Foto: Pixabay

Tek sam nedavno počela shvaćati ono što je Terezija znala s četiri i pol: koliko god mi napredovali u duhovnom životu, ne možemo nikoga spasiti. Ne možemo spasiti ni svoju braću i sestre, djecu, roditelje, i ako promišljamo o Tereziji, vidjet ćemo da ni oni ne mogu spasiti nas.

Moja majka nije pokazivala osjećaje i sram me je priznati da sam se još uvijek ljutila na nju jer mi kao djetetu (ni kao odrasloj ženi) nikad nije rekla da sam lijepa

Ovo je bilo korisno promišljanje za mene dok je moja majka još bila na životu u New Hampshireu, i lagala bih kad bih rekla da sam prema njoj osjećala samo ljubav. Toliko sam toga naslijedila od nje: kontemplativnu narav, ljubav prema knjigama i glazbi, ali ona nije pokazivala osjećaje i sram me je priznati da sam se još uvijek ljutila na nju jer mi kao djetetu (ni kao odrasloj ženi) nikad nije rekla da sam lijepa.

Zamislite kako sam se iznenadila kad sam otkrila da ni Tereziji nisu udjeljivali komplimente, ni majka dok je bila živa, ni pažljive i brižne sestre poslije majčine smrti. „Vi ste, ljubljena moja Majko, strogo pazili da se preda mnom ne događa ništa što bi moglo povrijediti moju nevinost, a pogotovo da ne čujem nijedne riječi koja bi mogla unijeti taštinu u moje srce”, napisat će Terezija kad odraste Paulini.

Nikada nisam mislila da može biti za naše dobro kad se snalazimo kako znamo i umijemo sami, ne primajući ničiju potvrdu, ni kao čovjek ni kao pisac

Nikada nisam mislila da nam može biti blagoslov kad nam uskraćuju komplimente. Nikada nisam mislila da može biti za naše dobro kad se snalazimo kako znamo i umijemo sami, ne primajući ničiju potvrdu, ni kao čovjek ni kao pisac. Ako čitamo bilo koju knjigu, a posebno knjigu o svetoj Maloj Tereziji, vrlo je vjerojatno da ćemo uvidjeti da koliko god smo patili, imali smo i dovoljno hrane, krov nad glavom i barem jednu osobu koja je nekad bila dobra prema nama.

Terezija pokazuje da nije bitno što se dogodilo u našem djetinjstvu, nego što mi odlučimo napraviti s njim

Vjerojatno se većina nas još uvijek pomalo ljuti na svoje voljene. Možda zamjeramo ocu koji nam, primjerice nikada nije vjerovao, ili samosvjesnoj, egoističnoj majci. Terezijin cijeli duhovni život počivao je na činjenici da je usprkos ranom gubitku bila pažena, mažena, prihvaćena i voljena kao dijete. Što je s nama ostalima koji možda nismo bili te sreće? Što je s nama ostalima koji umjesto toga cijeli život osjećamo strašan poriv za ljubavlju, da nam ona nedostaje? Terezija pokazuje da nije bitno što se dogodilo u našem djetinjstvu, nego što mi odlučimo napraviti s njim: u konačnici, mnoga su djeca bila voljena poput nje, ali nisu proglašena svecima. Mnogi su patili poput nje, ali nisu postali ništa ljubazniji, nego čak ogorčeniji.

Za Book.hr priredila I. A.

Iz knjige „Košulja od vatre“ autorice Heather King. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.