Aktualnosti

MOLIM TE, OSPOSOBI ME ZA LJUBAV

[VIDEO] VENEZUELA TREBA NAŠU POMOĆ! Hitan poziv u pomoć, u ime 550 djece, 90 staraca i 150 obitelji bez vode, hrane i lijekova… Misionarka, sestra Ljiljana Lončar upućuje hitni apel za pomoć kako bi mogli nastaviti s brigom za najpotrebitije obitelji i pomoć, da bi se zbrinulo i nahranilo 150 obitelji, 550 djece i 90 staraca, te 70 obitelji i samaca Hrvata u Venezueli, koji su potrebni naše pomoći. Sredstva s kojima raspolažu dostatna su za još 20 dana! Sa samo jednim dolarom, možeš učiniti da jedan dan bude nahranjeno dvoje djece!

Foto: Udruga „Zdenac“ (www.zdenac.org)


 

S. Ljilja Lončar, Misionarka Milosrđa javlja nam se s misije u Venezueli gdje svjedoči velikoj humanitarnoj krizi.

Venezuela treba našu pomoć!

S. Ljilja radi s najpotrebitijima, trenutno hrani 550 djece, 90 staraca i 150 obitelji bez vode, hrane i lijekova kao i potrebite Hrvate u Venezueli, koji dijele sudbinu Venezuelanaca.

Sredstva s kojima trenutno raspolažu dostatna su za 20 dana!

Izgladnjela djeca, odrasli su prepolovljeni (izgubili su po 30 kg), odjeća na njima visi. U nedostatku vode, prisiljeni su živjeti u nehigijenskim uvjetima…

Nema vode, struje, lijekova…

Ondje su nedostupni i/ili teško dostupni voda, struja, plin, hrana i lijekovi! Voda se može kupiti – cisterna od 10 000 litara košta 215 kn. Plin i struja ne mogu se kupiti, a 90% stanovništva kuha na plin. Stoga se kuha na drva, u dvorištu ili uz cestu. Minimalna mjesečna plaća iznosi 14 kn, dok kilogram riže stoji sedam kuna. Cijene namirnica su kao u Hrvatskoj.

Ne smije se ondje čovjek niti razboljeti jer nema lijekova, operacijski zahvati su rijetki. A ako trebate operaciju, morate kupiti sve potrebno, ali i obući liječnika, kirurga i asistente.

Izgladnjela djeca, odrasli prepolovljeni su (izgubili su po 30 kg), odjeća na njima visi. U nedostatku vode, prisiljeni su živjeti u nehigijenskim uvjetima. Učestala je pojava kožnih bolesti.

Pomozimo im da prežive ovu humanitarnu krizu uz našu i pomoć drugih dobrih ljudi.

S. Ljilja osnovala je udrugu „Zdenac“ prije 15 godina, a udruga se bavi humanitarnim radom. Misija joj je promicanje ljudskih vrijednosti i solidarnosti s najpotrebnijima u društvu te rad s djecom u domovini i svijetu. U ovoj situaciji treba pojedince, obitelji, župe, molitvene zajednice, vrtiće, škole, poduzeća, zaklade, sve ljude dobre volje, da pomognu ovoj djeci u nevolji, kao i majkama, bakama, napuštenim starcima, bolesnicima i svima koji čekaju hranu, vodu i lijekove. Kojima je odjeća i obuća potrošena!

Pomozimo im da prežive ovu humanitarnu krizu uz našu i pomoć drugih dobrih ljudi.

Pismo misionarke s. Ljilje Lončar iz Venezuele, u kojem se obraća građanima Hrvatske i svim ljudima dobrog srca za pomoć, slijedi u nastavku.

Prošle godine mnogi ste se uključili u pomoć djeci i starijima. Hvala svima na velikodušnosti, vjerujem da ste primili nagradu od Boga. Sada vam se ponovno obraćam za pomoć. Djeca, stariji, bolesni i zdravi su na koljenima. Nestašica je svega..

Zdenac već šest godina djeluje na otoku Margariti u Venezueli.

Cilj nam je doprinijeti promjeni za sretnije djetinjstvo djece u Venezueli. Osnovali smo pet centara s ciljem okupljanja djece s ulice. To su siromašna djeca koja nemaju normalne obiteljske uvjete, nemaju radosti u obitelji, a mnogi uopće nemaju obitelj. Djeca čiji su životi ispunjeni velikim traumama: siromaštvom, maloljetničkom delinkvencijom, prostitucijom, drogom… Prošle godine mnogi ste se uključili u pomoć djeci i starijima. Hvala svima na velikodušnosti, vjerujem da ste primili nagradu od Boga.

Sada vam se ponovno obraćam za pomoć. Djeca, stariji, bolesni i zdravi su na koljenima. Nestašica je svega. Kad ljudi dođu do hrane, slijedi potraga na čemu je skuhati. Osim našim stalnim korisnicima, dijelimo hranu i drugima u potrebi, a potrebiti su svi. Velika je muka odlučiti kome pomoći, tko je više gladan. Kamo kod krenem, ljudi mole za hranu.

Baka Aura

Svaki dan susrećem ovu siromašnu staricu ispred njezine kuće, hoda tamo-amo. Baka izgladnjela, mršava, kosti joj iskočile, zamišljena, tužna pogleda, negdje u svojim mislima.

Plina nema, ne dolazi mjesecima. Nekada skuha vani, uz cestu na malo drva. Osmjehnula se i rekla: „A sada imam ovo hrane što ste mi dali. Bog vam utrostručio…“ Umjesto pozdrava, izrekla je: „Čekam vas u svojoj siromašnoj kućici.“

Imala sam kod sebe vrećicu s namirnicama. Odlučila sam je dati upravo njoj. Zaustavila sam se autom ispred njene kućice, pozvala je da mi priđe bliže. Pitala sam je kako je u ovo vrijeme pandemije i gladi. Odgovorila mi je da se zove Aura i da ima unučad, ali da ih je poslala kod njihove „majke“ koja im nije prava majka, ali im pomaže u odgoju. Njihova majka je umrla. Potužila mi se da već 45 dana ne dolazi voda. Da joj je teže bez vode nego bez hrane. Plina nema, ne dolazi mjesecima.  Nekada skuha vani, uz cestu na malo drva. Osmjehnula se i rekla: „A sada imam ovo hrane što ste mi dali. Bog vam utrostručio. Ako imate štogod od odjeće, da mi pomognete.“ Umjesto pozdrava, rekla je: „Čekam vas u svojoj siromašnoj kućici.“

Vlada Venezuele produžila je karantenu do polovice kolovoza. Četiri mjeseca bez kretanja, rada, zatvoreni u kućama i ograničeni policijskim satom od 16 sati do 7 sati drugi dan. Vojska kontrolira ulice, ceste, svaki pokret stanovništva. U zemlji je potpuni kolaps, nestalo je goriva…

Vlada Venezuele produžila je karantenu do polovice kolovoza. Četiri mjeseca bez kretanja, rada, zatvoreni u kućama i ograničeni policijskim satom od 16 sati do 7 sati drugi dan. Vojska kontrolira ulice, ceste, svaki pokret stanovništva. U zemlji je potpuni kolaps, nestalo je goriva.

Pod kontrolom vojske, određene benzinske postaje dobivaju gorivo koje se daje po 10 litara onima koji su dobili potvrdu od vojske. Potvrdu je jako teško dobiti. Dva puta smo predavali zahtjev, ali još nismo dobili nikakav odgovor. Oni koji su dobili potvrdu, danima i noćima čekaju u koloni kako bi dobili tih nekoliko litara. Vrlo često se dogodi da se ne dobije ništa jer se spremnik pumpe isprazni prije predviđenog isteka. A to je zato što po noći organizirane bande lopova provaljuju benzinske pumpe i kradu gorivo. Bande kopaju tunele pod zemljom, buše spremnike goriva i kradu ga te poslije preprodaju. Česti su oružani sukobi između tih bandi i vojske koja kontrolira svaku kap benzina. Cijena ukradenog goriva je od 14 do 30 kn (2-4 $).

Politička situacija je napeta. Česte su vojne vježbe i psihološka priprema pred očekivanim napadom Amerike. Raspisana je potjernica Amerike za 14 članova vlade i za predsjednikom.

Pet milijuna Venezuelanaca je iselilo trbuhom za kruhom u druge zemlje Južne Amerike i u Španjolsku.

Minimalna mjesečna plaća iznosi 14 kn, dok kilogram riže stoji sedam kuna. Cijene namirnica su kao u Hrvatskoj

Većina je zarađivala neki novac preprodajom sitnih stvari na ulici. Od toga bi slali svojima za hranu. COVID-19 ih je bacio na koljena. Sad se ti isti ljudi vraćaju pješke u Venezuelu, svojoj kući. Podvrgnuti su strogim mjerama karantene i javnog linča.

Voda, plin i struja nedostupni su. Tko ima novca može nabaviti vodu. Cisterna od 10 000 litara, košta 215 kn. Plin i struja ne mogu se kupiti. 90% stanovništva kuha na plin. Što znači da i kad dođu do hrane, opet muku muče kako je skuhati.

Tko ima dvorište ili živi uz cestu, kuha na drva. Oni koji nemaju takve uvjete, kuhaju na cesti. Do drva je jako teško doći. Minimalna mjesečna plaća iznosi 14 kn, dok kilogram riže stoji sedam kuna. Cijene namirnica su kao u Hrvatskoj.

