oni koji znaju dati različitim bogatstvima njihovu stvarnu vrijednost i koji više cijene duhovna bogatstva od materijalnih, da nađu ono za čim njihov duh čezne…“

Foto: Youtube (Turn Your Eyes Upon Jesus; Lauren Daigle)


 

Evanđelje po Ivanu 10,1-10: „Ja sam vrata ovcama.“

Ja sam Pastir dobri.

 

Isus, ušavši u grad kroz Herodova vrata, prolazi njime usmjerujući se prema Tiropeju i četvrti Ofela. „Hoćemo li poći u Hram?“ pita Iškarijot.

„Da.“

„Pazi na ono što činiš!“ upozoravaju ga mnogi.

„Zaustavit ću se samo za vrijeme molitve.“

„Zadržat će te.“

„Ne. Ući ćemo kroz sjeverna vrata i izići kroz južna i neće imati vremena da se organiziraju da bi mi škodili. Osim da je uvijek iza mojih leđa netko koji bdije nada mnom i ukazuje.“

Ali gdje je bio skriven, te nije nađen ni na kakvom mjestu?“ „Želi ih zaista izazvati.“ „Kakav luđak!“ „Kakav svetac!“

Nitko ne odgovara i Isus nastavlja prema Hramu koji se pokazuje na vrhu brda, kao sablazan u zeleno-žutom svjetlu u tom olovnom zimskom jutru, u kojem je izlazeće sunce samo spomen koji se nastoji držati prisutnim tražeći da se otvori prolaz kroz teške oblake.

Uzaludan napor! Radosni sjaj zore nije sveden nego u blijedi odraz nestvarnog žutila, ne jednoličnog nego kao mrlje pomiješane s tonovima olova sa zelenim venama.

I pod tim svjetlom mramori i zlata Hrama izgledaju blijedi, žalosni, rekla bih turobni kao ruševine koje se izdižu iz jednog predjela smrti.

Isus ga uporno gleda uzlazeći prema zidinama. I gleda lica jutarnjih putnika. Većim dijelom skromni narod: vrtlari, pastiri s malim životinjama za klanje, sluge ili kućanice usmjerene tržnicama. Sav narod koji odlazi šutke, ovijen u plašteve, malo pognut da se obrani od jakog jutarnjeg vjetra. Također i lica izgledaju blijeda od onoga kako su redovito lica te rase. Ta neobična svjetlost ih čini tako zelenkastima ili gotovo bisernima u okrugu obojanih tkanina plašteva, zacijelo ne prikladnima da svojom zelenom, živom ljubičastom, intenzivnom žutom bojom, bace ružičaste odraze na lica.

Netko pozdravlja Učitelja, ali se ne zaustavlja. Nije prikladan sat. Prosjaka još tu nema da bi na raskršćima i ispod lukova koji svako malo pokrivaju ulice izvikivali tužne vapaje. Sat i godišnje doba pogoduju slobodi, za Isusa, da ide bez zapreke. Evo ih na zidinama. Ulaze. Idu u Trijem Izraelaca. Mole dok jedan zvuk truba, rekla bih od srebra po njihovoj boji, naviješta zacijelo nešto važno šireći se brdom, dok se miris tamjana blago širi nadilazeći svaki drugi miris manje ugodan koji se može osjetiti na vrhu Morije, zapravo je neprestano, rekla bih: naravni miris mesa koje se ubija i pali na vatri, paljenog brašna, gorućeg ulja koji se gore uvijek zaustavlja, više manje jak, ali je uvijek prisutan u trajnim žrtvama paljenicama.

Odlaze drugim smjerom i počinju biti zapaženi od prvih pohoditelja Hrama, od pripadnika Hramu, od mjenjača novaca i prodavača koji montiraju svoje stolove i svoje ograđene prostore. Ali ih je veoma malo i iznenađenje je takvo da ne znaju reagirati. Među sobom izmjenjuju riječi čuđenja:

„Vratio se je!“

„Nije otišao u Galileju kako su govorili.“

„Ali gdje je bio skriven, te nije nađen ni na kakvom mjestu?“

„Želi ih zaista izazvati.“

„Kakav luđak!“

„Kakav svetac!“ i tako dalje, prema raspoloženju pojedinaca.

Na križanju dvaju putova koji vode na Sion, susretne slijepca od rođenja, pred kratko ozdravljenog…

Isus je već izvan Hrama i silazi prema ulici koja ide prema Ofelu, kadli, na križanju dvaju putova koji vode na Sion, susretne slijepca od rođenja, pred kratko ozdravljenog, koji natovaren košarama punim mirisnih jabuka ide veseo, šaleći se s drugim mladićima jednako naprćenim, koji idu u smjeru suprotnom od njega.

Možda bi mladiću prošao nezapažen taj susret jer ne poznaje lica Isusa i lica apostola.

Ali Isus pozna lice čudesno ozdravljenog. I zove ga. Sidonija, zvani Bartolmaj, (Bartimej) se okreće i gleda upitno visokog i veličanstvenog čovjeka, makar je obučen skromno, koji ga zove imenom idući prema jednoj uličici.

Dođi ovamo“, naređuje Isus.

Mladić se približava bez odlaganja svoga tereta, pogledava Isusa i, smatrajući da želi kupiti jabuke, kaže: „Moj gospodar ih je već prodao. Ali ih još imam, ako hoćeš. Lijepe su i dobre. Donesene su jučer iz voćnjaka Šarona. I ako kupiš mnogo, imat ćeš veliki popust, jer…“

„Mesija me je ozdravio. I zato su me izbacili iz sinagoge.“ „Onda ‘Onaj koji te je ozdravio u svemu’ nije ti učinio dobru uslugu“, iskušava ga Isus…

Isus se smiješi dižući desnicu da zaustavi govorljivost mladića. I kaže: „Nisam te zvao da kupim jabuke, nego da se razveselim s tobom i s tobom blagoslovim Svevišnjega koji ti je udijelio milost.“

„Oh! Da! Ja to trajno činim i za svjetlo koje vidim i za rad koji mogu vršiti, pomažući svojem ocu i svojoj majci, konačno. Našao sam dobrog gospodara. Nije Židov, ali je dobar. Židovi me nisu htjeli jer… jer znaju da sam bio izbačen iz sinagoge“, kaže mladić stavljajući na tlo košare.

„Izbacili su te? Zašto? Što si učinio?“

„Ja ništa. Garantiram ti. Gospodin je učinio. On je učinio da u subotu sretnem onog čovjeka koji se zove Mesija i On me je ozdravio, kako vidiš. I zato su me izbacili.“

„On je Sin Božji. Koliko god oni gore (i daje znak prema Hramu) ne žele da se to kaže. I zar ne vrijedi sve napustiti da se služi Njemu?“

„Onda ‘Onaj koji te je ozdravio u svemu’ nije ti učinio dobru uslugu“, iskušava ga Isus.

„Ne govori to, čovječe! Tvoja riječ je psovka! Prije svega mi je pokazao da me Bog ljubi, zatim mi je dao vid… Ti ne znaš što znači vidjeti jer si uvijek vidio. Ali netko tko nije nikada gledao! Oh! … To je… Zajedno s vidom se imaju sve stvari zajedno. Kažem da kada sam progledao, tamo pokraj Siloe, smijao sam se i plakao, ali od radosti, eh? Plakao sam kako nisam plakao u nesreći. Jer sam tada shvatio kako je velik i kako dobar Svevišnji. I zatim mogu zaraditi za život i to časnim radom. I zatim… – ovo je ono čemu se najviše nadam da dobijem po primljenom čudu – nadam se da ću moći susresti čovjeka koji se zove Mesija i njegove učenika koji me je…“

„I što bi onda učinio?“

„Želio bih ga blagosloviti. Njega i njegova učenika. I želio bih reći Učitelju, koji sigurno mora dolaziti upravo od Boga, da me uzme za svoga slugu.“

„Kako? Zbog njega si u izopćenju, teško nalaziš posao, možeš i više biti kažnjen i želiš mu služiti? Ne znaš li da su progonjeni svi oni koji slijede ‘Onoga koji te je ozdravio’?“

