Intervju

POZNATI NJEMAČKI BENEDIKTINAC

VELIKI INTERVJU S ANSELMOM GRÜNOM, OSB Mnogi danas ne razumiju Svetu Misu. Zato je trebamo slaviti tako da ljudi budu u srcu ganuti! Velika je čast što smo mogli razgovarati s njemačkim benediktincem o. Anselmom Grünom. Vrijeme koje ćete posvetiti ovim redcima njegove nadahnute mudrosti, neka vam bude na blagoslov!

Foto: http://followyourtalent.org/en/anselm-gruen/


 

Kao mali dječak prodavao sam žarulje i svjetiljke u trgovini svojih roditelja

Evo što otac Grün kaže o sebi:

„Rođen sam 14. siječnja 1945. u bavarskom gradiću Junkershausen, a odrastao sam u Münchenu. Još kao mali dječak prodavao sam žarulje i svjetiljke u trgovini elektronike svojih roditelja.

S 19 godina ušao sam u benediktinski samostan Münsterschwarzach blizu Würzburga nakon što sam završio srednju školu.

Tamo sam upoznao umijeće dušebrižništva utemeljeno na duhovnosti svetog Benedikta iz Nursije; otkrio sam tradiciju otaca pustinjaka, čije značenje vidim posebno u vezi s modernom psihologijom

Tamo sam upoznao umijeće dušebrižništva utemeljeno na duhovnosti svetog Benedikta iz Nursije i ponovno sam 70-ih godina otkrio tradiciju otaca pustinjaka, čije značenje vidim posebno u vezi s modernom psihologijom.

Od 1977. do 2013., nakon studija filozofije, teologije i poslovne uprave, bio sam Cellerar (tj. ekonomski direktor) opatije Münsterschwarzach i stoga sam bio odgovoran za oko 300 zaposlenika u preko 20 tvrtki.

Na brojnim tečajevima i predavanjima pokušavam odgovoriti na potrebe i pitanja ljudi. Tako sam postao duhovni savjetnik i pratitelj i mnogim menadžerima.

Zadovoljstvo mi je što sada mogu obratiti se mnogim čitateljima s oko 300 knjiga koje su trenutno dostupne i koje su prodane u nakladi od preko 14 milijuna primjeraka, širom svijeta.

Do danas je opatija Münsterschwarzach objavila preko 100 naslova koji su prevedeni na 30 jezika.“

Već sam u svojoj desetoj godini želio postati svećenik. Nikada se zbog toga nisam pokajao

A evo što smo sve pitali patera Anselma… 🙂

Book.hr: „Ti me, Gospodine, zavede, dadoh se zavesti.“ (Jr 20,7) Patere Grün, kako je Gospodin „zaveo“ Vas? Jeste li se ikada pokajali što ste se dali „zavesti“?

Pater Grün: Već sam u svojoj desetoj godini želio postati svećenik. Nikada se zbog toga nisam pokajao.

Držim se Isusa. Isus nije započinjao s grijehom nego s Kraljevstvom Božjim koje nam se približilo. Kada iskusimo Božju blizinu, onda se osjećamo potaknuti iznutra da se obratimo…

Book.hr: „Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan“. (Jr 20,8) Katoličkom svećeniku danas nije lako (kao ni Jeremiji nekoć). Kad govori o grijehu, nitko ga ne shvaća ozbiljno. Mnogo toga se više ni ne smatra grijehom. Podigne li svećenik imalo glas, riskira da izgubi stado. Ali njegova zadaća ostaje naviještati Božju istinu i ne podilaziti ljudima. Kako se Vi „snalazite“ s time?

Pater Grün: Držim se Isusa. Isus nije započinjao s grijehom nego s Kraljevstvom Božjim koje nam se približilo. Kada iskusimo Božju blizinu, onda se osjećamo potaknuti iznutra da se obratimo i počnemo razmišljati na nov način, kako Isus traži od nas.

Za mene je Sveto pismo najvažniji izvor. Pokušavam ga čitati uvijek novim očima i pri tome se pitam: što mi danas ovaj tekst govori u mojoj konkretnoj situaciji? Kako bih mogao ljudima koje poznam, ovaj tekst tako izložiti da im bude od pomoći za njihov život?

Book.hr: Svaku subotu navečer objavljujete na Youtube kanalu vaše opatije kratke videe s komentarom Evanđelja sutrašnje nedjelje. Plodan ste autor mnogobrojnih knjiga i Biblija je uvijek za Vas polazište. Kako održavate u sebi tu strast za Svetim pismom? Kako da se laici također oduševe njime?

Pater Grün: Za mene je Sveto pismo najvažniji izvor. Pokušavam ga čitati uvijek novim očima i pri tome se pitam: što mi danas ovaj tekst govori u mojoj konkretnoj situaciji? Kako bih mogao ljudima koje poznam, ovaj tekst tako izložiti da im bude od pomoći za njihov život? Za mene je Biblija knjiga prepuna mudrosti. Ali na nama je da tu mudrost prevedemo na takav način da dotakne ljude.

Boga bi nam trebali posredovati obitelj, svećenici, vjeroučitelji, a mnogi od njih nikada nisu imali iskustvo živoga Boga pa o Isusu pričaju kao o nekakvom mitu: Kako doživjeti Isusa iz teorije u praksi?

Book.hr: „Kada bi se sa svih zanemarenih Biblija istovremeno otpuhnula prašina, doživjeli bismo najveću oluju prašine, a sunce bi bilo pomračeno punih tjedan dana“, kaže David F. Nygren. Nerijetko se događa da ostavimo Bibliju postrance, ali zato gutamo cijelo čudo (kršćanskih) knjiga za samopomoć o različitim problemima. Padamo u zamku da sve ostane na čitanju i da ništa ne poduzmemo. Što nam savjetujete po tom pitanju?

Pater Grün: Ako pažljivo čitamo Bibliju, ona nas već preobražava. Naravno da se uvijek moramo pitati: kako ta preobrazba konkretno izgleda? Kako se ona izražava u načinu na koji govorim i odnosim se prema ljudima?

Book.hr: Boga bi nam trebali posredovati ljudi (obitelj, svećenici, vjeroučitelji), a mnogi od njih nikada nisu imali iskustvo živoga Boga pa o Isusu pričaju kao o nekakvom mitu: suhoparno i nevjerodostojno. Svaki čovjek čezne za Bogom, koji pomaže, tješi, staje uz nas kad nam je teško. Što nam je činiti kako bismo doživjeli Isusa iz teorije u praksi?

Pater Grün: Trebamo točno promotriti Isusove riječi i prije svega izvještaje iz evanđelja o Isusovim ozdravljenjima. Onda ćemo prepoznati da Isus i danas želi liječiti naše rane i da nam svojim prispodobama pokazuje put kako naš život može uspjeti. Tumačiti Bibliju znači: voditi dijalog između čovjeka današnjice i Biblije. Onda nam Biblija neće biti samo knjiga za skupljanje prašine nego itekako aktualna.

Uvijek iznova osluškujmo: što Bog želi od mene? Što mi povjerava? I kada to spoznamo, onda s punim pouzdanjem trebamo krenuti tim putem. Tek onda ćemo otkriti sposobnosti koje je Bog položio u nas

Book.hr: „Nitko od nas ne sluti što bi sve Bog učinio kada bismo mu se posve prepustili“ (sveti Ignacije Loyolski). Što konkretno znači prepustiti se?

Pater Grün: Uvijek iznova osluškujmo: što Bog želi od mene? Što mi povjerava? I kada to spoznamo, onda s punim pouzdanjem trebamo krenuti tim putem. Tek onda ćemo otkriti sposobnosti koje je Bog položio u nas.

Kako si čovjek može pomoći ako uvidi da je promašio život i nije živio po Božjoj volji, a već mu je 40, 50 ili više godina? / Trebamo se pokajati ako smo u prošlosti promašili život, ali ne moramo nadoknaditi sve što smo propustili. Ono što bismo najprije trebali učiniti jest živjeti svjesno…

Book.hr: „Četrdeset mi je godina ružno doba: čovjek je još mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje.“ (Meša Selimović, „Derviš i smrt“) Kako si čovjek može pomoći ako uvidi da je promašio život i nije živio po Božjoj volji, a već mu je 40, 50 ili više godina? Kako poći novim putem? Znamo naime da je Bog svemoguć i „da sve okreće na dobro onima koji Ga ljube“. Koja je naša zadaća u tom procesu?

Pater Grün: Trebamo se pokajati ako smo u prošlosti promašili život, ali ne moramo nadoknaditi sve što smo propustili. Ono što bismo najprije trebali učiniti jest živjeti svjesno: „Sada želim istaknuti neponovljivu sliku koju si je Bog načinio o meni. Sada bih svojim životom želio ostaviti u ovome svijetu trag pun blagoslova i ljubavi.“

Riječi Biblije ne trebamo slušati samo ušima nego i srcem. Onda će nas ganuti. I ne trebamo Boga promatrati kao dobru vilu, nego kao Boga koji je Vatra, koji je Duh Sveti i koji bi nas htio zapaliti.

Book.hr: Znamo nizati molitve, devetnice, ići svaki dan na Svetu Misu, a da pritom sve ostaje na razumskoj razini. Zbog toga smo ogorčeni i razočarani. Ništa se ne događa ako nas ne dotakne Božji Duh. Kako ganuti Božje srce da se to dogodi, da ne umremo kao stariji brat iz prispodobe?

Pater Grün: Riječi Biblije ne trebamo slušati samo ušima nego i srcem. Onda će nas ganuti. I ne trebamo Boga promatrati kao dobru vilu nego kao Boga koji je Vatra, koji je Duh Sveti i koji bi nas htio zapaliti.

Prvi je korak izmiriti se sa svojim ranama. „Da, povrijeđen sam. Boljelo je jako.“ Ali onda se trebam zapitati: „Što je ta rana učinila od mene? Otvorila me je da ne živim više tako površno.“ Radi se o tome da preobrazimo rane u bisere. Rane me otvaraju za druge ljude da ih mogu bolje razumjeti…

Book.hr: Savjetujete nam da preobrazimo svoje rane u bisere. Upozoravate nas da ne koristimo svoje rane kao izliku da ne živimo punim životom. Isusove su rane ostale na Njegovu tijelu nakon uskrsnuća, ali su preobražene. Mora li svatko naći svoj „recept“ ili postoje „smjernice“ kako to ispravno učiniti?

Pater Grün: Prvi je korak izmiriti se sa svojim ranama. „Da, povrijeđen sam. Boljelo je jako.“ Ali onda se trebam zapitati: „Što je ta rana učinila od mene? Otvorila me je da ne živim više tako površno.“ Radi se o tome da preobrazimo rane u bisere, kako kaže sveta Hildegarda iz Bingena. Rane me otvaraju za druge ljude da ih mogu bolje razumjeti. Grci kažu: Samo liječnik koji je i sam bio ranjen može liječiti druge.

Book.hr: Papa Emeritus tvrdi za sebe: „Ja sam samo jednostavan i skroman radnik u Gospodinovu vinogradu.“ To bi se moglo reći i za Vas. Pomaže li Vam u Vašim svakodnevnim zadaćama kao redovniku benediktincu svima nam znani njemački red, rad i disciplina?

Pater Grün: Prvi razlog moga rada je strast da naviještam ljudima Radosnu vijest Biblije. Red i disciplina mi samo pomažu da ta strast bude plodonosna.

Na koji način običan čovjek laik u svakodnevnom životu i djelovanju može živjeti od Božjeg Duha?

Book.hr: Vaše misli koje pronalazimo u svim Vašim djelima, a koje i nas iznutra pokreću, nadahnute su od Gospodina. Koliko Vam u promišljanju, kontemplaciji i razmatranju prije pisanja pomaže askeza?

Pater Grün: Za mene je već samo pisanje meditacija. Prilikom pisanja stalno promišljam: tko je Bog? Tko je Isus? Kako ga opisati da mi progovara? Kako shvatiti Njegove riječi? Što me nosi? Što je smisao moga života? Tako pisanje za mene postaje duhovnim putem.

Book.hr: Susret sa živim Bogom cilj je kršćanske duhovnosti. Na koji način običan čovjek laik u svakodnevnom životu i djelovanju može živjeti od Božjeg Duha? Kako u svakodnevnom životu kod kuće, na poslu možemo postati živim svjedocima kao ljubljena Božja djeca već ovdje na zemlji?

Pater Grün: Za mene su obredi važan način na koji svakodnevici udahnjujem vjeru. Kada primjerice svako jutro podižem ruke na blagoslov i blagoslivljam svoju obitelj, ljude s kojima i za koje radim, onda je cijeli dan prožet Bogom i Božjim blagoslovom. Kada navečer prikazujem Bogu dan i molim ga da sve što se u njemu zbilo preobrazi u blagoslov, tako svaki dan započinjem i dovršavam s Bogom. Onda živim s Bogom i iz Božjeg Duha.

Poznam kršćane koji promatraju Boga kao čarobnjaka. Trebao bi ih u rekordnom roku riješiti svih njihovih problema, primjerice straha. Ali oni uopće ne promatraju svoj strah. Ozdravljenje se u Bibliji uvijek događa u susretu. Tek kada u susretu prikažem Bogu sve svoje potrebe, može doći do preobrazbe i ozdravljenja

Book.hr: Često u svojim knjigama naglašavate povezanost i dodirne točke između duhovnosti i psihologije. Podrazumijevaju li se one međusobno u svojem nadopunjujućem suodnosu ili se samo isprepliću kao srodne discipline?

Pater Grün: Već su pustinjski oci u četvrtom stoljeću bili dušobrižnici i kao takvi poznavali su tajne ljudske duše. Dušobrižništvo uvijek ima veze sa psihologijom. Za mene psihologija otkriva moju istinu, moje rane, moj način života. Duhovnost donosi vlastitu istinu pred Boga. Bog je onaj koji ozdravlja. Poznam kršćane koji promatraju Boga kao čarobnjaka. Trebao bi ih u rekordnom roku riješiti svih njihovih problema, primjerice straha. Ali oni uopće ne promatraju svoj strah. Ozdravljenje se u Bibliji uvijek događa u susretu. Tek kada u susretu prikažem Bogu sve svoje potrebe, može doći do preobrazbe i ozdravljenja.

Sasvim je normalno da se pojavljuju negativni osjećaji. Duhovnost znači i ovo: predati Bogu svoje osjećaje i s Bogom ili Isusom razgovarati o njima. Osjećaji imaju smisla. Agresija ima smisla, primjerice ako želi postaviti jasne granice, kako bih se počeo konačno brinuti i za sebe

Book.hr: Vrijeme u kojem živimo, u kojem često kao da Boga nema, sve više očituje znakove koji čak i one „malovjerne“ budi iz „sna“. Osjećaj ljudske nemoći u nadmoći, koja nam se upravo događa pojavom koronavirusa, uzrokovat će zasigurno duboke unutarnje promjene. Neki će se (nadamo se što veći broj) obratiti i povjerovati Evanđelju. Što je s onima koje će zaposjesti negativni osjećaji, beznađe, bijes, iscrpljenost? Na koji je način moguće doživjeti preobražavajuću snagu negativnih osjećaja?

Pater Grün: Sasvim je normalno da se pojavljuju negativni osjećaji. Duhovnost znači i ovo: predati Bogu svoje osjećaje i s Bogom ili Isusom razgovarati o njima. Osjećaji imaju smisla. Agresija ima smisla, primjerice ako želi postaviti jasne granice, kako bih se počeo konačno brinuti i za sebe. S druge strane, pustim li agresiju da zagospodari mnome, štetim i sebi i drugima. Način na koji mogu preobraziti osjećaje je upravo taj da ih predam Bogu u molitvi i da si predočim kako Božja ljubav struji mojim emocijama.

U svojoj knjizi „Živi život“ pokazujete nam da u našem životu ne bi trebali prevladavati strahovi i zabrinutost. Kako ostati „živ iznutra“ i probiti te svoje brane ograničenja i ogorčenja kojima smo se zagradili, ili kojima su nas drugi ogradili?

Book.hr: U svojoj knjizi „Živi život“ pokazujete nam da u našem životu ne bi trebali prevladavati strahovi i zabrinutost. Kako ostati „živ iznutra“ i probiti te svoje brane ograničenja i ogorčenja kojima smo se zagradili, ili kojima su nas drugi ogradili?

Pater Grün: Strahovi se jednostavno pojavljuju. Oni nisu protuzakoniti. Bitno je da ih predam Bogu. Ako se bojim bolesti, onda ću razgovarati o tome s Bogom: da, mogu biti bolestan. To je realnost života. Ali se pouzdajem da sam uvijek, bio bolestan ili zdrav, zaštićen u Božjoj dobroj ruci.

Mnogi danas nisu u stanju razumjeti Euharistiju. Naša je zadaća tako je tumačiti da ljudi osjećaju: radi se o meni i mojoj preobrazbi. I trebamo Euharistiju slaviti tako da ljudi budu ganuti u srcu

Book.hr: Sveti Ivan Marija Vianney tako je lijepo kazao da kad bismo zaista razumjeli Svetu Misu, umrli bismo od radosti. Nije nam bilo nimalo lako kad nam je zbog COVID-a 19, bila tjelesno uskraćena Sveta Misa, Euharistija…

Pater Grün: Mnogi danas nisu u stanju razumjeti Euharistiju. Naša je zadaća tako je tumačiti da ljudi osjećaju: radi se o meni i mojoj preobrazbi. I trebamo Euharistiju slaviti tako da ljudi budu u srcu ganuti.

Book.hr: Leži li korijen našeg nezadovoljstva u tome što čitav život potrošimo želeći promijeniti druge, a da pri tome najmanje mijenjamo sebe? I sveti Ignacije govori da onaj tko stalno nastoji popravljati druge, a prije ne popravi samoga sebe, uzalud mu i vrijeme i trud.

Pater Grün: Da, mnogi se ljudi osjećaju kao žrtve. Uvijek su im krivi drugi jer im loše ide. Vjerovati znači pustiti Bogu da me preobrazi, da prvo započnem od sebe, a ne da stalno želim mijenjati druge. Ja sam odgovoran za ono što ću napraviti sa svojim životom.

Mnogi se ljudi osjećaju kao žrtve. Uvijek su im krivi drugi jer im loše ide. Vjerovati znači pustiti Bogu da me preobrazi, da prvo započnem od sebe, a ne da stalno želim mijenjati druge. Ja sam odgovoran za ono što ću napraviti sa svojim životom

Book.hr: A što je s trpljenjima? S mukom našeg života. Križem? Zašto se svega toga čovjek toliko boji? Kako svemu tome u svakodnevnom životu dati smisao te s radošću nositi svaki svoj križ i bol?

Pater Grün: Ne trebamo namjerno tražiti križeve. Trebamo biti zahvalni ako nam ide dobro u životu. Životna je realnost da će nam neki životni planovi biti prekriženi. U tom slučaju trebamo dopustiti križu da nas otvori Bogu i životu. Isus također nije tražio križ. Ali kad su ga osudili na njega, preobrazio ga je u predanje, u ljubav. To je i naša zadaća: da ono što prekriži naše planove – bolest, patnja, nevolja – preobrazimo u predanje, u ljubav. Onda se ne osjećamo kao žrtve. Čak štoviše, osjećamo da naš život ima smisla i za druge ljude.

Ne trebamo namjerno tražiti križeve. Trebamo biti zahvalni ako nam ide dobro u životu. Životna je realnost da će nam neki životni planovi biti prekriženi. U tom slučaju trebamo dopustiti križu da nas otvori Bogu i životu

Book.hr: Na Vašim stranicama nalazi se ova zgoda iz života svetog Padra Pija:

„Jednog je dana Padre Pio u društvu subrata šetao hodnikom samostana. Subrat mu je skrenuo pozornost na jednog gospodina koji je stajao u mnoštvu. Bio je to poznati pisac koji je doputovao iz Milana kako bi upoznao sveca. ‘Baš lijepo što ste prevalili toliki put da biste me vidjeli. Imate li molitvenik kod kuće?’ upitao ga je Padre Pio. Pisac ga je zbunjeno gledao, a svetac zaključio: ‘Mogli ste uštedjeti i vrijeme i novac jer jedna Zdravo Marija, sine moj, vrijedi puno, puno više od bilo kakva putovanja.’”

Ova zgoda me je podsjetila i na Vaše razmatranje o važnosti molitve. Kako ući u dijalog s Bogom? Kako u svakodnevnom životu razgovarati s Bogom. On je živ, a mi se često ponašamo kao da nije. Kako pomoći ljudima da spoznaju osobnog živog Boga koji je vazda uz nas? Kako ga susresti?

Pater Grün: Molitva nije samo razgovor nego i susret s Bogom. Zato se moram prvo umiriti i susresti sam sa sobom. Onda si predočujem kako me Bog s ljubavlju promatra. Onda mu mogu predati sve što u tišini navire u meni: svoje brige i strahove, svoje potrebe i želje. Onda me molitva iznutra uvodi u mir.

Molitva nije samo razgovor nego i susret s Bogom. Zato se moram prvo umiriti i susresti sam sa sobom. Onda si predočujem kako me Bog s ljubavlju promatra. Onda mu mogu predati sve što u tišini navire u meni…

Book.hr: Uskrsli Krist je pobijedio Zlo, no moramo biti svjesni da je ono prisutno i danas. Postoji i mračna noć naše duše, postoji grijeh u koji padamo i koji nas vuče na dno… Kako se oduprijeti u ovom vremenu u kojem se, često pod krinkom svjetla, anđeo tame uvuče u živote ljudi koji se bore s mnoštvom demona? Kako ih proniknuti i razlikovati? Kako se oduprijeti Zlu da nas ne savlada?

Pater Grün: Zlo danas ima mnogo lica. Dobro prepoznajemo po tome da uvijek vodi u život, mir i slobodu.

Zlo danas ima mnogo lica. Dobro prepoznajemo po tome da uvijek vodi u život, mir i slobodu

Book.hr: Na kraju željeli bismo Vas citirati. Rekli ste: „Za vaše putovanje želim da uvijek i svuda budete okruženi Božjim ozdravljenjem i blizinom Ljubavi. I želim vam Anđela samopouzdanja kao dobrog pratitelja kako biste mogli samouvjereno poduzeti korake koji vas sada čekaju.“ Prepoznavajući znakove našeg vremena, što osim ovoga svaki čovjek mora osvijestiti dok još ima vremena? Vaše nas knjige pozivaju da „sami počnemo tražiti unutarnju sigurnost i harmoniju. Kažete da u svima nama postoji sveti prostor kojem misli i emocije nemaju pristup. Tamo smo cjeloviti i sigurni, oslobođeni moći ljudi, njihovih očekivanja i zahtjeva, njihovih prosudbi i prosudbi.“ Kako da pronađemo to mjesto?

Pater Grün: Da, za mene je važno duhovno iskustvo da u nama postoji mjesto tišine kojemu buka svijeta nema pristupa. To je mjesto za koje Isus kaže: „Kraljevstvo je Božje među vama.“ (Lk 17,21) Tamo gdje Bog u meni vlada, oslobođen sam od očekivanja ljudi, tamo sam zdrav i cjelovit. U molitvi ponekad možemo osjetiti taj prostor. Često pomaže jednostavno da si predočimo: ispod svih mojih kaotičnih misli i osjećaja nalazi se prostor tišine u kojem Krist prebiva u meni. Već ta predodžba mi čini dobro. Ako osjetim to mjesto na nekoliko sekundi, mogu biti samo zahvalan Bogu.

U nama postoji mjesto tišine kojemu buka svijeta nema pristupa. To je mjesto za koje Isus kaže: „Kraljevstvo je Božje među vama.“ (Lk 17,21) Tamo gdje Bog u meni vlada, oslobođen sam od očekivanja ljudi, tamo sam zdrav i cjelovit. U molitvi ponekad možemo osjetiti taj prostor. Često pomaže jednostavno da si predočimo: ispod svih mojih kaotičnih misli i osjećaja nalazi se prostor tišine u kojem Krist prebiva u meni

Milosrdni i dobri Bože, blagoslovi sve čitatelje i čitateljice!

Book.hr: Biste li na kraju svim našim čitateljima umjesto završne riječi udijelili svoj svećenički blagoslov?

Pater Grün: Milosrdni i dobri Bože, blagoslovi sve čitatelje i čitateljice. Neka ih Tvoj blagoslov ovija kao plašt. Prati ih svojim blagoslovom da se uvijek i posvuda osjećaju zaštićenima i sigurnima, da se nikada i nigdje ne osjećaju usamljeno, nego da imaju svijest da ih Ti uvijek pratiš. Prožmi ih svojim blagoslovom da sami postanu blagoslovom za druge ljude. Neka vas tako blagoslovi Bog da puni nade idete svojim putem i postanete izvorom nade za hrvatsko društvo. To neka vam udijeli dobrostivi Bog, Otac i Sin i Duh Sveti. Amen.

Razgovarale Jelena Prskalo i Tea Tišljarić; Book.hr

Neke knjige oca Anselma možete kupiti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh