Foto: Shutterstock

Večeras sam odlučio šutjeti,

moj Bože,

ili barem malo manje govoriti.

Znam da je to suprotno od onoga što će biti,

jer potrebne su mi riječi

kako bih iskazao zahvalnost

za sve što si mi darovao.

Često jadim

da mi je potrebno još samo ovo ili ono,

a zaboravim da već imam previše

i ne znam što ću s onim što imam.

U željama se izgubim,

u traženju sam se umorio,

u čežnji zaboravim

da si Ti jedino blago koje imam,

da si mudro odredio mjeru koja mi je potrebna,

a sve ostalo bi trebalo poslužiti kao milost i dar

onima koji imaju manje od mene,

i da Ti mogu zahvaliti

jer ne moram čekati hoće li se netko i mene sjetiti,

jer mogu barem moliti

za one koji su odavno odustali,

za one koji su zaboravili ljubiti.

Bože, molim te za milost svete tišine,

zahvalno srce

i svetu mudrost

da znam raspodijeliti darovano.

fra Zvonko Benković

Izvor: Facebook – Fra Zvonko Benković