Osobni razvoj

BOG UZVRAĆA ZAHVALNIMA // Želite biti zdravi i blagoslovljeni – budite zahvalni!

Želite biti zdravi i blagoslovljeni - budite zahvalni!

Pišem ovaj uvodnik u jeku adventa, budući da zbog božićne gužve u tiskarama moramo prije vremena u tisak. Lijepo je ovih dana biti građaninom Hrvatske. Lijepo zbog prepunih crkvi ljudi koji odlaskom na zornice žele iskusiti posebnu Božju prisutnost koju Bog izlijeva u ovome milosnom vremenu. Vrijeme adventa je poseban dar našim svećenicima, biskupima, zvonarima, sakristanima, pjevačima, orguljašima, ministrantima i svim ljudima dobre volje kojima je služenje radost.


Čini se da je jedan od bitnijih razloga zašto smo toliko uporni zorničari i taj što na takav način želimo Bogu zahvaliti na svemu što nam daje. Zahvalnost ruši podsvjesne granice između čovjeka i Boga, ali isto tako i između čovjeka i Crkve, čovjeka i čovjeka. Zahvalno srce, kako to psalmist lijepo kaže, ulazi kroz vrata i ne ostaje vani. Dolaskom na zornicu na poseban način dajemo Bogu na znanje da smo mu zahvalni.

Čini mi se da možda premalo u Crkvi (u praksi) govorimo o zahvalnosti. Božja nas riječ neprestano potiče na zahvalnost. Zašto? Zato jer zahvaljivanjem spoznajemo Božju dobrotu i dobrotu bližnjih i tu dobrotu upisujemo u svoje srce. Zahvalni ljudi imaju živo iskustvo dobrog Boga. Kad se trudimo spoznati razloge zbog kojih možemo zahvaljivati, Duh Sveti nas tako očito nadahnjuje da ne možemo ne primijetiti njegovu prisutnost. Kad bismo djecu od malih nogu učili zahvalnosti prema Bogu i prema svima onima koji nam u Crkvi služe, zahvalna bi ih srca zadržala da ostanu u vjeri i u crkvi.

Pred samu pričest, pred sam vrhunac svete mise, u kojem na nekoliko minuta u srcu možemo ugostiti Isusa kao Boga i kao čovjeka, govorimo mu da nismo dostojni doći na njegovu gozbu. Možda je jedan od najvećih razloga naše nedostojnosti upravo naša nezahvalnost!? Možda ga još uvijek nismo dovoljno promatrali na križu, nismo dovoljno razmatrali njegovu muku, nismo ga dovoljno dobro upoznali, još uvijek nismo dovoljno dobro spoznali što je učinio i što čini za nas? Možda još uvijek nismo razumjeli što nam je pripremio u vječnosti?

Bog, Emanuel, došao je živjeti među nas, no mi ga nismo primili i zato nemamo moć djece Božje. Možemo li uživati njegovu prisutnost, možemo li iskusiti radost – ako nismo naučili zahvaljivati, ako nismo oblikovali novo zahvalno srce? Kad nam Bog obećava novi duh, novo srce, tada misli i na srce naviklo u svakoj prigodi zahvaljivati. Zahvalno srce vjeruje, nada se, prihvaća, predaje se, ne oholi se i uvijek ima povjerenja u Božju dobrotu. Zahvalno srce zna ljubiti.

Zahvaljivati možemo tek kad smo spremni upoznati. Upoznati Boga i upoznati ljude. Zahvaljivanje i upoznavanje idu zajedno jer onaj tko traži razloge za zahvaljivanje taj promatra i kuša onoga komu želi zahvaljivati.

Zahvalnima, kad im dođe vrijeme, nije teško umrijeti. Znaju da idu k dobromu Bogu. Zahvalnost čini čovjeka Čovjekom.

No zahvalnost je i žrtva. Trebamo se itekako prisiliti naučiti zahvaljivati. Sami to nikako ne možemo. Bez Duha Svetoga nikako nećemo uspjeti. Na nama je da učinimo svoj dio, a on će učiniti svoj. Predlažem da u ovoj novoj godini oblikujemo zahvalno srce. Godinu dana nam je dovoljno vremena za to. Ako uspijemo, cijeli naš daljnji život, uključujući i onaj vječni, bit će bitno ispunjeniji, cjelovitiji i radosniji. Najjednostavnije je da počnemo svaku večer zahvaljivati, možda da i zapišemo barem jednu zahvalu u bilježnicu. Večernje će nas zahvale polako potaknuti da zahvaljujemo kad god za to imamo prigodu. Zahvaljivanjem ulazimo u Božju prisutnost, jer svoju pozornost usmjeravamo na njega, dobrog Boga. Ne zaboravimo nakon zahvaljivanja uvijek ostati jedno vrijeme u toj prisutnosti, da bismo primili ono čime nam Bog želi uzvratiti. A Bog uzvraća zahvalnima.

Nužno je naučiti zahvaljivati i za službenike Crkve, za naše biskupe, svećenike, časne sestre, pjevače, čitače… Zahvaljujmo prvo za njihovu službu, za ono što nam Bog po njihovoj službi daje. Pokušajmo ih bolje upoznati, razumjeti, upoznati se s njihovim vrlinama i manama.

Ili možda bolje da poneki to ipak ostave za godinu poslije, kad će im srce već biti naviknuto na zahvaljivanje Bogu?

Oni koji nauče zahvaljivati Bogu, spontano to čine i svima drugima.

Na kraju vam želim u novoj godini zahvalno srce! Zahvalno Bogu i ljudima. To će vas učiniti zdravima i blagoslovljenima!

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book (kao uvodnik za br. 58./listopad 2014.).

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh