Mladi

TKO KAŽE DA ANĐELI ČUVARI NE POSTOJE

Učiteljica se zbunila, a on problijedio kad je vozač rekao tko ih je spasio od moguće nesreće Dok sam tako čekao, čuo sam kako učiteljica govori vozaču da je velika sreća što se dosjetio one male seoske trgovine i to što smo u posljednji tren sišli s državne ceste na kojoj se dogodila nesreća. „Ma”, odgovori vozač, „treba zahvaliti onom vašem malom plavom. On mi je rekao za tu trgovinu. Otkud bih ja znao za takvu trgovinu?”

Tko kaže da anđeli čuvari ne postoje

Foto: Pixabay

 

Naš je dragi Rafo sa sobom ponio litru i pol ledenog čaja (iako bi s obzirom na vremenske uvjete bilo preciznije reći – mlakog). Ideja je bila ta da usnulom ljepotanu jednostavno uzmemo i popijemo sok. Bilo je to zločesto. Bilo je to nešto zabranjeno. Zato nas je i privlačilo. U roku od nekoliko minuta boca je bila prazna i vraćena na mjesto i svi smo samo čekali da se naš dragi pospanko probudi i potraži svoj sok. Čekali smo, čekali i napokon dočekali!

Rafinoj se reakciji nitko nije nadao. Vrućina, umor i pospanost očito su mu stanjili živce. Počeo je vikati, tražiti krivca, i mi smo svi umuknuli

Nakon što se protegnuo i bacio pogled kroz prozor, posegnuo je rukom u pretinac iznad sebe tražeći sok. Kada je dohvatio praznu bocu, smijeh je zatresao autobus. No Rafinoj se reakciji nitko nije nadao. Vrućina, umor i pospanost očito su mu stanjili živce. Počeo je vikati, tražiti krivca, i mi smo svi umuknuli. Učiteljica je doletjela u trenu i sve je odjednom postalo mučno. Da, da, zezanje na takav način ne može završiti lijepo.

Povijesna rečenica

Učiteljica je bila bijesna jer smo u posljednje vrijeme Rafu naljutili već nekoliko puta, a on je sada odlučio da želi svoj sok pod svaku cijenu. Ubrzo su mu neki nudili svoje grickalice i druge sitnice u zamjenu za sok, ali on je htio samo svoj sok i u obzir nije dolazilo ništa drugo. Neki, uključujući mene, zabili su glavu u sjedalo i gledali u pod da ih pogled ne oda, dok im se u trbuhu izdajnički mućkao popijeni sok. Tada je moja susjeda Hana Banana izrekla povijesnu rečenicu:
„Neka vozač stane u nekom dućanu pa ćemo mu kupiti njegov sok”. E sad, što je povijesno u toj, na prvi pogled, običnoj rečenici?

Sakupili smo novac (mi koji smo popili sok smjesta smo se dohvatili svojih novčanika), i nakon toga smo se odmah osjećali lakše. Stariji bi rekli da smo pokušali oprati svoju savjest. Ne znam što to točno znači, ali znam da više nisam imao potrebu gledati u pod, odmah sam počeo zvrkati po autobusu.

Dok je Rafo slavodobitno izlazio iz trgovine sa svojim sokom, kao da nosi glavu najopasnijeg afričkog lava kojeg je savladao golim rukama, pored nas je projurilo više policijskih i vatrogasnih vozila

Ta brzina sakupljanja novca umirila je i učiteljicu. Jedini je problem bilo to što na toj cesti na putu za Zagreb nije bilo trgovinâ. Zato je vozač iznenada skrenuo na pokrajnju cestu u jedno manje mjesto u kojem se nalazila lokalna trgovina. Dok je Rafo slavodobitno izlazio iz trgovine sa svojim sokom, kao da nosi glavu najopasnijeg afričkog lava kojeg je savladao golim rukama, pored nas je projurilo više policijskih i vatrogasnih vozila; svoj su dolazak najavile glasnim sirenama koje su ubrzo postale gotovo zaglušujuće, da bi se konačno izgubile u daljini. Ubrzo nakon toga našem je vozaču autobusa zazvonio mobitel te je on nekome vrlo glasno davao izvještaj o našem trenutnom položaju.

Blokirana cesta i spašeni đaci

Ubrzo je učiteljica izvijestila razred da je svega nekoliko kilometara ispred nas i to svega nekoliko minuta prije ogromna cisterna sletjela s ceste, da je zbog velike opasnosti od izlivenog opasnog tereta državna cesta kojom smo putovali blokirana i da se stoga kući moramo vratiti drugim, okolnim putem. Sada ste svi shvatili zašto je Hanina rečenica bila povijesna. Da ju nije izrekla, svi bismo mi sada možda bili povijest. Navedeni je događaj toliko zaokupio našu učiteljicu da je zaboravila na cijeli slučaj s Rafom, pa smo se iz toga izvukli bez dodatnih posljedica, a i sam je Rafael djelovao vrlo zadovoljno samim sobom vjerujući da je ispao pravi frajer.

Plavi dječak

Kada smo došli pred školu, počeli smo iz prtljažnika autobusa vaditi svoje stvari. Kako je moja torba bila otraga, morao sam čekati da najprije svi drugi izvade svoje torbe i ruksake. Dok sam tako čekao, čuo sam kako učiteljica govori vozaču da je velika sreća što se dosjetio one male seoske trgovine i to što smo u posljednji tren sišli s državne ceste na kojoj se dogodila nesreća.
„Ma”, odgovori vozač, „treba zahvaliti onom vašem malom plavom. On mi je rekao za tu trgovinu. Otkud bih ja znao za takvu trgovinu?”
„Mali plavi?” odgovori zbunjeno učiteljica.
„Ma da, onaj sitni dečko, nema ga sad tu, kako se ono zove? Nekako na F, Filip, ne, ne, ne, Fabijan, je, eeee Fabijan!”
„Fabijan?” učiteljica se zbunila, a ja problijedio.

O knjizi „Tko to kaže da anđeli čuvari ne postoje? (Neka mi se javi – ako ima hrabrosti!)”

Knjiga za dječake, djevojčice, mame, tate, bake, djedove i sve ostale!

Priča o dječaku Marku kojemu se, nakon što svome anđelu čuvaru zada neobičan izazov, počinju događati nevjerojatne stvari!

Zgode i nezgode dječaka Marka i njegovih prijatelja uobičajene su dogodovštine kroz koje prolaze svi dječaci, no ovdje postoji jedna, izvanredna razlika. O čemu se radi saznajte u knjizi!

Prelistaj i kupi ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh