Foto: Shutterstock

Još davne 1995. godine objavljen je članak s rezultatima istraživanja koji pokazuju da je veliki broj deklariranih katolika u Sjedinjenim Državama vjerovao da je Kristova prisutnost u Presvetom Sakramentu samo „simbolična“, ne i stvarna kao što Crkva naučava.

Početkom ovoga mjeseca, istraživački centar Pew objavio je rezultate istraživanja koji se ne razlikuju bitno od onih iz 1995. godine. Mnogo se je toga promijenilo od 1995., no ono što je još uvijek isto – činjenica je da mali broj katolika vjeruje u Isusovu stvarnu prisutnost u Presvetom Sakramentu. U spomenutom istraživanju provedenom početkom mjeseca, 69 posto katolika reklo je da su posvećeni kruh i vino u misi „simboli tijela i krvi Isusa Krista“, dok svega 31 posto vjeruje u stvarnu prisutnost.

Nevjera u Kristovu stvarnu prisutnost nije novost

Prema Centru za primijenjena istraživanja apostolata, 21 posto (od onih 31 posto koji vjeruju u stvarnu prisutnost) katolika ide na Misu nedjeljom, većina i tijekom tjedna. Razlog je tomu njihova vjera u stvarnu prisutnost.

Zabrinjavajuću je skupinu od 69 posto vjernika koji ne vjeruju u Isusovu stvarnu prisutnost u Presvetom Sakramentu, te stoga rijetko, ili nikad ne odlaze na Misu. Za njih je potrebno moliti i prikazivati žrtve nebeskom Ocu.

Ipak, nevjera u Kristovu stvarnu prisutnost nije novost. To se može jasno vidjeti u šestom poglavlju Ivanova evanđelja. Bilo je to samo nekoliko dana nakon što je Isus napravio čudo, umnoživši kruh i ribe; govorio je o euharistiji, o Kruhu života: „Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni… Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko“.

Oni koji su ga slušali bili su zbunjeni i u nevjerici. Čak su ga i neki, koji su bili njegovi učenici, tada napustili. Odgovor mnogih slušatelja bila je zbunjenost praćena potpunom nevjericom. Čak su se i neki koji su do tada bili Isusovi učenici odvratili i napustili ga. I u ovoj točki dolazi ono što je za mene možda najjače svjedočanstvo o činjenici stvarne prisutnosti.

„Da možda i vi ne kanite otići?“

Premda je zbog svojih riječi bio suočen sa sumnjom, nevjericom i odbijanjem, Isus ih nije povukao i rekao da je njegov govor bio simboličan; on je samo još i potvrdio ono što je rekao: „Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.“ Zatim, odlučan u tome da u njegovim sljedbenicima ne bude sumnje, obratio se je apostolima i rekao im: „Da možda i vi ne kanite otići?“

U evanđeljima je mnogo primjera koji pokazuju da ni sv. Petar nije uvijek bio bez sumnje. Ali ovoga je puta u potpunosti vjerovao: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!“

Možda bismo trebali odabrati sv. Petra za svoga zagovornika kada se molimo da naša vjera, ali i vjera naše braće i sestara u Kristovu prisutnost u Presvetom Sakramentu bude snažnija ako je slaba, i da se vrati ako je izgubljena.

Autor: Russell Shaw (Aleteia)