Sredstva kojima raspolažemo dostatna su za još 20 dana.

Svaki dan, uz redovno dijeljenje vrlo skromnog obroka, dobivamo brojne pozive za pomoć. Upućuju ih ljudi sami za sebe ili za susjede koji su danima bez hrane, vode i lijekova.

Hrvati u Venezueli, s kojima smo povezani od samog početka djelovanja, žive jako teško i mole za pomoć. U velikoj su nevolji. Vlada Republike Hrvatske im je pomogla u nekoliko navrata, ali potrebe su velike. Njihove životne situacije su jako dramatične.

Kod nas u Hrvatskoj situacija je teška, COVID-19, potres, ljudi bez doma. I unatoč tome, vjerujte mi, mi u usporedbi s Venezuelancima, živimo u raju na zemlji. Zahvalimo Bogu što smo rođeni u lijepoj i bogatoj zemlji, što nam je dao život u izobilju i što smo u mogućnosti dijeliti s drugima.

Kod nas u Hrvatskoj situacija je teška, COVID-19, potres, ljudi bez doma. I unatoč tome, vjerujte mi, mi u usporedbi s Venezuelancima, živimo u raju na zemlji. Svojim prilogom zahvalimo Bogu za sve što nam je dao, za domovinu, za obitelj, za zdravlje, za hranu, vodu, zdravstvo, za klimu. Zahvalimo Mu što smo rođeni u lijepoj i bogatoj zemlji, što nam je dao život u izobilju i što smo u mogućnosti dijeliti s drugima.

Sa samo jednim dolarom, možeš učiniti da jedan dan bude nahranjeno dvoje djece!

Potičem Vas da svojim doprinosom, koji ćete odrediti sami, prema svojim mogućnostima, pomognete ovim ljudima nabaviti hranu, vodu i lijekove.

Svojom novčanom uplatom na žiro-račun Zdenca omogućit ćete:

  • novčanu pomoć za 70 hrvatskih obitelji u Venezueli
  • dnevni obrok za 550 djece i 90 staraca
  • namirnice za 150 obitelji.

Kako bi Vaša pomoć bila dugotrajnija, najbolje je da napravite trajni nalog u banci za ovu svrhu.

Sredstva kojima raspolažemo dostatna su za još 20 dana.

PODACI ZA UPLATU

PRIMATELJ: Zdenac, I.G. Kovačića 39, 10370 Dugo Selo

IBAN: HR9023400091110984714

MODEL: HR00

POZIV NA BROJ: 90

SWIFT (za uplate iz inozemstva): PBZGHR2X

Opis plaćanja: Donacija za Venezuelu

s. Ljilja Lončar, Misionarka Milosrđa

Situacija u Venezueli

Venezuela je jedna od najbogatijih država u rezervama nafte na svijetu, ali unatoč tom prirodnom bogatstvu, pretvorili su se u najsiromašniju zemlju Latinske Amerike. Venezuela je pomagala svim južnoameričkim zemljama, a sada ona treba humanitarnu pomoć cijelog svijeta.

Za minimalnu plaću koja iznosi 2 dolara, jedva da se mogu kupiti dva proizvoda: riža i tjestenina. Što onda rade? Jedni drugima pomažu, susjed susjedu, razmjenjuju među sobom jedan krumpir za jedan luk. Kupuju da bi prodali. Ovdje čovjek jedino na što misli je hrana…

Zapuštenost, korupcija i loše upravljanje državnim dobrima pogoršali su ili uništili sve javne usluge. Nema prometa, a državne ustanove su uništene. Voda dolazi svakih 45 dana, a u neka mjesta dođe tek svaka tri mjeseca ili još rjeđe, zbog čega su ljudi prisiljeni spremati vodu u boce i druge spremnike kako bi je mogli dijeliti tijekom tog razdoblja. Manjak higijene uzrokovao je mnoge kožne bolesti. Rasvjete vrlo često nema, ostavljajući mnoge gradove u tami po više od dvanaest sati. Nema plina, zbog čega se mora kuhati na drva.

Ovdašnjem čovjeku sve je postalo puno teže. Do hrane nije lako doći. Za minimalnu plaću koja iznosi 2 dolara, jedva da se mogu kupiti dva proizvoda: riža i tjestenina. Što onda rade? Jedni drugima pomažu, susjed susjedu, razmjenjuju među sobom jedan krumpir za jedan luk. Kupuju da bi prodali. Ovdje čovjek jedino na što misli je hrana. Cijelo vrijeme opterećen je i u brizi hoće li sutra imati što za jesti.

Lijekova nema. A ako ih i uspiješ naći, vrlo su skupi. Loša higijena zbog nedostatka vode dovela je do pojave nekih davno iskorijenjenih bolesti

Telefon i internet su pod vlasništvom države i ne funkcioniraju zbog lošeg održavanja. Ceste i avenije potpuno su oštećene. Javni zdravstveni sustav je u jako lošem stanju. Ne smiješ biti bolestan, a ako oboliš, u bolnici te tek čeka prava kalvarija. Sve se mora platiti. Pretrage, rendgen… Ako trebaš operaciju, sav materijal moraš sam platiti. Sve stvari i materijal koji je potreban za operaciju. Lijekova nema. A ako ih i uspiješ naći, vrlo su skupi. Loša higijena zbog nedostatka vode dovela je do pojave nekih davno iskorijenjenih bolesti.

Siromaštvo u Venezueli je sve veće i veće, a najviše pogađa djecu i starije. Situacija je teška i sada zbog svjetske krize koja je nastala zbog bolesti COVID-19 sve se je još više pogoršalo. Nema benzina, a to je otežalo promet i distribuciju hrane. Što se tiče delinkvencije, situacija je još teža.

Trgovine, koje su se zatvorile zbog krize, sada su opljačkane i uništene. Državne i privatne škole, ustanove koje pružaju socijalne i kulturne usluge, također su opljačkane. A činjenica da tu čovjek ne može učiniti ništa, dovela je do depresije u puno ljudi. I zato smo cijelo vrijeme u iščekivanju pomoći i podrške drugih da bismo mogli preživjeti

Trgovine, koje su se zatvorile zbog krize, sada su opljačkane i uništene. Državne i privatne škole, ustanove koje pružaju socijalne i kulturne usluge, također su opljačkane. A činjenica da tu čovjek ne može učiniti ništa, dovela je do depresije u puno ljudi. I zato smo cijelo vrijeme u iščekivanju pomoći i podrške drugih da bismo mogli preživjeti.

Misija „Zdenca“

„Zdenac“ je kršćanska udruga čija je misija slijediti Isusa, čineći djela milosrđa najpotrebitijima i evangelizirajući ljude udaljene od Boga. Zdenac ima svoje misije na venezuelanskom otoku Margariti. Od 2014. brine se za odgoj u vjeri i solidarnost djece i mladih koji se uče suživotu sa starima, nemoćnima i jako siromašnim obiteljima. U saveznoj državi Nueva Esparta „Zdenac“ ima svoja četiri centra: Pampatar, Punta de Piedra, Los Millanes, Pedro Luis Briceño. Trenutno, zahvaljujući dobročiniteljima, prehranjuje više od 400 ljudi dnevno, i jednom mjesečno podjeljuje 150 vrećica sa živežnim namirnicama i pruža medicinsku skrb.

U ovom vremenu karantene koja traje više od tri mjeseca, edukativne i sportske aktivnosti su otkazane, i „Zdenac“ se brine samo za pripremu i podjelu obroka i namirnica poštujući sve propisane higijenske mjere zbog pandemije. Svaki dan se pridružuju nove obitelji sa svih krajeva otoka i traže pomoć u hrani i osnovnim potrebama.

Misionarka, sestra Ljiljana Lončar upućuje hitni apel za pomoć kako bi mogli nastaviti s brigom za najpotrebitije obitelji i pomoć, da bi se zbrinulo i nahranilo 150 obitelji, 550 djece i 90 staraca, koji su potrebni naše pomoći. Sredstva s kojima raspolažu dostatna su za još 20 dana!

Sa samo jednim dolarom, možeš učiniti da jedan dan bude nahranjeno dvoje djece!

s. Ljilja potiče da Vaš doprinos bude za hranu, vodu i lijekove, koji ćete odrediti sami, prema svojim mogućnostima.

Svojom novčanom uplatom na žiro-račun Zdenca omogućit ćete:

  • novčanu pomoć za 70 hrvatskih obitelji u Venezueli
  • dnevni obrok za 550 djece i 90 staraca
  • namirnice za 150 obitelji.

Kako bi Vaša pomoć bila dugotrajnija, najbolji način pomoći je napraviti trajni nalog u banci za ovu svrhu.

Sredstva kojima raspolažemo dostatna su za još 20 dana.

PODACI ZA UPLATU

PRIMATELJ: Zdenac, I.G. Kovačića 39, 10370 Dugo Selo

IBAN: HR9023400091110984714

MODEL: HR00

POZIV NA BROJ: 90

SWIFT (za uplate iz inozemstva): PBZGHR2X

Opis plaćanja: Donacija za Venezuelu

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Djeca iz centra Brisas de los Millanes, mole za Vas, svoje dobročinitelje!

Objavu dijeli Zdenac (@zdenac_hrvatska)

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh