Svjedočanstva

PO NJEZINOJ SU MOLITVI OZDRAVILE TISUĆE LJUDI

Uspješna evangelizatorica: „Prva osoba za koju sam se molila da ozdravi, umrla je! Ali to me nije obeshrabrilo!” Poznata evangelizatorica po čijoj su molitvi tisuće ljudi zadobile čudesno ozdravljenje, otkriva što ju je dovelo do takvoga uspjeha za Božje kraljevstvo! Ona i tebi od srca poručuje: „Želim da i ti budeš jedan od najupornijih sljedbenika Isusa Krista koje je svijet ikada poznavao!”

Uspješna evangelizatorica: „Prva osoba za koju sam se molila da ozdravi, umrla je! Ali to me nije obeshrabrilo!”

Upornost se isplati u svakom dijelu života. Bilo gdje da djeluješ, upornost i ustrajnost uvijek se isplate.


Želim da i ti budeš jedan od najupornijih sljedbenika Isusa Krista koje je svijet ikada poznavao, jer Bog traži ljude koji su uporni! Bog hoće dati snagu, ali traži uporne. Evo moga primjera.

„Želim živjeti, želim živjeti!”

Rodila sam se s ustrajnošću, živjela sam s ustrajnošću. Da si me vidio, teško bi vjerovao da sam to bila ja, jer kada sam se rodila, težila sam 950 grama! Moj prvi krevetić bila je kutija za cipele, vjerovao to ili ne; tako sam bila malena. Nitko nije vjerovao da će me moji roditelji ikada uspjeti podići. Bogu hvala, zaista sam dokazala da su bili u krivu!

Postojala je mala nit upornosti u meni, koja je stalno govorila: „Želim živjeti, želim živjeti!“ Ustrajnost je silno važna. Cijeli je moj život u znaku ustrajnosti i ja zahvaljujem Bogu za to. Upornost donosi uspjeh! Ne poznam nikoga tko je u bilo čemu uspješan, a da nije ustrajan.

Vježbala sam i vježbala, sve dok nisam mogla otipkati 125 riječi u minuti kao mršavi Španjolac!

Mnogi ljudi dignu ruke od ozdravljanja jer su jednom položili ruke na nekoga i kad ta osoba nije ozdravila, pomislili su: „Valjda me Bog nije pozvao u tu službu”.

Prva osoba za koju sam se molila da ozdravi, umrla je! Ali to me nije obeshrabrilo. Pomislila sam: „Sigurno će u budućnosti biti bolje!“ Gore od ovoga ne možeš proći, zar ne? To te ne bi trebalo obeshrabriti. Treba jednostavno nastaviti. Iako, moram priznati da je to bio strašan šok za mene kad je ta osoba umrla.

Netko mi je spomenuo izjavu jednog evangelizatora koji je rekao ovako: „Kad bi i pet stotina ljudi za koje sam se pomolio, umrlo, i dalje bih vjerovao i molio za ozdravljenje bolesnih!“ Upravo se tako osjećamo i mi!

Želim te upozoriti i na drugi vid ustrajnosti, odnosno pokazati da ni mi sami ponekad ne razumijemo zašto smo toliko uporni. Ali znat ćemo za pedesetak godina. Možda!

Još kad sam bila djevojčica, u našu je školu došao mali mršavi Španjolac i sa sobom donio nekakav stroj. Bio je to pisaći stroj. Danas svatko zna za taj stroj, ali kad sam ja odrastala, pisaći je stroj posjedovao vrlo mali broj ljudi. Taj mali Španjolac sjeo bi za svoj stroj i počeo tipkati, a riječi su jednostavno „ispadale“ na papir, jasne i čitke. Mogao je natipkati 125 riječi u minuti, što je mene potpuno očaralo. Moj je rukopis bio strašan pa sam se ponadala da bi pisaći stroj bio odlično rješenje. Odlučila sam u svom srcu da ću biti izvrstan daktilograf.

Prijavila sam se na daktilografski tečaj u školi. Nakon tjedan dana shvatila sam da je sve to daleko teže nego što je izgledalo kad je to radio Španjolac, ali bila sam odlučna u svojoj nakani da naučim pisati na stroju, mada nakon prvog tjedna vježbanja nisam uspjela otipkati 125 riječi u minuti.

Pošla sam svom učitelju i upitala ga: „Ostajete li Vi u školi nakon nastave i, ako ostajete, mogu li ostati i ja i vježbati na pisaćem stroju dok Vi ne pođete kući?“

Obrati pažnju na ono što sam još rekla učitelju, jer je u tome kršćanski princip, o kojem u to vrijeme naravno nisam ništa znala. Rekla sam: „Želim vježbati, jer bit ću najbolji i najbrži daktilograf kojeg je ova škola ikada imala“. Nisam bila ni svjesna što govorim, jer u to vrijeme nisam mogla napisati ni dvije rečenice, a da ne napravim neku pogrešku. Ali tako sam izjavila jer sam u srcu odlučila postati najbolja na pisaćem stroju. Dok su se ostali iz razreda i škole sakrivali za kojekakvim uglovima pušeći uz Coca Colu, ja sam sjedila u učionici i tipkala, i tipkala, i tipkala, i učila kako se tipka!

Ono što ovim želim postići jest da ti ulijem želju za upornošću i ustrajnošću. Sve vrijeme koje sam mogla provodila sam u školi. Sve vrijeme koje mi je učitelj poklanjao nakon škole bila sam upotrijebila!

Konačno je došao dan kada sam pristupila prvom testu brzog tipkanja. Ako se dobro sjećam, otipkala sam 31 riječ u minuti s 97 pogrešaka! Trideset i jedna riječ u minuti nije za početnika bio tako slab rezultat, ali 97 pogrešaka bilo je nevjerojatno! No u svome sam srcu odlučila da ću biti najbolja u školi, pa sam iznova počela vježbati. Ostajala bih poslije škole, odlazila u robne kuće…

Konačno je došlo vrijeme kad sam prolazila test sa 40 riječi u minuti, pa 50, pa 60, 70, 80, 90 i čak 100 riječi u minuti, ali to još nije bilo dovoljno! Namjeravala sam tipkati 125 riječi u minuti kao i mršavi Španjolac! Nisam se smirila sve dok to nisam postigla. Vježbala sam i vježbala, sve dok nije došao dan kada sam na ručnom pisaćem stroju mogla otipkati 125 riječi u minuti. Zaista treba uložiti mnogo energije da biste na ručnom pisaćem stroju tipkali tako brzo. Ali uspjela sam: tijekom petnaest minuta testa, otipkala sam sve, bez ijedne pogreške! To se može postići samo ustrajnošću!

Ako nastaviš uporno i ustraješ, uspjet ćeš!

Nemam ništa više talenta za to od bilo koga drugog, ali bila sam uporna! Ako u sebi stalno nosiš misao i stalno govoriš: „Bit ću odličan evangelizator, imat ću blagoslovljenu službu ozdravljanja!“, znaš li što ćeš primiti i imati? Imat ćeš točno ono što govoriš i osigurat ćeš si onakav život kakva je Bog obećao! Ako nastaviš uporno i ustraješ, uspjet ćeš čak i onda kada bi tako rado radio nešto drugo. Budi ustrajan i uporan u svemu što činiš!

Tada nisam znala zašto učim tipkati na pisaćem stroju, jer je većina djevojaka razmišljala samo o udaji i obitelji, smatrajući da ionako neće moći upotrebljavati ništa od onoga što su naučile u školi. Nisam mogla znati da će moj suprug tako brzo umrijeti i da ću biti gurnuta u poslovni svijet kako bih othranila dvoje djece. Zahvaljujem Bogu za tu mogućnost koja mi se pružila da odgojim naše dvoje djece. U početku sam radila kao tajnica, ali ne vjerujem da je Gospodin želio da naučim tipkati samo zato. Ne vjerujem da me je Gospodin poticao samo zato, i to daleko prije nego što sam postala kršćankom. (…)

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Ozdravljati bolesne” autorâ Charlesa i Frances Hunter. Do nedjelje, 18. veljače, knjigu možete nabaviti po sniženoj cijeni od 56 kuna (redovna cijena iznosi 80 kuna). Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Posebna pogodnost za sve naše kupce: poštarina za narudžbu u vrijednosti do 200 kn iznosi svega 10 kn dok je za narudžbu iznad 200 kn besplatna!

Autorica: Frances Hunter (1916. – 2009.)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh