Intervju

EKSKLUZIVNO ZA BOOK.HR

Veliki intervju s bivšim nogometnim reprezentativcem: Stipe Pletikosa za naš je portal progovorio o novom životu nakon završetka karijere, obitelji, obraćenju… Stipe Pletikosa, naš bivši nogometni reprezentativac, nakon završetka nogometne karijere započeo je, kako sam kaže, jedan novi život. Sa Stipom smo, između ostaloga, razgovarali o njegovoj karijeri i izazovima s kojima se je suočavao, obitelji, ali i obraćenju koje se je dogodilo nakon što mu se je otac razbolio. Cijeli razgovor možete pročitati u nastavku

Veliki intervju s bivšim nogometnim reprezentativcem: Stipe Pletikosa za naš je portal progovorio o novom životu nakon završetka karijere, obitelji, obraćenju…

Foto: Stipe Pletikosa (privatna arhiva)

 

Ljudi Vas najčešće prepoznaju kao uspješnog nogometaša. No, kako biste se Vi opisali u nekoliko riječi, za one koji Vas ne poznaju osobno?

Stipe: Najgore mi je govoriti o sebi, nikada to nisam volio niti preferirao; ni onda kada sam igrao nogomet a ni danas kada ne igram. Ono što bih mogao o sebi reći jest da sam uvijek nastojao čuvati vrijednosti koje su u mene usadili ponajprije roditelji – poput rada, poštenja, moralnosti… Nekada sam to uspijevao, a nekada ne. Vjera mi pomaže da se mijenjam i tako drugima budem primjer. Radujem se kada moji bližnji prepoznaju da se mijenjam na bolje.

 

„Patnju nakon svakog poraza iskoristio sam, prije svega, za osobnu izgradnju“

 

Kako ste započeli nogometnu karijeru? Odnosno, kada ste otkrili svoju ljubav prema tom sportu?

Stipe: Ljubav prema nogometu, posebice prema Hajduku i reprezentaciji, prenio mi je moj pokojni otac. Sva ta okupljanja kod nas u kući, još u bivšoj državi, kada bi dolazila rodbina iz Drniša i Imotskog; sve te slike zajedništva, ljubavi, topline, velikog broja ljudi skučenih u malom prostoru, ostavile su traga na meni i usmjerile moj razvoj prema tom sportu. Sve te uspomene rado nosim u sebi i rado ih se sjetim jer su to slike ljubavi iz djetinjstva koje nosim u sebi i ljubomorno čuvam. One su me na neki način oblikovale prije svega kao čovjeka a poslije i kao nogometaša.

Kao nogometaš prošli ste kroz uspone i padove, pobjede i poraze. Što ste naučili iz svega toga?

Stipe: Nogomet je izvrstan alat, usudio bih se reći poput nekakvih „duhovnih vježbi“, ako će se primijeniti na takav način. Svi ti usponi i padovi zaista mogu usmjeriti ili na dobru ili na lošu stranu, s obzirom da su kušnje i napasti u svijetu jako velike; sva ta slava, novac, društvene mreže kojima su i današnji mladi igrači izloženi, lagodan život… Činjenica da si okružen ljudima koji ti laskaju a ne govore istinu, može te odvesti na krivi put, i naravno da sam i ja imao padova i olako sam se predavao duhu ovoga svijeta, ali sam se uz Božju pomoć uspio izvući iz svega. U tome mi je puno pomogao sakramentalni život. Zbog svakodnevnih medijskih pritisaka, trenera, uprava i navijača koji očekuju samo pobjede – ako u tome trenutku nemaš vjeru koja te na neki način ispunja i obnavlja tvoju unutarnju snagu, u većini slučajeva događa se da ju tražiš u izlascima, kupovanju auta odjeće… i tada se predaješ zadovoljstvima koja te dovode na početak. Patnju nakon svakog poraza, te teške trenutke iskoristio sam – prije svega s psihološkog aspekta, za osobnu izgradnju i posvećenost ljudima s kojima sam surađivao (trenerima, upravama). Želio sam ostaviti dojam čovjeka kojemu je stalo, bez obzira u kojoj se državi nalazio i igrao, tako da danas mogu reći da mi je drago što sam to uspio, jer danas kada više ne igram nogomet i javim se onima s kojima si nekada igrao, netko se uvijek javi i razgovaramo o onome što smo proživjeli zajedno.

Foto: Shutterstock

 

Zadnjih ste nekoliko godina aktivno i javno svjedočili svoju vjeru. Kako je započeo Vaš vjernički hod? Postoji li možda neki posebni trenutak ili iskustvo nakon kojega ste doživjeli obraćenje?

Stipe: Neke sam temelje dobio od svoje majke kada sam bio dijete, no sve je zapravo počelo kada se je otac razbolio, u proljeće 2006. godine. Tada su mu liječnici otkrili dobroćudni tumor u predjelu glave. Do tada sam bio tradicionalni vjernik; molio sam se samo po potrebi, kada sam imao neki problem i nije me sram priznati da sam mnogo griješio i živio po duhu ovoga svijeta, no brzo sam shvatio da je sreća koja se nudi (bogatstvo, karijera, popularnost) lažna, tako da mi ja zaista trebalo nešto za što bih se čvrsto uhvatio. Pitanja o smislu života, kako biti bolji, tko sam zapravo ja – svakodnevno su mi se nametala. Prije očeve operacije te sam odgovore tražio u knjigama o psihologiji ljudskoga uma, jer sam tragao za toliko potrebnim duševnim mirom. Život mi se je promijenio nakon jedne ispovijedi. Lakše je, naravno, kada je i supruga, s kojom imam četvero prekrasne djece, na tom putu. Supruga me je dosta poticala na promjenu i imala je strpljena sa mnom, na čemu sam joj zahvalan. Mogu reći da danas, nakon poteškoća s kojima smo se suočavali kao obitelj, uživamo u jednom skladnom obiteljskom životu.

 

„Nastojim se voditi kršćanskim idealima u svemu što radim“

 

Kako ste se, kao nogometaš, nosili s popularnošću, moći, bogatstvom i svime što se vezuje s tim poslom?

Stipe: Pred kraj karijere shvatio sam da ako nisi dobar čovjek i ako ne želiš živjeti za druge, sve to (popularnost, moć, bogatstvo) može te vrlo malo ispuniti. Pogotovo kada dolaze djeca koja te iznova podsjećaju, gledajući ga njihovim očima, kakav bi život trebao biti. Kada ti vjera poraste i kada počneš živjeti srcem, to postane lako. Ni za čim ne žalim i ni za što se ne kajem, jer vjerujem da su se neke stvari dogodile s razlogom i da se danas mogu lako nositi sa svim tim stvarima.

Kako ste spajali obiteljske i poslovne obaveze? Posebice zbog činjenice da ste kao nogometaš dosta putovali…

Stipe: Nastojim se voditi kršćanskim idealima u svemu što radim; na kraju ostaju samo djela za koja ćemo odgovarati Bogu. Svjestan sam važnosti osobnog odnosa s Bogom, pa sam se trudio otići i u crkvu, moliti i tako zadobiti mir u srcu. To mi je pomoglo da se lakše nosim s odvojenošću od svoje obitelji, pogotovo pred kraj karijere.

Na koji način prakticirate vjeru u svojoj obitelji? Koje vrijednosti želite prenijeti svojoj djeci?

Stipe: Moral, poštenje, pomaganje drugima – to je sve ono što sam ja, Bogu hvala, dobio od svojih roditelja i što supruga i ja želimo prenijeti svojoj djeci. Želimo im pokazati da se do svega dolazi radom i odricanjem; o tome puno razgovaramo s njima kako bi se oblikovali u prave ljude – mislim da je to najveći izazov u današnje vrijeme, kada su djeca izloženija nekim situacijama kojima supruga i ja nismo bili. Puno se trudimo i vjerujemo da ćemo u tome uspjeti.

