Foto: Shalone Cason; Unsplash

Događaj se zbio na Uskrs 1461. godine. Protagonist, mladić Bertrand Leclerc iz imućne obitelji tada je imao šesnaest godina. Bertrand je zbog jedne nesreće bio nijem od svoje osme ili devete godine. Tijekom jednog snažnog grmljavinskog nevremena, sakrio se u naručje svoje guvernante. Ona se od straha zbog snažne grmljavine onesvijestila te ispustila dijete iz ruku. Dječak je udario glavom u pod pri čemu je izgubio dar govora.

Te godine na Uskrs, Bertrand je sa svojom majkom otišao u crkvu na Misu, kao i obično. Majci je znakovnim jezikom rekao da se i on želi pričestiti

Bertrand je već bio primio dobru kršćansku naobrazbu, vjerojatno i prvu pričest. Međutim, nakon nesreće nije više mogao primati taj sakrament. Budući da je bio nijem, nije se mogao ispovjediti, a crkvena pravila nalagala su da se prije pričesti treba ispovjediti. Tada su zakoni bili vrlo strogi.

Bertrand je s majkom nastavljao redovito odlaziti u crkvu gdje su ga svi vjernici dobro poznavali. Te godine na Uskrs, Bertrand je sa svojom majkom otišao u crkvu na Misu, kao i obično. Majci je znakovnim jezikom rekao da se i on želi pričestiti. Majka je znala da on to nije smio, ali je zbog sinove velike želje otišla razgovarati sa svećenikom, moleći ga za dopuštenje.

Žena je zaplakala, a Bertrand koji je bio prisutan i čuo svećenikov odgovor, kleknuo je na pod i…

Svećenik, koji se strogo držao pravilā, odgovori majci da joj ne može pomoći jer je dječak nijem i ne može ga ispovjediti. Žena je zaplakala, a Bertrand koji je bio prisutan i čuo svećenikov odgovor, kleknuo je na pod i gestikuliranjem ruku pokazao da se kaje zbog svojih grijeha i da želi primiti svetu pričest. Prizor je bilo toliko snažan i iskren da se svećenik smilovao i odlučio dječaka pričestiti.

Za vrijeme pričesti Bertrand se s majkom i drugim vjernicima približio oltaru te s velikim žarom prihvatio hostiju u usta. Zatim se vratio na svoje mjesto i ostao u molitvi. Na kraju Mise počeo je potiho izgovarati jednu molitvu. Čuvši ga, majka se jako začudila i nije mogla vjerovati svojim ušima. Prošlo je više od sedam godina da Bertrand nije izgovorio nijednu riječ. Reče mu: „Sine moj, pa ti govoriš.” On odgovori: „Da, majko moja, zahvaljujući Bogu, ja govorim.”

Vijest o čudu brzo se proširila te su mnogi došli vidjeti, i čuti. Došli su i svećenici te je odmah organizirano zahvalno slavlje uz pjesmu Te Deum (Tebi Bože).

Od tada, prema dokumentima, Bertrand Leclerc postao je primjer vjere i odanosti u svojoj kršćanskoj zajednici te ostario i umro kao svetac.

Iz knjige „Krv Kristova – kratka povijest euharistijskih čudesa” autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.