Foto: Shutterstock

Kad su jedan ili oba roditelja nezreli, grešni, odsutni, ili kad iz bilo kojeg razloga iznevjere svoju roditeljsku ulogu, dolazi do izvrtanja uloge roditelja pa jedno od starije djece (obično najstarije) postane roditelj svome roditelju, odnosno roditeljima.

Ponekad se to odvija kroz brigu za tjelesne potrebe roditelja. No daleko češće takva djeca o svojim roditeljima skrbe emocionalno, primjerice, slušajući njihove žalopojke, tješeći ih, hrabreći ili braneći.

Simptomi

Djeca koja se nađu u ovoj ulozi (IUR), obično postaju vrlo odgovorne odrasle osobe. Dobro su naučili raspodjeljivati dužnosti, ali uz visoku cijenu. Morali su biti snažni i skrivati svoje rane, ljutnje i strahove, dok su im slabe odrasle osobe plakale na ramenu, ili im dopustile izvršavati roditeljske dužnosti. Popis simptoma koji slijedi odgovara većini odraslih osoba, ako ne i svima, koji su kao djeca doživjeli IUR: ne mogu se pouzdati u gospodstvo Gospodina Isusa Krista – kao, kad smo već kod toga, ni u bilo koji drugi autoritet. Osobe koje su u njihovoj prošlosti trebale biti autoriteti, pokazale su se neodgovornima. Sudovi i očekivanja utemeljeni na gorkim korijenima govore im (dakako, nesvjesno) da će ih iznevjeriti i Bog, pa oni trebaju pomoći njemu i držati njegov golemi svijet na okupu.

Nemaju mira. Kao djeca su naučili biti na oprezu, da ne bi nastao kaos, zbog pijanog oca koji tuče majku ili drugu djecu, ili svađâ koje su izbijale između roditeljâ i djece, kad su stradavali članovi njihove obitelji.

Djeca s iskustvom IUR-a naučila su ne očekivati skrb i utjehu od ljudi koji bi im to trebali pružati. Sâm sam bio takvo dijete. Naučio sam biti na oprezu uz svoju neizmjerno kritički nastrojenu majku te sam utjehu nalazio samo u društvu krave i psa. Ti su me prijatelji voljeli i nikad mi nisu uzvraćali grubošću. Ali, kao odrasla osoba, nisam pronalazio odmor i utjehu ondje gdje ih je Bog bio odredio za mene – uz Paulu. Nalazio bih skrb izvan kuće, s prijateljima, što je bio čisti duhovni preljub, sve dok to nisam priveo k smrti na križu i naučio otvoriti se Pauli kao svom prvom i najboljem izvoru ljudske utjehe.

Nerijetko su prema drugima puni ljubavi i spremni pomoći, ali nikoga ne puštaju u srce

Ljudi s IUR-om razvijaju kameno srce: nerijetko su prema drugima puni ljubavi i spremni pomoći, ali nikoga ne puštaju u srce. Postaju plemeniti mučenici, koji vole reći: „Pa, ako nitko drugi neće, ja ću to učiniti“.

Oni, pak, koji se nalaze u njihovoj blizini, rijetko postižu cjelovitost i slobodu. Osobe s IUR-om naučile su svoju ljubav pokazivati kroz pomaganje slabijima od sebe. Stoga, nesvjesno, ne žele da oni koji ovise o njima postanu cjeloviti jer oni (osobe s IUR-om) tada više ne bi bili potrebni.

Osobe s IUR-om obično ne znaju uživati u životu i zabavljati se. Osjećaju krivnju i nedostojnost ako im netko dodijeli produženi odmor, ili stipendiju.

Naposljetku, osobe s IUR-om često su sklone kontroli. Kao djeca, ugradili su u sebe načine kontroliranja obitelji koja se nalazila u emocionalnom kaosu. Te su prakse do te mjere automatske da su kao odrasli, u stanju rječito govoriti o slobodi, pa čak i moliti za oslobođenje drugih, dok svoju vlastitu obitelj i dalje kontroliraju, a da toga nisu ni svjesni. Kad bih se kartao s obitelji, govorili bi mi uz tužan osmijeh da bi svi mogli ustati od stola, a da bih ja i dalje igrao u njihovo ime te ne bih ni primijetio da su otišli!

Rješenje

Izvrtanje uloge roditelja rješava se tako da se osobi omogući oprostiti roditeljima te izraziti, i suočiti se s osjećajima i potrebama koje je žrtvovala kako bi zadovoljila svoje roditelje i nosila se sa svijetom odraslih. Često se događa da takve osobe jednog roditelja štite, dok reagiraju na nedostatke drugog roditelja.

Bilo mi je bolno priznati kako su oba moja roditelja podbacila. Zamjerao sam svojoj pretjerano kritički nastrojenoj majci, istovremeno pokrivajući i opravdavajući očeve grijehe alkoholizma, odsutnosti od kuće i nesposobnosti umirivanja hirovite naravi moje majke. Postizanje cjelovitosti zahtijevalo je uvidjeti da su oba moja roditelja i griješila i bila sveta, te im oboma oprostiti.

Bog želi nagraditi one koji preuzimaju odgovornost i pokušavaju pomoći svojim obiteljima. Druga je strana medalje ta da su osobe s iskustvom IUR-a zapravo uzurpirale položaj svojih roditelja. Trebaju primiti oproštenje, a onda se odreći potrebe upravljanja svijetom. Često se šokiraju kad shvate da Bog može sasvim lijepo brinuti o svemu i bez njihove pomoći!

Iz knjige Johna Lorena i Marka Sanforda „Oslobođenje i unutarnje ozdravljenje“. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr. 

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.