Foto: Screenshot

Otac Antonio Mario Čirko od djetinjstva je živio po riječima Djevice Marije:

„Sveta Misa, dječice, neka vam ne bude običaj, nego život. Živeći svaki dan Svetu Misu, osjetit ćete potrebu za svetošću i rast ćete u svetosti.”

Život o. Čirka posvećen je i predan Bogu i ljudima. Očitovalo se to kroz ovaj Veliki tjedan, ali i na Uskrs kada je svim vjernicima svoje župe omogućio blagoslov. Zajedništvo ljudi i Boga temeljno je don Čirkovo poslanje. Vidljivo je to i u njegovim nadahnutim propovijedima kroz koje dublje spoznajemo da smo stvoreni na sliku Božju, a po Njoj i najveće ovozemaljsko blago. Božje blago.

Već kao dječak imao sam milost da sam se mogao uvjeriti u istinitost ove rečenice…

Poznavajući spasonosnu važnost koju svaki vjernik dobiva blagujući Kruh života u Euharistiji, otac Čirko se u predgovoru za treće izdanje knjige „Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu“, osvrnuo na važnost koju nam ona daje:

Za vrijeme Dioklecijanovih progona u 4. stoljeću skupina kršćana sa sjevera Afrike uhićena je zato što je slavila Svetu Misu. Tijekom ispitivanja upitali su ih zašto to čine kad znaju da je to strogo zabranjeno. Oni su odgovorili: „Bez nedjelje ne možemo živjeti”. Htjeli su reći: „Ako ne možemo slaviti Euharistiju, Svetu Misu, ne možemo živjeti, naš će kršćanski život umrijeti.”

Već kao dječak imao sam milost da sam se mogao uvjeriti u istinitost ove rečenice. Dogodilo se je to u Međugorju. Došli smo na Svetu Misu koju je predslavio fra Slavko Barbarić. Moja mama je u ime svih nas jednostavnom, neki bi rekli pomalo naivnom vjerom, zamolila Gospu da našoj obitelji dadne jasan znak Isusove blizine…

Iako smo se oduvijek redovito ispovijedali, nikad do tada nismo ispovijed iskusili na tako milostan način

Do toga hodočašća u Međugorje cijela je obitelj išla svake nedjelje na Misu, ali to je bilo bez ikakve dubine i s još manje razumijevanja i predanja. Godine 1984. moja majka, otac, sestra i ja prvi smo put došli Gospi u Međugorje ne znajući što nas tamo očekuje. Prvo što smo tamo svi iskusili bila je milost ispovijedi. Iako smo se oduvijek redovito ispovijedali, nikad do tada nismo ispovijed iskusili na tako milostan način. Nakon ispovijedi došli smo na Svetu Misu koju je predslavio fra Slavko Barbarić.

Došao je ravno do mene, iz džepa izvadio krunicu i poklonio mi ju…

Moja mama je u ime svih nas jednostavnom, neki bi rekli pomalo naivnom vjerom, zamolila Gospu da našoj obitelji dadne jasan znak Isusove blizine, znak da Bog čuje naše molitve i da se za nas brine. To je bila misna nakana čitave obitelji. Kada je Misa završila, svećenici su se naklonili i krenuli prema sakristiji, osim fra Slavka koji nije otišao za ostalim svećenicima, nego se je počeo probijati kroz mnoštvo hodočasnika. Došao je ravno do mene, iz džepa izvadio krunicu i poklonio mi ju, iako se nikada prije nismo upoznali. Mama, tata, sestra i ja ostali smo zatečeni, zbunjeni, ali radosni i Bogu zahvalni da nam je, po predanju nakane u Svetoj Misi, Bog na tako očit način progovorio: „Ja sam s vama”.

…jer sam danas, milošću Božjom i zagovorom Gospe Međugorske, svećenik i redovnik karmelićanin

Imao sam tada 11 godina. Od toga dana Sveta Misa je postala i ostala dio naše svakodnevice. Pogotovo moje svakodnevnice, jer sam danas, milošću Božjom i zagovorom Gospe Međugorske, svećenik i redovnik karmelićanin. Kao svećenik neprestano se trudim biti svjestan Isusove stvarne prisutnosti na Svetoj Misi, trudim se dati mu svu svoju pažnju, trudim se sudjelovati srcem i razumom. Ponekad se moram boriti s vlastitim mislima i brigama, ponekad se ne osjećam dobro zbog zdravlja, ponekad mi ne odgovara toliko toga što primjećujem i što odvraća moju pažnju od Gospodina…

Knjiga je plod dugogodišnjeg proživljenog autorova iskustva Svete Mise te zato, čitajući je, ostavimo sve predrasude iza sebe, uronimo u njezin sadržaj i počnimo čeznuti za time da i mi jednog dana, poput autora, napišemo svoju knjigu iskustava susreta s Isusom na Svetoj Misi

Ponekad mi se znalo činiti da nemam dovoljno žara, kao da je vatra koja se je u Međugorju zapalila u mojem srcu počela jenjavati. Zahvalan sam autoru što je tu međugorsku vatru u mojem srcu uspio ponovno raspiriti. Knjiga je plod dugogodišnjeg proživljenog autorova iskustva Svete Mise te zato, čitajući je, ostavimo sve predrasude iza sebe, uronimo u njezin sadržaj i počnimo čeznuti za time da i mi jednog dana, poput autora, napišemo svoju knjigu iskustava susreta s Isusom na Svetoj Misi. Uzmimo i iskusimo barem nešto od onoga što nam autor želi prenijeti i usaditi u srce, dodajmo to onome što već imamo i neprestano čeznimo i molimo za još više. Čitanje ovih jednostavno sročenih, ali toliko duboko nadahnutih tekstova u knjizi koju držite pred sobom, pomoglo mi je da u Misi sudjelujem s dubljom svjesnošću Isusove prisutnosti i svega onoga što se na Misi stvarno događa.

Htio bih da se ta želja za primanjem i prenošenjem, želja za neprestanim napredovanjem u svetosti probudi u svakome tko srcem sudjeluje u Misi.

Knjiga mi je pomogla i ohrabrila me te sam i ja, poput autora, poželio drugima prenositi i usađivati ne samo ono što o Misi uči Crkva već i ono što na Misi osobno proživljavam i ono za što mislim da bi druge moglo privući kako bi u tom najsvetijem i najvažnijem događaju na svijetu sudjelovali što plodonosnije. Htio bih da se ta želja za primanjem i prenošenjem, želja za neprestanim napredovanjem u svetosti probudi u svakome tko srcem sudjeluje u Misi. Znam da je ponekad dovoljna samo mala iskra da zapali veliku vatru i zato se nemojmo bojati drugima posvjedočiti o iskrama Božje ljubavi koju kušamo na Svetoj Misi.

Ovim riječima otac Antonio ‘otvara’ treće izdanje knjige „Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu“, koju možete kupiti ovdje.

Book.hr