Josip Lončar

NIŠTA NEVAŽNO

Uoči blagdana Duhova (II): Milimetar do Boga Mnogi se pitaju zašto toliko malo kršćana živi mističnim životom, zašto je toliko malo onih kojima Bog uslišava molitve…

Uoči blagdana Duhova (II): Milimetar do Boga

Foto: Shutterstock


 

Ništa spektakularno

U jednom od svojih članaka pisao sam o molitvenoj listi. Pročitavši ga, nazvala me je jedna moja draga prijateljica i rekla mi kako sam ju iznenadio jer joj se čini da je taj članak ispod onoga što inače pišem, jer u njemu nije našla ništa spektakularno. „Da“, rekao sam joj „u njemu nisi našla ništa spektakularno, ali si ga jako dobro upamtila i dugo ga nećeš moći zaboraviti, za razliku od onih spektakularnih kojih se uopće više ne sjećaš“.

Duhovnost većinom uopće nije spektakularna. Uzmimo taj primjer molitvene liste…

Duhovnost većinom uopće nije spektakularna. Uzmimo taj primjer molitvene liste. Ako na njoj imamo žive i preminule članove uže i šire obitelji, ako se tu nađu oni koje smo svojim grijesima ranili, oni s kojima smo zajedno griješili, oni koji su nas na bilo koji način ranili;  ako se nađe pokoji svećenik, prijatelj, poznanik, neki za koje znamo da nitko drugi za njih neće moliti, vjerojatno će na našoj listi biti minimalno dvjestotinjak osoba. Da bismo se svih njih, poput apostola Pavla, sjetili u molitvi, trebat će nam otprilike 20 do 30 minuta. Što ćemo postići u tih pola sata molitvenog sjećanja? Dogodit će se mali, jedva primjetan pomak u našoj duši, naše će srce jedva primjetno biti bliže u ljubavi prema onima kojih smo se sjetili i donijeli ih u Božju milost. Isplati li se potrošiti pola sata našeg, tako dragocjenog, vremena za, slikovito rečeno, duhovni pomak od samo jednog milimetra? Mnogi će vrlo brzo zaključiti da se ne isplati, odustat će i vratiti se gledanju televizije. Oni malobrojni, ustrajni će nakon godinu dana imati pomak od 36, 5 centimetara, što je već itekako vidljiv pomak: primijetit će da se njihov odnos prema svim tim osobama prilično promijenio, da su s tim osobama uspostavili osobni intimni duhovni odnos kakav do sad nikad nisu imali. Za desetak godina će milimetri prerasti u metre, a i molitvena lista će se značajno povećati. S vremenom, ako ustrajemo, dolazi i potpuno novi smisao života, dolazi nutarnje zadovoljstvo, dolazi čvrsta i nepokolebljiva vjera, dolazi mir i radost, a pred smrt ćemo imati neizmjerno zadovoljstvo jer ćemo duboko u srcu znati da je naš život itekako bio vrijedan.

Postoje trenuci izvanrednih milosti u kojima se zaista dogodi mnogo veći pomak od jednog milimetra, poput…

Uvijek nas čeka milimetar

Postoje trenuci izvanrednih milosti u kojima se zaista dogodi mnogo veći pomak od jednog milimetra, poput iskustva ponovnog rođenja, duševnog iscjeljenja, fizičkog i mentalnog ozdravljenja, oproštenja, iskustva Božje ljubavi i prisutnosti… Ti nas „spektakularni“ pomaci mogu zavarati na način da i dalje očekujemo da ćemo samo spektakularno napredovati u duhovnosti i da ne primjećujemo onaj lagani, ali čvrsti i neoborivi napredak od jednog milimetra. Tako Bog nekome može iskazati određenu spektakularnu milost na Svetoj Misi, i ta će osoba, ako ne zna ovo o čemu pišem, vrlo vjerojatno uvijek iznova dolaziti na Misu s nadom da se ta spektakularna milost opet dogodi. Ako će svoju pažnju imati samo na očekivanju spektakularnoga, sa svake će Mise otići bez svojeg milimetra, koji neće moći primijetiti pa tako ni ponuđenog uzeti. Crkva nas uči da bez dobre pripreme ne možemo od Mise očekivati ništa. No kome se isplati sat vremena prije Mise pripremati da bi na Misi dobili samo jedan jedini milimetar milosti? Rijetki su oni koji znaju računati koliko je to milimetara ako će za vrijeme svojeg života biti na 5 do 20 tisuća Misa. Nažalost, vidio sam previše laika, ali što je još žalosnije, i svećenika koji su još uvijek na duhovnoj nuli jer su odlučili da im se ne isplati mučiti za samo 1 milimetar.

Ako je čovjek žedan Boga i ako je kapljica voda koja dolazi od Duha Svetoga, onda bismo si ju trebali zamisliti kao izrazito jak lijek koji polako ali sistematski liječi čitavo naše biće

Duh Sveti, milimetar i kapljica vode

Milimetar bismo mogli prispodobiti s jednom kapljicom vode, no što je jedna kapljica vode žednome čovjeku? Ako je čovjek žedan Boga i ako je kapljica voda koja dolazi od Duha Svetoga, onda bismo si ju trebali zamisliti kao izrazito jak lijek koji polako ali sistematski liječi čitavo naše biće: duh, dušu i tijelo. Kad god svu svoju pažnju usmjerimo na ono što nas trenutno povezuje s Bogom, tj. na molitvu, čitanje Svetog pisma, meditaciju, klanjanje, slavljenje…, kad god na taj način ostanemo dovoljno dugo u Bogu, Duh Sveti će nam dati našu kapljicu, dat će nam da sasvim lagano u duhu osjetimo kako nas je milost dotaknula. Ponekad će to biti jedna riječ koju ćemo čuti na drukčiji način, ponekad ćemo samo na trenutak osjetiti njegovo pomazanje, njegovu prisutnost; ponekad će to biti sasvim neočekivani izraz njegove ljubavi, poput dubokog nutarnjeg mira ili radosti. Budimo zahvalni za tu jednu jedinu kapljicu jer nas ona čini poniznima.  Ta kapljica vode Duha Svetoga, ta kapljica milosti je poput najskupljeg lijeka (plaćena je Krvlju nevinog janjeta) koji će svoje prave učinke pokazati tek nakon duljeg uzimanja sa zahvalnošću. Da, sa zahvalnošću, jer to je jedino što tom tako skupocjenom lijeku nedostaje da bi bio učinkovit.

Možda bi ipak najbolja slika bila da umjesto kapljice vode zamislimo kapljicu Isusove krvi…

Mnogi to već znaju

Mnogi vjernici imaju npr. iskustvo Brigitinih molitava. Molili su ih uporno, svakodnevno godinu dana i mnogi su nakon određenog duljeg perioda molitve primijetili sasvim konkretne promjene. Neki su toliko bili oduševljeni promjenom srca da su nastavili godinama moliti. Ne događa li se to onima koji počnu ozbiljno, kroz dulji vremenski period moliti krunicu, čitati Sveto pismo ili čitati duhovne knjige? Nije li se to dogodilo većini onih koji su pročitali „Spjev o Bogočovjeku“ Marije Valtorta? Ne znam postoji li i jedna osoba koja je svih tih sedamnaest knjiga pročitala samo jednom, a znam mnoge koji su ih, poput mene, pročitali više puta. Zašto? Zato što čitajući ih tako lako možemo prepoznati taj milimetar i tu kapljicu, tako lako možemo osjetiti kako nam duša čezne za tom vodom Duha. Ne događa li se to npr. polaznicima Škole molitve koji uporno godinama ustraju jer itekako vide taj milimetar, tu kapljicu nakon svaka dva sata provedena zajedno?

Možda bi ipak najbolja slika bila da umjesto kapljice vode zamislimo kapljicu Isusove krvi. Bi li se za jednu kapljicu Isusove krvi isplatilo spremiti za Misu, bi li se isplatilo sastaviti i moliti molitvenu listu, bi li se isplatilo čitati i razmatrati Sveto Pismo…

Josip Lončar; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh