Foto: Shutterstock

Izvadak iz Verbumove knjige „Živjeti slobodu snagom vjere“

Isus zna da će ljudska kušnja uvijek biti želja da budu poput „kraljeva nad narodima“ (Lk 22,25). Opasnost leži u tome da dopustimo da nas zavedu „velike“ stvari, moć i bogatstvo, užici i privilegije. Doista, ako opsesivno težimo za time, onda ne samo da se odvajamo od Boga – stvarajući nove bogove – nego se udaljujemo i od sebe samih, jer idemo protiv svoje naravi i odbijamo biti onakvi kakvima je Bog oduvijek želio da budemo. Svjesno pristajemo uz ono što se naziva „samoskrivljenom nezrelošću“.[1]

„Imamo zadaću biti upravo ono što jesmo“

Od početka našega života pred nama se prostire neodređeni horizont i jednoga dana svatko se od nas mora zapitati: što da učinim od svog života? Uz mnogobrojne mogućnosti koje su pred nama, imamo zadaću biti upravo ono što jesmo. To vrlo jasno govori djelo Calderóna de la Barce, Veliko kazalište života, čija je središnja tema nadahnula mnoge drame slične tematike diljem svijeta. U jednoj od njih glavni likovi su vladar, liječnik i prosjak, a njezina je poruka da nije važna uloga koju imamo u društvu, već kako je igramo.

Vladar u toj predstavi tiranin je koji zlostavlja svoje podanike i na kraju djela Bog ga osuđuje. Osuđuje i prosjaka jer je bio pun gorčine, mržnje i jer je bio nepravedan i zao prema svojoj ženi i djeci. Dakle, i vladar i prosjak – naizgled tako različiti – jednako skončavaju, ne uspijevaju se ostvariti. Liječnik se, pak, spašava jer je pošten i sposoban profesionalac koji čini dobro drugima.

Bog ne želi od mene isto ono što želi od tebe. Ruža se, da bi bila ono što jest, mora odreći želje da bude orhideja

Ta predstava nije samo kritika društva. Potpuno je jasno da na svijetu ne bi trebalo biti siromašnih ljudi te da smo svi pozvani uložiti napor da se postigne pravedna raspodjela zemaljskih dobara. Poruka ovog književnog djela je drukčija: ono što je doista važno jest da svatko da najbolje od sebe, da razvije primljene talente na korist drugih i tako postane onakav kakvim ga je Bog zamislio.

Nije pametno uspoređivati se s drugima. To može dovesti do oholosti i zavisti. Bog ne želi od mene isto ono što želi od tebe. Ruža se, da bi bila ono što jest, mora odreći želje da bude orhideja. „Osoba koju Bog ljubi nježnošću Oca, osoba do koje želi doći i koju želi preobraziti svojom ljubavlju, nije ona kakva bih ja želio biti ili ona kakva bih trebao biti, već jednostavno osoba koja jesam. Bog ne ljubi ‘idealne’ osobe, ‘virtualna’ bića. On ljubi stvarna i konkretna bića.“[2]

Kako bismo to ostvarili nužno je da svatko od nas uistinu postane „ono što jest“, da prihvati sebe onakvim kakav jest

Svi smo različiti i stoga svaka osoba može iskazati posebne vidove Spasiteljeve dobrote i ljepote, vrlo različite i jedinstvene (usp. Rim 12,6). Svaka osoba može uprisutniti Krista na nov i originalan način, onako kao što to nitko dotada nije učinio niti će ikada učiniti. To je najdublji smisao našeg života. Kako bismo to ostvarili nužno je da svatko od nas uistinu postane „ono što jest“, da prihvati sebe onakvim kakav jest – i da ga drugi prihvate – zajedno sa svim njegovim talentima, ograničenjima i specifičnim životnim okolnostima. Doista, samo ako prihvatimo sebe samoga, svoj život i svoju prošlost, možemo ići u susret autentičnoj budućnosti.

Stvarnost nije kamen na kojemu ćemo se ravnodušno odmarati nego trampolin – moramo dobro paziti na svoje noge kako bismo se otisnuli prema boljoj stvarnosti. Svaka osoba može biti sretna i učiniti druge sretnima, ali to može učiniti samo ako je ono što uistinu jest, samo ako je vjerna samoj sebi, odnosno Božjemu planu za svoj život. Sloboda nam je darovana upravo za druge. To podrazumijeva način na koji živimo s drugi-ma, način na koji pridonosimo ljudskom napretku, vjernost samome sebi te nastojanje da budemo bolji ljudi i da uvijek sve bolje služimo. Ljubav prema slobodi, na kraju krajeva, nije ništa drugo doli ljubav prema drugima.[3]

[1] I. Kant, Odgovor na pitanje: Što je to prosvjetiteljstvo?, u: AA.VV., Što je to prosvjetiteljstvo?, Madrid, 1998., str. 9.

[2] J. Philippe, Unutarnja sloboda, Informativni centar Mir Međugorje, 2006., str. 26.–27.

[3] Usp. 1 Pt 4,10.:„ Jedni druge poslužujte – svatko po primlje-nom daru – kao dobri upravitelji različitih Božjih milosti!“

Gornji je tekst izvadak iz Verbumove knjige „Živjeti slobodu snagom vjere“, o kojoj možete saznati na linku ovdje.