„Eh! Znam! Ali On je Sin Božji, tako se govori među nama. Koliko god oni gore (i daje znak prema Hramu) ne žele da se to kaže. I zar ne vrijedi sve napustiti da se služi Njemu?“

„Onaj koga vidiš ovog časa i koji s tobom govori, on je Sin Božji.“

„Vjeruješ li, dakle, u Sina Božjega i u njegovu prisutnost u Palestini?“

„Ja vjerujem. Ali bih ga želio upoznati da vjerujem u Njega ne samo razumom nego čitavim svojim bićem. Ako Ti znaš tko je i gdje se nalazi, kaži mi, da idem k Njemu i vidim ga i potpuno vjerujem u Njega i služim mu.“

„Vidio si ga već i nije potrebno da ideš k njemu… Onaj koga vidiš ovog časa i koji s tobom govori, on je Sin Božji.“

„Ja sam došao na svijet da donesem svjetlo i spoznaju Boga i da iskušam ljude i sudim ih. Ovo moje vrijeme je vrijeme biranja, izbora i selekcije“

Ne bih mogla ustvrditi sa svom sigurnošću, ali mi se učinilo da je govoreći ove riječi Isus imao veoma kratko preobraženje, postajući predivan i rekla bih sav u sjaju. Rekla bih da je, kako bi nagradio poniznog vjernika u Njega i utvrdio ga u njegovoj vjeri, za vrijeme trajanja jednog bljeska, otkrio svoju buduću ljepotu, želim reći onu koju će uzeti poslije Uskrsnuća i sačuvati u Nebu, svoju ljepotu proslavljenog ljudskog stvorenja, proslavljenog tijela i sjedinjenog s neizrecivom ljepotom Savršenosti koja je njegova. Jedan tren, kažem. Bljesak. Ali polutaman ugao, kamo su se povukli na razgovor, ispod luka uličice, rasvjetljuje se neobično nekom svjetlošću koja izlazi iz Isusa i koji, ponavljam, postaje predivan. Zatim se sve vraća kako je bilo prije, osim mladića koji je sada na zemlji, s licem u prahu i koji se klanja govoreći: „Ja vjerujem, Gospodine, moj Bože!“

„Ustani. Ja sam došao na svijet da donesem svjetlo i spoznaju Boga i da iskušam ljude i sudim ih. Ovo moje vrijeme je vrijeme biranja, izbora i selekcije. Ja sam došao da čisti srcem i nakanom, ponizni, blagi, ljubitelji pravednosti, milosrđa, mira, oni koji plaču i oni koji znaju dati različitim bogatstvima njihovu stvarnu vrijednost i koji više cijene duhovna bogatstva od materijalnih, da nađu ono za čim njihov duh čezne i oni koji bijahu slijepi, jer su ljudi podigli debele zidine da spriječe Svjetlo, ili spoznaju Boga, da vide i oni koji smatraju da vide da postanu slijepi…»

„Onda Ti mrziš veliki dio ljudi i nisi dobar kako kažeš da jesi. Kada bi to bio, tražio bi da svi progledaju, a onaj tko već vidi da ne postane slijep“, prekidaju ga neki farizeji nadošli s glavne ulice i približivši se s drugima, oprezno, iza leđa grupe apostola.

„Nisam Ja koji želim da ne vide istinu oni koji se u sadašnjosti protiv nje bore, nego su oni sami koji stavljaju ploče pred svoje zjenice da ne vide. I postaju slijepi po svojoj slobodnoj volji“

Isus se okrene i gleda ih. Nije zacijelo sada više preobražen u divnu ljepotu! To je strogi Isus koji oštro gleda svoje progonitelje svojim safirnim pogledima, a njegov glas više nema zlatnu notu radosti, nego brončanu i kao glas bronce je rezak i strog dok odgovara: „Nisam Ja koji želim da ne vide istinu oni koji se u sadašnjosti protiv nje bore, nego su oni sami koji stavljaju ploče pred svoje zjenice da ne vide. I postaju slijepi po svojoj slobodnoj volji. A Otac me je poslao da dođe do razdiobe i da istinski budu poznati sinovi Svjetla i oni Tame, oni koji hoće vidjeti i oni koji hoće da oslijepe.“

„Jesmo li možda i mi među slijepima?“

„Kada biste bili i kada biste tražili da vidite, ne biste imali krivnje. Ali, jer, kažete: ‘Mi vidimo’, a ne želite vidjeti, time griješite. Vaš grijeh ostaje, jer ne tražite da vidite, makar ste slijepi.“

„A što trebamo vidjeti?“

„Put, Istinu, Život. Slijepac od rođenja kao što je bio ovaj, svojim štapićem uvijek može naći vrata svoje kuće i kretati se njom jer pozna svoju kuću. Ali ako bi bio prenesen na drugo mjesto ne bi mogao ući kroz vrata nove kuće, jer ne bi znao gdje se ona nalaze i udario bi u zid.

„Ja sam sâm ‘Vrata’ kojima se ulazi u očevu kuću, u ‘Kraljevstvo Božje, u Svjetlo, na Put, u Istinu, u Život’. I Ja sam Onaj koji je došao sabrati stado koje je ostalo bez vodstva i dovesti ga u jedan ovčinjak: u onaj Očev“

Došlo je vrijeme novog Zakona. Sve se obnavlja i nastaje novi svijet, novi narod, novo kraljevstvo. I sada oni iz prošlih vremena ne poznaju sve ovo. Oni poznaju svoje vrijeme. Oni su kao slijepci dovedeni u novu zemlju gdje je kraljevska kuća Oca, ali za koju ne znaju gdje se nalazi. Ja sam došao da ih dovedem i uvedem u nju i da vide. Ali Ja sam sâm ‘Vrata’ kojima se ulazi u očevu kuću, u ‘Kraljevstvo Božje, u Svjetlo, na Put, u Istinu, u Život’. I Ja sam Onaj koji je došao sabrati stado koje je ostalo bez vodstva i dovesti ga u jedan ovčinjak: u onaj Očev. Ja sam vrata Ovčinjaka jer sam ujedno ‘Vrata i Pastir’. I tamo ulazim i izlazim kako i kada hoću. I tamo ulazim slobodno i kroz vrata, jer sam ‘pravi Pastir’.

Kada dođe netko dati ovcama Božjim druge upute ili ih želi zavesti na krivi put vodeći ih na druga prebivališta i na druge staze, nije dobar Pastir, nego je pastir idol

Kada dođe netko dati ovcama Božjim druge upute ili ih želi zavesti na krivi put vodeći ih na druga prebivališta i na druge staze, nije dobar Pastir, nego je pastir idol. I tako onaj koji ne ulazi kroz vrata ovčinjaka, nego nastoji ući s druge strane preskačući ogradu, nije pastir nego lopov i ubojica koji ulazi s nakanom da ukrade i ubije, da ukradeni janjci nemaju glasa jadanja i ne privuku pažnju čuvara i pastira. Također i među ovce stada Izraelova nastoje se uvući krivi pastiri da ih zavedu izvan pašnjaka, daleko od pravog Pastira. I tamo ulaze spremni da ih istrgnu od stada na silu i po potrebi također su spremni da ih ubiju i udare na tolike načine, da ne bi govorile očitujući Pastira lukavosti, krivih pastira i da ne viču Bogu da ih zaštiti protiv njihovih protivnika i protivnika Pastira.

Ja sam dobar Pastir i moje ovce me poznaju i poznaju me oni koji su uvijeke vratari pravog Ovčinjaka

Ja sam dobar Pastir i moje ovce me poznaju i poznaju me oni koji su uvijeke vratari pravog Ovčinjaka. Oni su upoznali Mene i moje Ime i rekli su ga da bude poznato u Izraelu i opisali su me i pripremili moje putove i kada se je čuo moj glas, evo mi je i posljednji od njih otvorio vrata govoreći stadu u iščekivanju pravog Pastira, stadu zbijenom uz njegov štap: ‘Evo! Ovo je Onaj za kojega je rečeno da dolazi poslije mene. Jedan koji ide preda mnom jer je postojao prije mene, a ja ga nisam poznavao. I zato da biste bili spremni prihvatiti ga, došao sam krstiti vodom, da se očituje u Izraelu’. I dobre ovce su čule moj glas i kada sam ih po imenu pozvao, one su dotrčale i poveo sam ih sa sobom, tako kao što čini pravi pastir poznat ovcama koje ga poznaju po glasu i slijede ga kamo god ide. I kada ih sve izvede, ide pred njima i one idu za njim jer ljube glas pastira. Međutim, ne idu za strancem, nego naprotiv, bježe od njega jer ga ne poznaju i boje ga se. Ja, međutim, idem pred svojim ovcama da im pokažem put i da se prvi suočim s pogiblima i da ih označim stadu, koje želim dovesti spaseno u svoje Kraljevstvo.»

„Mesijino kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ono je Kraljevstvo Božje, utemeljeno na Ljubavi. Nije nešto drugo. A Mesija nije kralj naroda i vojska, nego kralj duhova“

„Zar nije Izrael više kraljevstvo Božje?“

„Izrael je mjesto odakle narod Božji treba uzići u pravi Jeruzalem i u Kraljevstvo Božje.“

„A obećani Mesija, onda? Onaj Mesija za kojega tvrdiš da si Ti, ne mora li dakle Izraela učiniti trijumfirajućim, slavnim, gospodarom svijeta, podlažući pod svoje žezlo sve narode i osvećujući se, oh, osvećujući se okrutno svima onima koji su ga držali potčinjenim otkako je narod? Zar onda ništa od toga nije istinito? Zar Ti niječeš proroke? Zar kažeš da su ludi naši rabini? Ti…“

„Mesijino kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Ono je Kraljevstvo Božje, utemeljeno na Ljubavi. Nije nešto drugo. A Mesija nije kralj naroda i vojska, nego kralj duhova. Od izabranog naroda će doći Mesija, iz kraljevskog roda i posebno od Boga koji ga je rodio i poslao. Od Izraelskog naroda je započelo utemeljenje ‘Kraljevstva Božjega’, proglašenje ‘Zakona ljubavi’, navještaj ‘Radosne vijesti’ o kojoj govori prorok. Ali, Mesija će biti Kralj svijeta, Kralj kraljeva i njegovo Kraljevstvo neće imati kraja, ni granica, ni u vremenu ni u prostoru. Otvorite oči i prihvatite istinu.“

„Rekao sam vam zato da sam Vrata i Pastir. Do sada nitko nije mogao ući u Kraljevstvo Božje jer je ono bilo ograđeno i bez izlaza. Ali sada sam Ja došao i u njemu su napravljena vrata za ulaženje.“

„Nemamo što razumjeti od tvog buncanja. Govoriš riječi bez veze. Govori i odgovaraj bez prispodoba. Jesi li ili ne Mesija?“

„I još niste razumjeli? Rekao sam vam zato da sam Vrata i Pastir. Do sada nitko nije mogao ući u Kraljevstvo Božje jer je ono bilo ograđeno i bez izlaza. Ali sada sam Ja došao i u njemu su napravljena vrata za ulaženje.“

„Oh! I drugi su rekli da su Mesije, a poslije su prepoznati kao lopovi i buntovnici i ljudska pravda je kaznila njihovu nevaljalost. Tko nam garantira da i Ti nisi kao oni? Umorni smo što trpimo i što dopuštamo da narod trpi strogost Rima, zahvaljujući lažljivcima koji se nazivaju kraljevima i podižu narod na bunu!“

„Ne. Nije ispravna vaša tvrdnja. Vi ne želite trpjeti, to je istina. Ali da narod trpi, to vas ne boli. Toliko je to istinito da strogosti onoga koji nad nama gospodari nadodajete vašu strogost, tlačeći s mrskim desetinama i mnogim drugim stvarima mali narod. Tko vam garantira da Ja nisam lopov? Moja djela. Neću biti Ja koji činim teškom ruku Rima. Nego naprotiv, ako ikada, Ja je olakšavam savjetujući onima koji gospodare i onima kojima se gospodari strpljivost i ljudskost. Barem to.“

„Ja, jedino Ja sam Vrata Ovčinjaka“

Mnogo naroda – jer ga se već mnogo sakupilo i uvijek raste, toliko da je ometan promet na glavnoj ulici, te stoga neki ulaze u male uličice, pod svodove od kojih glas odjekuje – i narod odobrava govoreći: „Dobro je rečeno za desetine! Istina je! On savjetuje nama podložnost, a Rimljanima samilost.“

Farizeji, kao uvijek, ogorčeni su zbog odobravanja mnoštva i postaju još zagriženiji u tonu kojim se obraćaju Kristu.

„Odgovaraj bez tolikih riječi i dokaži da si Mesija.“

„Uistinu, uistinu Ja vam kažem da to jesam. Ja, jedino Ja sam Vrata Ovčinjaka Nebeskog. Tko ne prolazi kroz Mene ne može ući. Istina je da je bilo krivih Mesija, i drugih će još biti. Ali jedini i pravi Mesija sam Ja. Koliki su do sada došli, nazivajući se takvima, a bili su samo lopovi i razbojnici. I ne samo oni koji su se dali nazivati Mesija od nekolicine njihovih istomišljenika, nego još i drugi koji, a da si i nisu dali to ime, zahtijevaju pak klanjanje koje niti pravom Mesiji nije dano. Tko ima uši da čuje, neka čuje. Ali zapazite. Ali niti krive Mesije, ni krive pastire i učitelje, ovce nisu poslušale, jer je njihov duh osjećao neispravnost njihova glasa koji se je htio pokazati slatkim, a bio je okrutan. Samo jarci su ih slijedili da bi im bili drugovi u lopovštinama. Jarci divlji, neukroćeni, koji ne žele ući u Ovčinjak Božji, pod žezlo pravoga Kralja i Pastira. Jer ovaj, sada, postoji u Izraelu. I Ovaj koji je Kralj kraljeva postaje Pastir Stada, dok je nekada onaj koji je bio pastir stada postao kraljem i Jedan i drugi dolaze od istog korijena, od onog Jišajevog, kako je rečeno u obećanjima i proroštvima. Krivi pastiri nisu imali iskrene riječi ni djela ohrabrenja. Oni su raspršili i mučili stado, ili su ga prepustili vukovima, ili su ga ubili da izvuku korist prodavajući ga da osiguraju život, ili su mu uskraćivali pašnjake da bi od njih pravili mjesta uživanja i šumice za idole.

Znate li tko su vuci?

„Vuci su zle strasti, mane koje su krivi pastiri naučili stado, vršeći ih najprije oni sami. I znate li koje su šumice idola? To su vlastiti egoizmi pred kojima mnogi pale tamjan“

To su zle strasti, mane koje su krivi pastiri naučili stado, vršeći ih najprije oni sami. I znate li koje su šumice idola? To su vlastiti egoizmi pred kojima mnogi pale tamjan. Druge dvije stvari ne trebaju tumačenja jer je i odviše jasan govor. Ali da krivi pastiri tako čine, logično je. Oni su lopovi koji dolaze krasti, ubijati i uništavati, da bi odveli izvan ovčinjaka na nevjerne pašnjake ili da odvedu u krive pašnjake koji nisu nego klaonice. Ali koji dolaze k Meni na sigurnom su i moći će izići da pođu na moje pašnjake, ili ponovno se vratiti da dođu u moj odmor i da budu snažne i tovne od svetih i zdravih sokova. Jer sam Ja zato došao. Da moj narod, moje ovčice, do sada mršave i žalosne, imaju život i to obilni život, mira i veselja. I toliko to hoću da sam došao dati svoj život da moje ovce imaju puni i obilni Život sinova Božjih.

„Onaj koji je pastir i zna koliko stoji svaka ovca, koliko sati truda, koliko bdijenja, koliko žrtava, ljubi ih i brine se za njih jer su njegovo dobro. Ali Ja sam više od gospodara. Ja sam Spasitelj svojega stada“

Ja sam Pastir dobri. I pastir, kada je dobar, daje život da obrani svoje ovce od vukova i lopova, dok najamnik, koji ne ljubi ovce nego novac koji dobiva što ih vodi na pašu, ne brine se nego da spasi samoga sebe i uštedu koju ima u krilu i kada vidi kako dolazi vuk ili lopov, bježi, osim da se kasnije vrati i uzme koju ovcu koja je jedva ostala živa od vuka ili izgubljena od lopova, te ubije prvu da je pojede ili proda drugu kao svoju, povećavajući svoju zaradu i govoreći gospodaru, s lažnim suzama, da se niti jedna ovca nije spasila. Što je briga najamnika ako vuk zagrize i rastjera ovce i lopov ih ukrade da bi ih odnio mesaru?

„Što više ih uspijem izvući smrti duha, tim više će moj Otac biti proslavljen. I zato se Ja borim da ih sve oslobodim od njihovih neprijatelja ili od njihova ‘ja’, od svijeta, od tijela, od đavla i od mojih protivnika“

Ali onaj koji je pastir i zna koliko stoji svaka ovca, koliko sati truda, koliko bdijenja, koliko žrtava, ljubi ih i brine se za njih jer su njegovo dobro. Ali Ja sam više od gospodara. Ja sam Spasitelj svojega stada i znam koliko me stoji spasenje i jedne jedine duše i zato sam spreman na sve samo da spasim jednu dušu. Ona mi je povjerena od Oca mojega. Sve duše su mi povjerene s naredbom da spasim što veći broj. Što više ih uspijem izvući smrti duha, tim više će moj Otac biti proslavljen. I zato se Ja borim da ih sve oslobodim od njihovih neprijatelja ili od njihova ‘ja’, od svijeta, od tijela, od đavla i od mojih protivnika koje mi ih otimaju da me rastuže. Ja to činim jer znam Misao svoga Oca. I moj Otac me je poslao da to činim jer zna moju ljubav prema Njemu i prema dušama. Također i ovce mojega stada poznaju Mene i moju ljubav i osjećaju da sam Ja spreman dati svoj život da bih im dao radost.

„Također i ovce mojega stada poznaju Mene i moju ljubav i osjećaju da sam Ja spreman dati svoj život da bih im dao radost“

Imam i drugih ovaca. Ali nisu od ovoga Ovčinjaka. Zato me ne poznaju onakvim kakav Ja jesam i mnoge ne znaju da Ja postojim i tko sam Ja. Ovčice koje mnogima od nas izgledaju gore od divljih koza i smatrane su nedostojnima upoznati Istinu i imati Život i Kraljevstvo. Ipak nije tako. Otac hoće i ove i stoga trebam pristupiti i ovima, dati se upoznati, navijestiti Radosnu vijest, voditi ih na moje pašnjake, sakupiti ih. I one će poslušati moj glas jer će ga konačno uzljubiti. I bit će samo jedan Ovčinjak pod samo jednim Pastirom i Kraljevstvo Božje će biti uspostavljeno na Zemlji, spremno da bude preneseno i prihvaćeno u Nebu, pod mojim žezlom i mojim znakom i mojim pravim Imenom.

„…ovčice koje mnogima od nas izgledaju gore od divljih koza i smatrane su nedostojnima upoznati Istinu i imati Život i Kraljevstvo. Ipak nije tako. I one će poslušati moj glas jer će ga konačno uzljubiti“

Moje pravo Ime! Ono je samo Meni poznato! Ali kada broj izabranih bude potpun, i kada s hvalospjevima slave sjednu na veliku svadbenu gozbu ‘zaručnika’ sa Zaručnikom, tada će moje Ime biti spoznato od mojih izabranika koji su se po vjernosti prema Njemu posvetili, makar nisu poznavali sav domet i dubinu onoga što znači biti označeni mojim Imenom i biti nagrađeni zbog njihove ljubavi prema Njemu, iako nisu znali kakva ih nagrada očekuje… Ovo Ja želim dati svojim vjernim ovcama. To što je sama moja radost…“

