Foto: Shutterstock

Uz današnje evanđelje: Lk 13,22-30

Putujući tako u Jeruzalem, prolazio je i naučavao gradovima i selima. Reče mu tada netko: „Gospodine, je li malo onih koji se spasavaju?“ A on im reče: „Borite se da uđete na uska vrata jer mnogi će, velim vam, tražiti da uđu, ali neće moći.“ „Kada gospodar kuće ustane i zaključa vrata, a vi stojeći vani počnete kucati na vrata: ‘Gospodine, otvori nam!’, on će vam odgovoriti: ‘Ne znam vas odakle ste!’ Tada ćete početi govoriti: ‘Pa mi smo s tobom jeli i pili, po našim si trgovima naučavao!’ A on će vam reći: ‘Kažem vam: ne znam odakle ste. Odstupite od mene, svi zlotvori!’“ „Ondje će biti plač i škrgut zubi kad ugledate Abrahama i Izaka i Jakova i sve proroke u kraljevstvu Božjem, a sebe vani, izbačene. I doći će s istoka i zapada, sa sjevera i juga i sjesti za stol u kraljevstvu Božjem. Evo, ima posljednjih koji će biti prvi, ima i prvih koji će biti posljednji.“

Druga, vrlo široka i ukrašena vrata, zamka su Sotonina da vas zavede

»…Jedan drugi stanovnik Rame pita: „Gospodine, je li malo onih koji se spašavaju?“

„Kad bi se čovjek znao vladati s poštovanjem prema samome sebi i s ljubavlju punom poštovanja prema Bogu, svi bi se ljudi spasili, kao što to Bog želi. Ali, čovjek ne postupa tako. I zabavlja se kao luda s lažnim blistavilom mjesto da uzme pravo zlato. Velikodušni budite u htijenju Dobra. Košta li vas to? U tome je zasluga. Nastojte na svaki način ući kroz uska vrata. Druga, vrlo široka i ukrašena, zamka su Sotonina da vas zavede. Nebeska vrata su uska, niska, neukrašena i hrapava. Da biste kroz njih prošli, morate biti gipki, lagani, bez raskoši i bez materijalnosti. Da biste to mogli učiniti, morate biti duhovni. Inače, nećete uspjeti proći kroz njih kad dođe smrtni čas.

Mnogi će nastojati ući, a neće moći, toliko su gojazni od materijalnosti, nakićeni svjetovnim raskošima, ukočeni od kore grijeha, nesposobni da se sagnu zbog oholosti koja ih čini poput kostura

I uistinu, vidjet će se mnogi koji će nastojati ući kroz njih, a neće moći uspjeti, toliko su gojazni od materijalnosti, nakićeni svjetovnim raskošima, ukočeni od kore grijeha, nesposobni da se sagnu zbog oholosti koja ih čini poput kostura. A onda će doći Gospodar Kraljevstva da zatvori vrata i oni vani, oni koji ne budu mogli ući u pravo vrijeme, stojeći vani, kucat će na ta vrata vičući: „Gospodine, otvori nam. I mi smo tu.“ Ali će On reći: „Uistinu, ne poznajem vas i ne znam odakle dolazite.“ A oni: „Kako to? Ne sjećaš li nas se? Mi smo jeli i pili s Tobom i slušali smo Te kad si naučavao na našim trgovima.“ Ali On će odgovoriti: „Uistinu, ne prepoznajem vas. Što vas više gledam, to mi se više činite zasićenima onim što sam Ja proglasio nečistom hranom.

Za blago imate grijeh, za drago kamenje poroke. Na vašem srcu piše: Sebičnost. Vaše su ruke prljave od grabeža učinjenih braći. Nosite se!

Uistinu, što vas više ispitujem, to bolje vidim da vi niste od moje obitelji. Uistinu, evo, sada vidim čiji ste sinovi i podanici: onoga Drugoga. Za oca imate Sotonu, za majku Putenost, za hraniteljicu Oholost, za sluškinju Mržnju, za blago imate grijeh, za drago kamenje poroke. Na vašem srcu piše: Sebičnost. Vaše su ruke prljave od grabeža učinjenih braći. Nosite se! Daleko od Mene, svi vi činitelji nepravda’. I onda, dok će iz nebeske dubine doći sjajni od slave Abraham, Izak, Jakov i svi proroci i pravednici kraljevstva Božjega, ti koji nisu imali ljubavi, nego sebičnost, ne žrtvu, nego mekušnost, bit će otjerani daleko, prognani u mjesto, gdje je plač vječan i gdje nema drugo do strave.

I tada će se vidjeti da će mnogi koji su se u zemaljskoj vojsci pričinjali ‘najmanjima’ biti prvi u građanstvu Kraljevstva

A slavni uskrsnuli, koji će doći s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga, sabrat će se za svadbenim stolom Jaganjca, Kralja, Božjega kraljevstva. I tada će se vidjeti da će mnogi koji su se u zemaljskoj vojsci pričinjali ‘najmanjima’ biti prvi u građanstvu Kraljevstva. Tako će vidjeti, također, to i da svi mogućnici Izraelovi nisu moćni u Nebu i da nisu svi koji su bili izabrani od Krista na udes njegovih slugu znali zaslužiti da budu izabrani za svadbeni stol. Naprotiv, vidjet će se da će mnogi koji su smatrani ‘prvima’ ne samo biti posljednji, nego da neće, uopće, biti. Jer, mnogo ih je zvanih, ali malo onih koji od izabranja znadu napraviti pravu svoju slavu.“

Ulomak iz knjige Marije Valtorta „Evanđelje kako mi je bilo objavljeno”. Izvor: https://valtortahr.wordpress.com/