Ali duša svih tih razloga jest moja ljubav prema Crkvi, koliko učećoj, toliko vojujućoj i želja da pomognem dušama u njihovu uspinjanju prema savršenosti. Poznavanje Mene pomoć je u uspinjanju. Moja Riječ je Život.

Navodim glavne razloge:

1. Razlozi izrečeni u diktatu od 18. siječnja 1947., koje će mali Ivan bez skraćivanja uvrstiti ovdje. To je najveći razlog, jer vi propadate i hoću da vas spasim.

Najdublji razlog zbog kojega je darovano ovo djelo jest da bi u ovim vremenima u kojima modernizam, osuđen od moga namjesnika Sv. Pia X. izopačuje u sve pogibeljnije nauke, sveta Crkva zastupana od moga Namjesnika, imala više materijala za borbu protiv onih koji niječu: nadnaravnost dogmi, božanstvo Kristovo; istinu da je Krist Bog i čovjek, stvaran i savršen i u vjeri i u povijesti koja je o Njemu
predana (Evanđelje, Djela apostolska, apostolske poslanice, predaja),

nauk Pavla i Ivana i koncila Nicejskoga, Efeškoga i Kalcedonskoga kao moj pravi nauk što sam ga Ja usmeno naučavao, moje znanje koje je neograničeno jer je božansko i savršeno, božansko podrijetlo dogmi, sakramenata, Crkve jedne, svete, katoličke, apostolske, općenitost i trajnost, do svršetka vjekova, Evanđelja što sam ga Ja dao i za sve ljude, savršenu narav, od početka, moga nauka, koji se nije formirao ovakav kakav jest kroz uzastopne preobrazbe, nego je takav bio dan: nauk o Kristu, o vremenu milosti, o kraljevstvu nebeskom i o kraljevstvu Bojem u vama, božanski, savršen, nepromjenljiv, Radosna vijest za sve koji su željni Boga.

Crvenog zmaja sa sedam glava, deset rogova i sedam kruna na glavi, koji repom vuče treći dio zvijezda nebeskih i ruši ih, – a uistinu, kažem vam, one se ruše još niže od zemlje – i koji progoni Ženu. Zvijerima mora i kopna, kojima se mnogi, odviše mnogi, klanjaju budući da su zavedeni njihovim izgledom i udesima, suprotstavite mojeg Anđela koji leti posred neba držeći Vječno Evanđelje dobro otvoreno i na stranicama do sada zatvorenima, da se ljudi mogu spasiti njegovom svjetlošću iz vijuga velike zmije sa sedam ždrijela, koja hoće da ih udavi u svojim tminama, pa da na svom povratku nađem još vjere i ljubavi u srcima ustrajnih i da ti budu mnogobrojniji nego što djelo Sotone i ljudi dopušta nadati se da ih može biti.

2. Probuditi u svećenika i laika živu ljubav prema Evanđelju i prema onome što pripada Kristu. Prije od svega obnovljenu ljubav prema mojoj Majci, u čijim je molitvama tajna
   spasenja svijeta. Ona, moja Majka, Pobjednica je kletog Zmaja. Pomozite njezinu moć svojom obnovljenom ljubavlju prema Njoj i s obnovljenom vjerom i poznavanjem onoga što se odnosi na Nju. Marija je dala svijetu Spasitelja. Svijet će još od nje imati spasenje.
3. Dati duhovnim učiteljima i vođama duša pomoć u njihovoj službi time što mogu proučavati svijet duša koje su bile, u ono vrijeme, oko Mene i razne načine na koje sam Ja postupao da ih spasim.

Jer bilo bi ludo htjeti imati jednu jedinu metodu za sve duše. Različit je način kako privući k savršenosti pravednika koji sam od sebe teži k njoj od načina na koji treba postupati s vjernikom ali grješnikom, od načina na koji treba postupati s poganinom. Takvih imate mnogo i među vama, ako dopirete dotle da, kao vaš Učitelj, smatrate poganima siromašna bića koja su pravoga Boga zamijenila s idolom moći i preuzetnosti, ili zlata, ili bludnosti, ili oholosti zbog svoga (krivog) znanja. Na drugačiji način treba postupati i zato da se spase moderni prozeliti, tj. oni koji su prihvatili kršćansku ideju, ali ne kršćansko državljanstvo, budući da pripadaju odijeljenim Crkvama. Nitko neka ne bude prezren, a najmanje te raspršene ovce. Ljubite ih i nastojte dovesti ih u Jedini Ovčinjak da se ispuni želja pastira Isusa.

Nekoji su, čitajući ovo Djelo, prigovorili: “Iz Evanđelja nije poznato da je Isus imao dodira s Rimljanima ili Grcima i stoga odbacujemo te knjige”. Koliko toga nije poznato iz Evanđelja, ili jedva probija kroz guste zavjese šutnje, što su evanđelisti ispustili o epizodama koje oni, zbog svoga neslomljivoga židovskog mentaliteta, nisu odobravali. Mislite li da vam je poznato sve što sam učinio?

Uistinu, kažem vam nećete znati sve o Meni ni kad pročitate i prihvatite ovo objašnjenje mojega javnoga života. Bio bi ubio svoga malog Ivana s naporom da bude izvjestitelj o svim danima mojega služenja i svih djela što sam ih učinio onih pojedinih dana, da sam otkrio sve, da sve prenese vama! „ A ima i mnogo drugoga što je učinio Isus i kad bi se redom popisalo, sav svijet, mislim, ne bi obuhvatio knjiga koje bi se morale napisati“, kaže Ivan.

Ne obazirući se na pretjerivanje, uistinu, kažem vam: da su se morale napisati sve moje pojedine akcije, sve moje privatne pouke, moje pokore i molitve da bih spasio jednu dušu, bila bi potrebna dvorana jedne od vaših knjižnica i to jedna od većih, da bi primila knjige koje bi govorile o Meni. A uistinu, kažem vam i to, da bi bilo mnogo korisnije za vas ‘baciti na lomaču toliko beskorisnog, prašnjavog i otrovnog znanja’ da se napravi mjesto za moje knjige, nego znati tako malo o Meni, a klanjati se tako mnogo tom tisku gotovo uvijek prljavom od pohote ili od krivovjerja.

4. Restituirati u njihovoj istinitosti likove Sina čovječjega i Marije, prave djece Adamove po krvi i mesu, ali nevinog Adama. Djeca čovjekova morala su biti ovakva kao i mi da praroditelj i praroditeljica nisu ponizili svoje savršeno čovještvo, kako znate da su učinili, – čovještvo u smislu čovjeka, tj. stvorenja u kome je dvostruka narav: duhovna na sliku i priliku Božju i materijalna narav. Osjetila savršena, tj. podvrgnuta razumu uza svu svoju veliku oštrinu. Među osjetila uključujem moralna (duševna)osjetila k onim tjelesnima. Ljubav potpuna i stoga savršena i prema zaručniku s kojim je ne veže putenost, nego samo vez duhovne ljubavi i prema Sinu. Preljubljenome. Ljubljenome sa svim savršenstvom savršene žene prema djetetu rođenom od nje. Tako je trebala ljubiti Eva: kao Marija, tj. ne zbog onoga što je sin značio kao tjelesno uživanje, nego stoga što je taj sin bio sin Stvoriteljev i izvršena pokornost njegovoj zapovijedi da se množi ljudski rod. Ljubljen i sa svim žarom savršene vjernice koja zna da je taj njezin Sin ne slikovito, nego stvarno Sin Božji. Onima koji smatraju da je Marijina ljubav prema Isusu odviše osjećajna kažem neka promisle tko je Marija. Žena bez grijeha i stoga bez manjkavosti u svojoj ljubavi prema Bogu, prema roditeljima, prema zaručniku, prema Sinu, prema bližnjemu; neka promisle što je Marija gledala u Meni osim što je gledala Sina svoga krila i napokon, neka promisle o narodnosti Marijinoj. Rasa židovska, rasa istočnjačka i ‘vremena’ veoma daleko od ‘vremena’ sadašnjih.

Na temelju tih elemenata objašnjava se stanovito uvećavanje ljubavi riječima, što se vama može činiti pretjeranim. Kićen i svečan stil i u običnom govoru, istočnjački i židovski stil. Potvrda za to su svi spisi onoga vremena i one rase; tijek stoljeća nije mnogo promijenio istočnjački stil. Zar biste htjeli, budući da morate promišljati nad ovim stranicama dvadeset stoljeća kasnije i kad je iskvarenost života ubila toliko ljubavi da vam predstavim jednu Mariju iz Nazareta onakvu kakva je bezosjećajna i površna žena vašega vremena?

Marija je to što jest i ne mijenja se umiljata, čista, osjećajna Djevojka Izraelova, Zaručnica Božja, djevičanska Majka Božja, u neku pretjeranu, bolesno egzaltiranu, ili u neku ledeno sebičnu ženu vašega stoljeća.

Onima koji smatraju da je Isusova ljubav prema Mariji odviše osjećajna kažem, neka promisle da je u Isusu bio Bog i da je Jedan i Trojedini Bog nalazio utjehu ljubeći Mariju, Nju koja mu je naplaćivala za bol sve ljudske rase, sredstvo da se Bog može ponovno dičiti sa svojim Stvorenjem koje daje građane njegovu Nebu. I neka promisle, napokon, da svaka ljubav postaje grješna kada i samo kada postane neuredna, tj. kad ide protiv volje Božje i protiv dužnosti što je mora izvršiti.

Sad promislite: je li Marijina ljubav to učinila? Je li moja ljubav to učinila ? Je li me Ona iz sebične ljubavi zadržala da ne izvršim svu volju Božju? Jesam li možda zbog neuredne ljubavi prema svojoj Majci izdao svoje poslanje ? Ne. I jedna i druga ljubav željela je samo jedno: da se ispuni volja Božja za spas svijeta. Majka je izrekla sve “zbogom” Sinu izručujući Sina križu javnog naučavanja i križu Kalvarije i Sin je izrekao “zbogom” Majci izručujući Majku samoći i muci da bude Suotkupiteljica, a da nismo gledali na svoje čovještvo koje je osjećalo da se trga i na svoje srce koje je pucalo od boli. Je li to slabost? Sentimentalnost? To je savršena ljubav, o ljudi koji ne umijete ljubiti i više ne shvaćate ljubavi ni njezinih glasova!

I još: svrha je ovoga djela osvijetliti nekoja mjesta što ih je skup okolnosti prekrio tamom i tako tvore tamno područje na svijetloj evanđeoskoj slici i mjesta za koja se čini da su mjesta prekida između jedne i druge epizode, a nisu nego mjesta koja su postala tamna, mjesta koja se ne mogu dešifrirati, a moći ih dešifrirati znači naći ključ za točno shvaćanje stanovitih situacija koje su bile nastale i stanovitih teških načina koje sam morao upotrijebiti, a koji su tako oprečni mojim neprestanim poticanjima na opraštanje, na blagost i poniznost, stanovitih neumoljivosti prema upornim i nepromjenjivim protivnicima. Sjećajte se svi, nakon što je upotrijebio sve milosrđe, Bog zna, iz poštovanja prema samome Sebi, također reći „Dosta”! onima koji misle da, budući da je On dobar, da je dopušteno zlorabiti njegovu strpljivost, te Ga iskušavati. ‘Bog se ne da ismijavati’ – stara je i mudra riječ.

5. Dati točno upoznati višestrukost i trajanje moje dugotrajne muke koja me istrošila u svagdanjoj patnji što je trajala petoljećima i petoljećima i sve više se povećavala, a stigla  je do vrhunca u krvavoj Muci koja se dovršila u malo sati. A uz moju muku upoznati muku moje Majke, kojoj je mač boli probo srce kroz jednako vrijeme. I potaknuti vas tom spoznajom da nas više ljubite.
6. Pokazati moć moje Riječi i njezine različite učinke, prema tome je li onaj koji ju je primao pripadao mnoštvu ljudi dobre volje ili mnoštvu onih koji su imali putenu volju koja nikada nije ispravna. Apostoli i Juda. Evo dva oprečna primjera. Prvi veoma nesavršeni, sirovi, neznalice, žestoki, ali s dobrom voljom.

Juda, učeniji od većine njih, profinjen od života u glavnom gradu i u Hramu, ali zle volje. Promatrajte razvijanje u dobru prvih, njihovo uspinjanje. Promatrajte, razvijanje ovoga drugoga u zlu i njegovo spuštanje.

Neka ovo razvijanje dobre jedanaestorice u savršenosti promatraju osobito oni koji zbog manjkava vida i pameti običavaju iskrivljivati stvarnost svetaca, tako da od čovjeka koji stigne do svetosti kroz tešku, vrlo tešku, borbu protiv tromih i mračnih sila, prave nenaravno biće, bez porivâ i drhtanja i stoga bez zasluga. Jer zasluga proizlazi upravo iz pobjede nad neurednim strastima i napastima, iz pobjede postignute zbog ljubavi prema Bogu i radi postizanja konačne svrhe: uživanja Boga uvijeke. Neka to promatraju osobito oni koji misle da čudo obraćenja treba doći samo od Boga. Bog daje sredstva za obraćenje, ali ne prisiljava čovjekovu volju, pa ako čovjek neće obraćenje, uzalud ima ono što drugomu služi za obraćenje. Neka oni, koji ispituju, promišljaju o mnogostrukim učincima moje Riječi ne samo u čovjeku naravnome, nego i u čovjeku duhovnome. Ne samo u čovjeku duhovnome, nego i u čovjeku naravnome. Moja Riječ, prihvaćena dobrom voljom, preobražava i jednog i drugog, vodeći do izvanjskog i unutrašnjeg savršenstva.

Apostoli, koji su zbog svoga neznanja i moje poniznosti postupali sa Sinom čovječjim pretjerano povjerljivo – kao s dobrim učiteljem koji je među njima, ništa više, s učiteljem poniznim i strpljivim s kojim je bilo dopušteno biti tu i tamo pretjerano slobodan; no to nije bilo zbog njihova nepoštovanja: bilo je zbog neznanja i treba ga ispričati – apostoli međusobno svadljivi, sebični, ljubomorni u svojoj ljubavi i na moju ljubav, nestrpljivi s narodom, pomalo ponosni što su ‘apostoli’, željni onoga što zapanjuje, što ih masama prikazuje kao obdarene izvanrednom moći, polagano, ali neprestano se mijenjaju u nove ljude, svladavajući svoje strasti kako bi nasljedovali Mene i da bih Ja bio zadovoljan, zatim, spoznavajući sve više moj pravi Ja, mijenjajući način i ljubav sve dotle da su me gledali, ljubili i vladali se prema Meni kao prema božanskome Gospodinu.

Jesu li možda na kraju moga života na zemlji još površni i radosni prijatelji prvih vremena?

Jesu li osobito nakon Uskrsnuća prijatelji koji sa Sinom čovječjim postupaju kao s prijateljem? Ne. Najprije su Kraljevi sluge. Kasnije svećenici Božji. Svi različiti, potpuno izmijenjeni.

Neka to promisle oni kojima će se narav apostola pričinjati teškom i koji će je smatrati nenaravnom, onakvu kako je opisana. Ja nisam bio prezahtjevan učitelj, ni oholi kralj, nisam bio učitelj koji druge ljude drži nedostojnima sebe. Znao sam biti obazriv. Htio sam oblikovati uzimajući sirovu materiju, prazne posude ispuniti svakovrsnim savršenstvom, pokazati da Bog može sve, iz komada kamena izvući sina Abrahamova, sina Božjega i iz jednoga ništa učiniti učitelja, postidjeti učitelje bahate zbog svoga znanja, koje je vrlo često izgubilo miris moga znanja.

7. Napokon:dati vam spoznati misterij Jude,taj misterij pâda jedne duše koju je Bog bio izvanredno obdario. Misterij koji se zapravo vrlo često ponavlja i to je rana u Srcu vašeg Isusa koja boli.

Dati vam spoznati kako se padne mijenjajući se od slugu i djece Božje u zloduhe i bogoubojice koji ubijaju Boga u sebi ubijajući milost, da spriječim, te ne stavite noge na putove iz kojih se pada u Bezdan i da vas poučim kako postupati u nastojanju da zadržite nerazborite jaganjce koji se guraju prema ponoru, pomnjivo proučavajte strahovit, a ipak običan lik Jude, kompleks u kome se poput zmija komešaju svi glavni poroci što ćete ih naći i protiv kojih ćete se morati boriti u ovome ili u onome. To je lekcija koju morate bolje naučiti jer će vam ona biti vrlo korisna u vašoj službi duhovnih učitelja i vođa duša. Koliko ih u svakom staležu života oponaša Judu predajući se Sotoni i idući u susret vječnoj smrti!

Sedam razloga, kako što ima sedam dijelova:

1. Predevanđelje (od Bezgrješnog začeća Marije vazda Djevice do smrti svetog Josipa).
2. Prva godina javnog života.
3. Druga godina javnog života.
4. Treća godina javnog života.
5. Predmuka(od tebeta do nisana, tj. od Lazarove agonije do večere u Betaniji).
6. Muka(od pozdrava s Lazarom do moje sahrane i sljedeći dani do uskrsne zore).
7. Od Uskrsnuća do Pedesetnice.

Neka se drži ova razdioba dijelova kako je ovdje naznačujem, koja je prava.