„Po mojem životu, prikazanom i žrtvovanom, narodi će postati jedan jedini Narod: moj, nebeski Narod sinova Božjih“

Isus baca pogled sjajan od ekstatičkog plača na lica okrenuta prema Njemu, i smiješak Mu treperi na usnama, smiješak tako produhovljen na produhovljenom licu da srsi hvataju mnoštvo koje naslućuje uzdignuće Kristovo u jedno blaženo gledanje i njegovu želju ljubavi da se to izvrši. Dolazi k sebi. Na čas zatvara oči skrivajući otajstvo koje njegova pamet gleda i koje bi oko moglo odviše otkriti i nastavlja:

„Zbog toga me ljubi Otac, o moj narode, o moje stado! Jer zbog tebe, zbog tvojeg vječnog dobra Ja darivam život. Zatim ću ga opet uzeti. Ali najprije ću ga predati da ti imaš život i tvojega Spasitelja za život samoga sebe. I dat ću ga da se ti njime hraniš, mijenjajući se od Pastira u pašu i izvor koji će dati hranu i piće ne kroz četrdeset godina kao za Židove u pustinji, nego kroz čitavo vrijeme progonstva po pustinjama Zemlje. Nitko mi, u stvari, ne oduzima život. Ni oni koji ljubeći me sa svim svojim bićem ne zaslužuju da ga Ja položim za njih, ni oni koji mi ga oduzimaju iz prevelike mržnje i ludog straha. Nitko mi ga ne bi mogao uzeti ako Ja od Sebe ne bih pristao da ga dadem i ako Otac to ne bi dopustio – obuzeti, obadvojica, ludovanjem ljubavi prema grješnom Čovječanstvu. Sam od ‘Sebe’ ga dajem. I imam vlast uzeti ga natrag kada hoću, budući da nije prikladno da Smrt može gospodariti nad Životom. Zato mi je Otac dao ovu moć i dapače, Otac mi je to naredio da činim. I po mojem životu, prikazanom i žrtvovanom, narodi će postati jedan jedini Narod: moj, nebeski Narod sinova Božjih, pošto se u narodima odijele ovce od jaraca i ovce budu slijedile svoga Pastira u Kraljevstvo Vječnog Života.“

„Ja ti uvijek donosim bol. Zbog Mene si izbačen iz sinagoge i sada ćeš izgubiti gospodara…“ „A što da činim sa svime time, ako imam Tebe? Ti jedini imaš vrijednost za mene. I ostavljam sve da bih Te slijedio“

I Isus koji je do tada govorio jako, podglas se okreće Sidoniji, zvanom Bartolmaj, koji je trajno ostao pred Njim sa svojom košarom mirisavih jabuka pred nogama i kaže mu: „Ti si na sve zaboravio radi Mene. Sada ćeš sigurno biti kažnjen i izgubit ćeš mjesto. Ne vidiš li? Ja ti uvijek donosim bol. Zbog Mene si izbačen iz sinagoge i sada ćeš izgubiti gospodara…“

„A što da činim sa svime time, ako imam Tebe? Ti jedini imaš vrijednost za mene. I ostavljam sve da bih Te slijedio, samo ako mi Ti to dopuštaš. Dopusti jedino da odnesem ovo voće onome koji ga je kupio i zatim sam s Tobom.“

„Idimo zajedno. Zatim ćemo otići k tvojem ocu. Jer ti imaš oca i trebaš ga častiti tražeći od njega blagoslov.“

„Da, Gospodine. Sve što hoćeš. Ali nauči me mnogo toga jer ne znam ništa, baš ništa, niti čitati ni pisati jer sam bio slijep.“

„Ne budi zabrinut za to. Dobra volja će ti biti škola.“

I uputi se da se vrati na glavnu ulicu dok mnoštvo komentira, raspravlja, svađa se i nesigurno je među različitim mišljenjima koja su uvijek redovita: je li Isus iz Nazareta opsjednut ili je svetac? Mnoštvo, nesložno, raspravlja dok se Isus udaljuje…

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Spjev o Bogočovjeku”. Izvor: https://sites.google.com/site/jeshuahdinazareth/emaus

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh