Duhovnost

Vrijeme je da u Crkvi govorimo jezikom koji narod razumije

Vrijeme je da u Crkvi govorimo jezikom koji narod razumije

Svjedočimo sve većem broju velikih koncerata duhovne glazbe koji se održavaju po sportskim i drugim dvoranama te na gradskim trgovima. Na njih dolazi sve više mladih ljudi i oduševljava se slavljenjem Boga, a time i samim Bogom. Nevjerojatan je doživljaj nekoliko sati radosno slaviti Boga s tolikim brojem vršnjaka. Taj prizor tisuća mladih ljudi koji svim srcem slave Boga toliko ponese mnoge od onih koji takvim događajima prisustvuju prvi put da se i sami vrlo lako uključe. Tko su ti mladi ljudi koji uživaju u slavljenju Boga? Po čemu se razlikuju od mladih s kojima živimo, od mladih koji na takvim koncertima nisu prisustvovali, od župâ u kojima se takva glazba ne izvodi? Ni po čemu. Svi oni imaju potrebu za Bogom, potrebu za prisnom komunikacijom s njime. Pa što je onda drugačije? Drugačije je to što se ta komunikacija događa na jeziku koji oni razumiju, glazbom koju oni razumiju, glazbom kojom mogu primiti i dati. Događa se riječima koje oni razumiju, koje njima imaju smisao. Netko se je potrudio nepromjenjivu poruku spasenja prenijeti na njima razumljiv način.


Čini se da je taj sad već fenomen jedan od vrlo uspješnih odgovora na Papino traženje da se izađe iz crkvenih prostorija i krene u potragu za izgubljenim ovcama. I zaista, mnogi mladi dovode svoje posustale prijatelje na koncerte i ti posustali ponovno pronalaze vjeru, a događa se čak i da neki nevjernici prvi put povjeruju. Nitko dobronamjeran odande ne odlazi, a da nije bio istinski blagoslovljen.

Netko je dobro primijetio kako često griješimo, a da toga nismo ni svjesni, kada mlade najprije pokušavamo dovesti do sakramenata a tek onda do Boga. Čovjek koji nije pronašao Boga teško može razumjeti nauk o sakramentima. Nedavno sam s jednim poznanikom razgovarao o kršćanskim knjigama i dotakli smo se knjige U Tvojoj prisutnosti. On ju nije pročitao ali mi je dao do znanja da je neće ni pročitati i to samo zato što je autor protestant. Kaže kako njega ne zanimaju knjige koje ne govore o sakramentima. Za njega bez sakramenata nema duhovnosti. Predložio sam mu da svojoj kćeri, sinu ili supruzi, ili bilo kome drugome, pokloni dvije knjige: jednu po njegovu izboru o sakramentima a druga neka bude ta knjiga, U Tvojoj prisutnosti. Zatim, predložio sam, neka tu osobu zamoli da pročita obje knjige a nakon toga je upita koja ju je dovela bliže Bogu, molitvi, sakramentima. Ova je knjiga, koja nijednom ne spominje sakramente, milijune katolikâ snažno privukla Isusu upravo u sakramentima. Nije li to čudno? Ako je knjiga nadahnuta Duhom i nije izašla iz čistog pametovanja, onda to nije čudno. Na spomenutim koncertima tisuće mladih pjeva Bogu pjesmama koje gotovo uopće ne spominju sakramente jer su veliku većinu njih napisali protestanti, a ipak ih te pjesme dovedu natrag u Crkvu i privuku k Isusu u sakramentima i molitvi. Zašto je to tako? Pa zato što sakramenti svoj puni smisao imaju tek kad vjernik upozna Boga i oraspoloži svoje srce da primi ono što mu Bog po njima daje. Mi smo izdali nekoliko knjiga protestantskih autora. Ako ih čitamo otvorena srca, oduševit će nas za Boga i vlastito obraćenje i, gle čuda, za sakramente koje ni ne spominju. Jedna je od tih knjiga i Najsretniji ljudi na svijetu. Ona nijednom ne spominje sakrament svete potvrde, a siguran sam da kad bi je pročitali mladi vjernici koji se pripremaju za taj sakrament, oni bi mnogo bolje razumjeli Duha Svetoga i smisao onoga što se na krizmi događa te bi mnogi od njih drukčije primili taj sakrament.

Nalazimo se u vrlo specifičnoj situaciji. Župe su preplavljene pjesmama protestantskih autora kojima nitko pametan ne može prigovoriti ništa, ni u kojem smislu. Činjenica je da te pjesme ne odvajaju već spajaju, vjernike međusobno i vjernike osobno s Bogom. Velik broj katolika čita knjige protestantskih autora i činjenica je da ih te knjige dovode do čvršće povezanosti s Bogom, Crkvom i sakramentima te do potrebe za stalnim obraćenjem. Samo zlobnici mogu tvrditi da to nije istina. Ne događa li se ekumenizam kakvom se nismo nadali? Hvala Bogu na svemu dobrome što možemo primiti od drugih kršćana. Konačno, na to nas vrlo jasno potiče sama Crkva.

Što mi dajemo protestantima? Mnogi protestanti čitaju katoličke knjige, posebno one koje na njima razumljiv način govore o euharistiji. Kao što mi prepoznajemo da je Bog prisutan u njihovu slavljenju, tako i oni sve više prepoznaju da je Bog prisutan u našem katoličkom slavlju sakramenata, posebno euharistije.

Vrijeme je da u Crkvi govorimo jezikom koji narod razumije, i zato se radujemo novom suvremenom prijevodu Biblije koji bi uskoro trebao ugledati svjetlo dana.

Nadam se da ovaj uvodnik neće započeti hajku na protestantske pjesme po župama. I da, nadam se da će na sljedeće koncerte doći i neki od naših biskupa, i da se zbog toga neće značajno mijenjati repertoar. Našim bi mladima to silno značilo – oboje: da dođu i da se ne mijenja repertoar!

Želim vam ugodno čitanje Booka.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book kao uvodnik za br. 87. (ožujak 2017.).

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh