Foto: Shutterstock

Što su uopće dječji ispadi, tj. tantrumi i kako se nositi s njima? Moramo li ostati mirni i pustiti da prođe njegova „žuta minuta“ ili ipak ima neki bolji lijek?

Možda ste upravo sada doživjeli jedan dječji ispad bijesa. Danas je možda bilo samo plakanje s pokojom suzom, sutra će biti vrištanje i bacanje po podu dućana tik ispred blagajne. Ne znamo što napraviti u takvoj situaciji? Moramo li ostati mirni i pustiti da prođe njegova „žuta minuta“ ili ipak ima neki bolji lijek?

Tantrumi zaista mogu u potpunosti istrošiti naše „baterije“, no umjesto da se prepustimo katastrofi, možda bi bilo bolje pronaći neki način da bolje upoznamo svoje dijete.

Dječji ispadi bijesa nisu nužno loši…

Tantrum možemo shvatiti kao jedan od razvojnih procesa djeteta, koji, ako pogledamo dublje u problem, i nije tako loš. Dijete u toj dobi još uvijek nije razvilo mogućnost da svoje nezadovoljstvo zadrži u sebi, a to je jedini način kako ga u svojoj ranijoj dobi može izraziti. Zato kažemo da tantrum i nije tako loš.

Svakodnevnim promatranjem ponašanja našeg djeteta možemo uočiti neke tipične situacije koje mogu biti okidač njihovim ispadima. Često je to nemogućnost da dobije nešto što mu baš sada treba. Ili mu je bila potrebna naša pažnja, a nije ju moglo dobiti jer smo mi taj tren nešto radili. Tu dolazimo do zaključka da ponekad možemo reagirati prije nego što dođe do situacije koju bismo željeli izbjeći.

Puno je razloga koji izazivaju njihovo nezadovoljstvo, ali to je nezaobilazni dio njihova života, sve dok barem u malom postotku ne shvate kako funkcionira svijet oko njih.

Kako izbjeći tantrume, tj. kako umiriti dijete

Poznati danski dječji psiholog Jesper Juul u svojoj knjizi „Vaše kompetentno dijete“ je u svojoj dugogodišnjoj praksi uočio jednu presudnu pogrešku koju radimo od samog djetetova rođenja. Ta je pogreška sljedeća: svoju djecu često ne smatramo pravim ljudima od rođenja, već čekamo da navrše određenu dob da bismo ih smatrali sebi ravnopravnima.

Na temelju Juulove prakse i drugi stručnjaci i roditelji uočavaju obrasce koje svaki roditelj može koristiti ako želi izbjeći tantrume.

Ako i mi sami počnemo biti ljuti, dijete će to osjetiti, što će dodatno pogoršati situaciju…

1. Prva stvar koju trebamo napraviti je da ostanemo smireni.

Koliko god je to ponekad teško i nezamislivo, ipak smo mi ti koji možemo kontrolirati svoje emocije i tako utjecati na našu i djetetovu okolinu. Ako i mi sami počnemo biti ljuti, dijete će to osjetiti, što će dodatno pogoršati situaciju kod djeteta. Naše se dijete oslanja na nas u svakoj situaciji, a ako mu pokažemo da i mi u kriznim situacijama ne znamo drugačije rješavati problem nego ljutnjom, oni će uvidjeti da je i njihovo ponašanje u redu.

Rečenice koje možemo koristiti: „Znam da te ovo ljuti“, „Razumijem zašto si tužan“, povezuju nas s djetetom, a njemu daju osjećaj sigurnosti

2. Imajmo na umu da je tantrum normalna djetetova faza i njegov način izražavanja emocija. Kod tantruma je važno razumjeti razlog nastajanja. Kada shvatimo što je dovelo do ispada bijesa, znat ćemo način na koji ćemo djelovati da umirimo ili skratimo njihovo trajanje. Moramo shvatiti što se događa iza djetetova ponašanja, i koji osjećaji izazivaju takav način komunikacije.
3. Dijete u tim trenucima treba vrlo stabilnu osobu koja mu može pomoći. Uvijek je potrebno koristiti jezik ljubavi i osjećaja. Tantrum djeci služi za izražavanje emocija, zato drugačiji načini i ne bi imali utjecaja. Rečenice koje možemo koristiti: „Znam da te ovo ljuti“, „Razumijem zašto si tužan“, povezuju nas s djetetom, a njemu daju osjećaj sigurnosti. Također moramo znati da kod njih sve ide sporije, tako da im moramo dati vremena da sve te osjećaje pokušaju procesuirati.

Djetetu uvijek možemo pomoći tako da mu posvijestimo da smo uvijek uz njega, i da se može osloniti na nas.

4. Djetetu trebamo dati prostora i ne, primjerice pokušavati ga zagrliti i slično. Naime, roditelji često pribjegavaju grljenju kao mogućem smirivanju, no kada su djeca ljuta, najčešće odbijaju fizički kontakt. Zato ne smijemo na tome inzistirati. Bez obzira na to, trebamo biti svjesni da im je u tim trenucima naša prisutnost itekako važna, pa im pokušajmo ostati blizu kako bi znali da imaju našu podršku.
5. Kada prođe prva navala bijesa, djetetu ponudimo zagrljaj i dopustimo mu da se smiri u našem naručju. U tim fazama djeca često plaču i žale zbog onog što su učinila. U tim situacijama nikad ne bismo smjeli početi vikati ili držati im lekcije o tome što se dogodilo. Opet započinjemo jezikom osjećaja, odnosno govorimo djetetu da znamo kako je ovo sve bilo teško, ali da ćemo uvijek biti tu uz njega.

Kada prođe prva navala bijesa, djetetu ponudimo zagrljaj i dopustimo mu da se smiri u našem naručju. U tim fazama djeca često plaču i žale zbog onog što su učinila. U tim situacijama nikad ne bismo smjeli početi vikati ili držati im lekcije o tome što se dogodilo. Opet započinjemo jezikom osjećaja, odnosno govorimo djetetu da znamo kako je ovo sve bilo teško, ali da ćemo uvijek biti tu uz njega.

Što kad se dijete ponaša agresivno

Tantrumi često dovode i do fizičkih napada na roditelje ili druge osobe koje se nađu u blizini.

Ako dođe do takvih situacija, primimo dijete i objasnimo mu da takvo ponašanje nije sigurno i da mu nećemo dopustiti da to nastavi raditi. Dobra stvar je da se to uvijek događa prilikom same navale bijesa, tako da takve situacije brzo i prolaze.

Tantrum nikada ne smijemo uklanjati ili ublažavati kupovanjem, npr. obećati mu novu igračku ako odmah prestane plakati. To će tek izazvati lavinu novih tantruma jer će dijete ubrzo shvatiti način kako dobiti ono što želi.

Što učiniti nakon

Ponekad ćemo imati problema s prekidanjem tantruma, njihovim vremenskim trajanjem ili pak smirivanjem. Djetetu uvijek možemo pomoći tako da mu posvijestimo da smo uvijek uz njega, i da se može osloniti na nas.

Većina djece posebno emotivno reagira dok prođe bijes, pa je zagrljaj uvijek najbolja opcija uspostavljanja ponovnog kontakta i povezivanja.

Imajmo na umu da tantrumi u ranijoj dobi djeteta nisu razlog za zabrinutost i da se tijekom godina smiruju. Kako dijete upoznaje sebe i svijet oko sebe, količina tih negativnih emocija se smanjuje. Dijete sve više ima kontrolu nad sobom i nad svojim emocijama, a time je i sretnije.

Tea Tišljarić; Book.hr