Foto: Shutterstock

Učini nešto dobro za sebe,

Učini nešto što si sebi dužan:

Prihvati sebe.

Može ti se sve što jesi učiniti oskudnim i neuglednim, nevrijednim pozornosti,

Ali u tebi su bezmjerna mora, preobilje dragocjenosti.

Kako ćeš dospjeti na suprotnu obalu ne odlučiš li se na plovidbu,

Ne zavoliš li more u njegovim plićinama i dubinama,

U njegovom valovlju i utihama?

Kako ćeš dospjeti do sebe?

Toliko toga u tebi čeka na tebe.

Tako je malo potrebno da se razgori oganj

Od kojeg je istkana tvoja duša.

Ali ne budeš li imao povjerenja u snagu svjetiljke svoga bića,

Ona bi od bola mogla utrnuti.

Učini nešto pravedno prema Bogu:

Prihvati sebe!

Vjeruj, kada te je Bog poželio, kada te je zamišljao, bio je pun lijepih misli o tebi, prepun povjerenja u tebe.

Oblikovao te je svom svojom ljubavlju,

Učinio tek malo manjim od sebe.

Podario ti je tolike darove i povjerio ti da brineš o njima,

Da obilan plod donesu.

Bog te jednako treba i kad si hitar i

Kad si spor, i kad si neodlučan i kad si se do kraja opredijelio.

Bog te ljubi i nije moguće da u tebi ima išta

Što ne bi bila njegova ljubav.

Imaj povjerenja u Boga, imaj povjerenja u Njegov naum s tobom.

Nemoj mu se uskratiti.

Nemoj prezreti najdragocjeniji dar koji ti je povjerio: život, sebe samoga.

Učini nešto lijepo za one koje voliš:

Prihvati sebe.

Podari onima koje svojom ljubavlju prihvaćaš,

Da mogu prepoznati tvoju sreću što postojiš,

Sreću što se možeš darovati.

Obdari ih svojim zanosom, svojim povjerenjem

Da je život dobar i da uvijek može biti bolji.

I kao što od onih koje voliš ne tražiš savršenstvo,

Nemoj ga tražiti niti od sebe.

Neka ti život prođe u predanu nastojanju

Da sve što je plemenito u tebi, među vama, raste,

A nesavršenost svoju, nesavršenost vašu

Nosi strpljivo i srdačno.

Život je dobar i nije vrijedno umarati se

Oko onoga što te okrada, što vas okrada.

Uvijek nastoj dodati života, dodati sreće.

Vjeruj, pod povjerljivom rukom i iz smrti niče Život.

Kako onda neće iz topla srca?

 Učini nešto važno za svijet, za povijest ljudsku:

Prihvati sebe.

Ti si jedinstven i premda ti se može činiti da

Sve prolazi mimo tebe, da svoj život živiš

Negdje izvan značajnih tokova, sigurno je: bez tebe nema

Ljudske povijesti.

Bez tebe nema ljudske budućnosti.

Bez nade, bez pouzdanja u tebi,

Već danas trne sutrašnji svijet.

Toliko toga možeš dodati svijetu običnošću

Svojih dana, običnošću svoga srca.

Toliko toga se samo po sebi nastavlja,

Toliko toga samo po sebi započinje.

Nikad nećeš dovoljno shvatiti

Koliko si važan, koliko je svatko važan – važan

Jer je ljubav važna.

Zato prihvati sebe u djelomičnosti svojoj, u

Nedosljednosti svojoj.

Obasjaj sebe, obasjaj Boga,

Obasjaj one koje ljubiš, obasjaj svijet svojom zahvalnošću

Što ti je darovano i povjereno biti čovjek.

Prihvati sebe.

Autor: Stjepan Lice

Izvor: Franjevci-st.com