 

„Brazilski je nogometaš Falcao jednom rekao da nogometaši umiru dva puta…“

 

U nekim intervjuima spominjali ste i svoga oca koji Vam je bio uzor. Što Vam je ostalo u posebnom sjećanju vezano s njim?

Stipe: Otac mi je prenio ljubav prema bližnjima, prema obitelji, kao i prema nogometu što sam već spomenuo i na tome ću mu biti vječno zahvalan. Svo vrijeme koje sam kao dijete proveo s njim – šetnje, odlasci na utakmice, odlasci na selo, pamtim bolje nego li neke događaje od prije par dana. Osjećam kao obvezu da se i ja tako ophodim prema svojoj djeci, da im prenesem ljubavi i emocije kao što je moj otac meni. Nastojim ispunjavati njihove potrebe, a ne njihove želje.

Foto: privatna arhiva

 

Kada ste postali svjesniji da Vam se karijera bliži kraju, kako ste se nosili s tim? Biste li nešto promijenili, da možete, razmišljajući o svim tim godinama koje su iza Vas?

Stipe: Dosta sam se lako nosio s tim. To je vjerojatno bilo tako zato što sam odlazio ispunjen – ljudi su me prihvatili gdje god sam igrao; tako su mi u Rusiji gdje sam igrao priredili fenomenalan oproštaj, a u posebnom mi je sjećanju ostala zadnja utakmica u kojoj sam igrao za Deportivo i igrali smo ju protiv Reala. To mi je bila prva i zadnja utakmica na domaćem stadionu u La Coruñi. Drago mi je što se u tim trenucima nisam uzvisio, uzoholio, već sam osjetio zahvalnost drugih za sve ono što sam napravio u nogometu. I onda je ključno zaboraviti da si ikada igrao nogomet – to je teško, ali morao sam. Jedino sam tako mogao neopterećenije i realnije krenuti u novi život. Brazilski je nogometaš Falcao jednom rekao da nogometaši umiru dva puta – jednom kada prekinu igrati, a dugi puta – znamo svi kada. Kada sam prekinuo karijeru, imao sam osjećaj kao da sam se ponovno rodio. Napokon sam imao vremena za obitelj, prijatelje, šetnje, sve ono što nisam mogao proživjeti dok sam bio nogometaš. „Sudar“ sa stvarnim životom zna biti dramatičan i težak, početak novog i pravog odrastanja leži u onom prvom i najtežem koraku – da ono što je prošlo ostaviš iza sebe. Upisao sam odmah dva fakulteta – kineziološki i jedan na HNS-ovoj akademiji i uskoro bih ih trebao završiti. To me je, kao i rad na televiziji, dosta ispunilo.

Jeste li doživjeli neka neugodna iskustva zbog svjedočenja svoje vjere? Kako su Vaši kolege gledali na to?

Stipe: Nisam imao negativnih iskustava po pitanju svjedočenja vjere, osim što mogu reći ono što je Blanka rekla da kada dâ neki intervju o vjeri, privuče veću pažnju nego kada govori o svome sportu. Nismo još kao društvo došli do tog stupnja otvorenosti kao Amerika; kada čitam o njihovim sportašima, o tome kako pričaju o vjeri i kako se takav istup tamo dočekuje s odobravanjem. Razumijem sve one koji na to gledaju negativno. Trebamo se truditi prihvaćati različitosti, ali i čvrsto stajati uz istine naše vjere. Vjera nije nešto privatno, što treba skrivati. Isus je živ i svi smo dužni svjedočiti i truditi se živjeti po Božjoj riječi. Govorim o svojim greškama, posebno mladima da ih ne ponavljaju, već da krenu drukčijim, lakšim putem. Bog sve okreće na dobro i on jedini može mijenjati svijet, ako mu se vratimo.

Imate li možda neku poruku za naše čitatelje na kraju razgovora?

Stipe: Svim čitateljima portala Book.hr želim sretan i blagoslovljen Božić i Novu godinu. Molite – za sebe, svoje bližnje, cijeli svijet.

Razgovarala Gabriela Jurković; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh