Josip Lončar

NIŠTA NEVAŽNO

Uoči blagdana Duhova (I): Čuda u Hrvatskoj Čini li zaista Bog i danas čuda, čini li ih u Hrvatskoj i kome su potrebna?

Uoči blagdana Duhova (I): Čuda u Hrvatskoj

Foto: Shutterstock


 

Kome su danas potrebna čuda?

Nabrojat ću samo neke. Kao prvo, onima  koji će umrijeti ili cijeli život teško trpjeti od neizlječive bolesti, ako ih Bog na čudesan način ne ozdravi (naravno, i njihovim bližnjima koji za njih mole); onima koji žele srcem oprostiti svojim neprijateljima, a bez milosti to nikad neće moći učiniti; onima koji bez čuda ne mogu povjerovati u Isusovo uskrsnuće, u vječni život u raju.

Bog je ljubav i ne mogu si zamisliti Boga, Oca koji ne bi rado htio intervenirati u nečijoj teškoj bolesti. Iz dugogodišnjeg iskustva, a i iz zdrave pameti, znam da će  Bog uvijek rado učiniti čudo teškom bolesniku, bilo da će ga čudesno ozdraviti ili mu dati milost da svoju bolest može nositi sa smislom. Ako ne intervenira, ako se ne umiješa, to će biti samo zato što bolesniku nitko nije posvjedočio i nije mu pomogao da povjeruje i preda mu svoj život.

Praštanje srcem događa se po milosti i jedno je od najvećih čuda

Bog je ljubav i onima koji žele oprostiti rado će u tome pomoći, jer kad god opraštamo, opraštamo nekome koga je on s ljubavlju zamislio i stvorio, nekome od koga, bez obzira koliki zločinac bio, On nije odustao. Praštanje srcem događa se po milosti i jedno je od najvećih čuda. Pitajmo one koji su takvo praštanje iskusili i znat ćemo o čemu se radi.

Ako smo ovih uskršnjih dana dobro slušali liturgijska čitanja, mogli smo primijetiti kako apostol Toma nije bio jedini apostol koji bez opipljivih dokaza nije mogao povjerovati u Isusovo uskrsnuće. I svi ostali apostoli, izuzev Ivana, nisu mogli povjerovati, dokle god nisu rukama dotaknuli uskrslog Isusa, dok ga nisu vidjeli kako pred njima jede. Nakon što su od žena čuli da je uskrsnuo i nakon što im se je ukazao i progovorio im, to još uvijek nije bilo dovoljno da bi povjerovali. Moram priznati da se divim onima  koji ponekad malo i „preglasno“ viču kako njima nisu potrebna čudesa kako bi povjerovali. Mnogo puta sam se uvjerio da velika većina onih koji stvarno vjeruju (ne onih koji si umišljaju da vjeruju), zahvaljuju svoju vjeru nekoj izvanrednoj milosti koju su sami iskusili ili koju im je netko posvjedočio. Zaista, reče Isus, blago onima koji vjeruju iako ne vide, ali blago i onima koji vide ono što proroci i kraljevi nisu mogli vidjeti.

…to se čudo gotovo redovito događa onima koji za nj ni ne mole, niti ga traže i ne uzimaju lijekove za taj problem

Čini li Bog čudesa u Hrvatskoj?

Osobno sam ih vidio mnogo: od čudesnih ozdravljenja od najtežih bolesti, oslobođenja od poroka, čudesnih oproštenja do, što je najvažnije, čudesnih obraćenja. Nešto od toga sam i sâm iskusio. Naravno da itekako razlikujem čudo od onoga što Crkva ne može priznati čudom, bez obzira koliko to čudesno izgledalo. Bog je zaista divan i nevjerojatan. On je nama Hrvatima dao jedno čudo ozdravljenja koje ni jedan crkveni sud ne može poreći, naime, dao je da su u više navrata neke osobe koje su imale ravna stopala za vrijeme molitve primila savršeno oblikovane lukove stopala. Zbog čega je to čudo toliko važno?

Kao prvo, to se čudo gotovo redovito događa onima koji za nj ni ne mole, niti ga traže i ne uzimaju lijekove za taj problem. Kao drugo, promjena položaja kostiju je trenutna i trajna. Kao treće, medicina, koliko god bila napredna, nikakvim kirurškim operacijama ne može formirati lukove na ravnim stopalima.  Kao četvrto, to se najčešće događa kroz karizmu koju nazivamo riječ spoznaje, tj. onaj koji predvodi molitvu, u srcu primi spoznaju onoga što Bog želi učiniti i onda to i kaže. Nadam se da nitko neće povjerovati kako sam čovjek ima toliku moć da može izgovoriti nešto poput: „Među nama je osoba s ravnim stopalima kojoj sada Bog daje nove lukove“ i da se onda to i dogodi. I kao peto, ozdravljene osobe imaju liječničku dokumentaciju, jer su im ravna stopala dijagnosticirana još u najranijoj mladosti.

Znam jednog karizmatika koji je vrlo uspješan u molitvi oslobađanja. On kaže da je uspješan uglavnom zato što…

Zašto je Bogu važno izliječiti ravna stopala?

Zato da bi potvrdio svoju prisutnost u pojedinoj službi ozdravljanja. Složit ćemo se da je teško moguće ili malo vjerojatno, da će nakon slavljenja Boga i nakon propovijedanja Božje riječi, đavao biti taj koji će učiniti takvo čudo. Kad Bog čudom potvrdi nečiju karizmu, to nikako ne znači da je to i potvrda sveta života te osobe. Neki karizmatici su, iako čine mnogo dobroga, teški grešnici; često se dugo bore s određenim grijesima i često sami sebe potpuno iskreno smatraju grešnijima od drugih. U svojoj sam mladosti, čitajući životopise pojedinih svetaca, bio začuđen kako neki od njih mogu tvrditi da su teški grešnici, a znamo da su bili sveci. Pripisivao sam to njihovoj pretjeranoj poniznosti ili tome što su blizu Bogu pa im svaki, i najmanji učinjeni grijeh izgleda strašan. S vremenom sam shvatio da oni „bez grijeha“ teško mogu činiti čudesa, jer bi mogli pomisliti da se čudo događa njihovom zaslugom, a ne zbog Božje ljubavi prema potrebnima; mogli bi ga pripisati sebi.

Vjerujem da je mnogima dojadilo slušati uvijek jedan te isti savjet: „Moli se, idi na Misu i sve će biti dobro!“

Vruće čeznite za karizmama

Apostol Pavao nas u Prvoj poslanici Korinćanima potiče da težimo ka ljubavi i da čeznemo za izvanrednim darovima Duha Svetoga. Danas, kada ima toliko onih koji teško pate i prerano umiru zbog raznih bolesti tijela i duše; kad ima toliko onih koji bi htjeli oprostiti a ne mogu, koji bi htjeli primiti oproštenje i mir; onih koji bi se htjeli osloboditi ovisnosti o drogi, kocki, pornografiji i koječemu drugome; kad ima toliko onih koji bi zaista srcem htjeli vjerovati u Boga i koji bi htjeli imati istinski intiman odnos s njime – kako možemo ne vidjeti te potrebe i ne poželjeti im pomoći? Sigurno im nitko, koliko god dobar i pametan bio, ne može dovoljno dobro pomoći bez milosti Duha, tj. bez darova Duha. Vjerujem da je mnogima dojadilo slušati uvijek jedan te isti savjet: „Moli se, idi na Misu i sve će biti dobro!“

Pozvani smo ljubiti onako kako je Isus ljubio, a on je ljubio milošću Duha Svetoga, on je ljudima davao Boga. I mi smo kršćani pozvani ljubiti tako što ćemo davati Boga, više nego sebe. Lijepo je kad svojom ljudskošću obiđemo bolesnika, utješimo ga i poželimo mu čim skorije ozdravljenje, no još je ljepše ako se vjerom pomolimo za njega i pomognemo mu da otvori srce Bogu kako bi se On mogao „uključiti“ u njegov problem. Odbiti svima nam ponuđene karizme protivno je ljubavi i poniznosti o kojoj Isus govori.

U svijetu postoji tečaj osnovnog karizmatskog iskustva koji je Crkva odobrila i koji se je pokazao izrazito uspješnim u upoznavanju vjernika s iskustvom i darovima Duha Svetoga

Lijepo je kad pred određene blagdane imamo trodnevnice ili devetnice, pa čak i trinaestodnevnice J, no silno je žalosno što takovu priliku često propuštamo za blagdan Duhova. U svijetu postoji tečaj osnovnog karizmatskog iskustva koji je Crkva odobrila i koji se je pokazao izrazito uspješnim u upoznavanju vjernika s iskustvom i darovima Duha Svetoga. U Hrvatskoj imamo, hvala Bogu, organiziran i od biskupa priznat karizmatski pokret, koji takve tečajeve nudi župama. Ti se tečajevi mogu organizirati bilo kada, no posebna prilika za njih je blagdan Duhova i priprema za Krizmu. Itekako sam siguran da bi nakon takvog tečaja mnogi krizmanici imali proslavu ponovnog rođenja umjesto oproštajne fešte iz Crkve. Naravno da bi taj tečaj itekako bio koristan i samom župniku, jer većina njih nema nikakvo karizmatsko iskustvo. Hoće li se tečaj u nekoj župi održavati, isključivo ovisi o ljubavi, poniznosti i brizi za povjereno im stado, onih koji o tome odlučuju. Ako pak netko želi sudjelovati u takvom tečaju neovisno o tome hoće li se održati u njegovoj župi ili ne, može se javiti KODS-u (https://www.obnovauduhu.com/kontakt).

A vas koji ste u Hrvatskoj iskusili bilo kakvu izvanrednu milost, a pogotovo one koji su doživjeli čudo sa stopalima, pozivam da u komentarima kratko posvjedočite što vam se, kada i gdje dogodilo. Dajmo tako slavu Gospodinu i pomozimo onima koji bi željeli povjerovati i iskusiti isto, pokažimo da Bog itekako ljubi Hrvate i Hrvatsku i da računa s nama u evangelizaciji Europe.

Josip Lončar; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh