Foto: M. V.

Hvaljen Isus i Marija!

Šaljem Vam svjedočanstvo u vezi knjige „U Tvojoj prisutnosti“.

Jedne večeri obuzeo me je velik strah zbog nečega što se je moglo dogoditi u budućnosti. Počela sam tražiti Gospodina i nekako mi je na pamet došla ova knjiga. Uzela sam ju u ruke…

Knjigu sam dobila od vas na poklon, kada se je dijelila majkama koje imaju četvero ili više djece, i ovim putem još jednom zahvaljujem g. Lončaru i svojoj sestri koja me je prijavila.

Kada sam dobila knjigu, pročitala sam uvod i knjigu stavila na stranu. Ne sjećam se koliko je dana prošlo dok ju ponovno nisam uzela u ruke, dijelom zbog nekih obaveza, a dijelom zbog toga što sam na neki način tražila potvrdu od Gospodina za daljnjim čitanjem te knjige.

Jedne večeri obuzeo me je velik strah zbog nečega što se je moglo dogoditi u budućnosti. Počela sam tražiti Gospodina i nekako mi je na pamet došla ova knjiga. Uzela sam ju u ruke, otvorila čitanje za taj dan i s prvim pročitanim riječima doživjela sam Gospodinovu prisutnost.

»Pouzdaj se u mene i ne boj se. Želim da na kušnje gledaš kao na vježbe kojima ćeš razviti svoje „mišiće pouzdanja“. Živiš usred žestokih duhovnih borbi, a strah je jedno od omiljenih đavlovih oružja…«

Čitanje za taj dan počinjalo je ovako: »Pouzdaj se u mene i ne boj se. Želim da na kušnje gledaš kao na vježbe kojima ćeš razviti svoje „mišiće pouzdanja“. Živiš usred žestokih duhovnih borbi, a strah je jedno od omiljenih đavlovih oružja…«

Gospodin me je na neki način dočekao i pokazao mi da je On uvijek ispred mene i da mu je sve znano. Riječi koje sam čitala nisu bila samo slova na papiru već sam znala da mi to Gospodin govori. Doživjela sam neopisivu radost i bezbrižnost, bez obzira što sam i dalje bila svjesna događaja koji su se mogli dogoditi. A strah koji sam zbog njih osjećala je nestao, kao da ga nikada nije ni bilo.

Čitajući knjigu, svjesnija sam Božje prisutnosti te sakramentima pristupam s još većom vjerom u srcu. Knjiga me je približila i Bogu i Crkvi

Knjigu čitam svaki dan nakon misnih čitanja. Ponekad se zadržim u razmatranju u kojem sve više upoznajem Gospodina te imam veće pouzdanje u Njega i lakše mu predajem sebe i sve ono što mi je povjereno. Gospodin me je mnogo puta kroz tu knjigu utješio, dao mi mir, ali i na neki način zaustavio da ne napravim nešto što nije u skladu s Njegovom voljom.

Čitajući knjigu, svjesnija sam Božje prisutnosti te sakramentima pristupam s još većom vjerom u srcu. Knjiga me je približila i Bogu i Crkvi.

U nastavku slijedi još jedno svjedočanstvo susreta s Gospodinom, koje nam je zajedno poslala ova naša čitateljica:

Nitko kao Ti

Jednoga dana, dok sam čitala nešto na internetu, naišla sam na stranicu jedne župe. Ništa mi nije bilo zanimljivo na njoj pa sam ju odmah htjela napustiti, no tada mi je za oko zapela riječ „bioterapija“. Počela sam čitati i iznenadila se vidjevši da župnik te župe zajedno s nekoliko vjernika odlazi kod jednog bioenergetičara. I što sam više o tome čitala, sve više su mi u srcu rasle ljutnja i tuga. Pitala sam se u čije ime i kakva čuda taj bioenergetičar čini, kada ga župnik javno podržava i reklamira. Još mi je mnogo pitanja prolazilo kroz glavu, a jedno od njih sam glasno i ljutito uputila Gospodinu: „Pa dobro, kamo ovo tvoja Crkva ide?!“

Negdje na polovici pjesme, slavljenički tim je počeo govoriti, klicati: „O Bože naš, Ti si jedini Bog, Aleluja, Uzvišen, Gospodine, Nitko…“ U trenutku kada je bila izgovorena ta riječ, „Nitko“…

Nakon nekog vremena, ugasila sam laptop i otišla čistiti stubište u zgradi. Čitavo vrijeme razmišljala sam o onome što sam maloprije čitala te sam nakon obavljena posla, shvatila da me ta moja razmišljanja nisu nikamo dovela, imala sam još više pitanja i osjećala sam kako me hvata lijenost (a čekali su me još neki poslovi) pa sam rekla samoj sebi: „Idem sad pustiti slavljeničke pjesme, slavit Boga i radit.“

Pustila sam pjesmu „Ovo su Ilijini dani“, lijenost je odmah nestala i ja sam pjevajući gledala po stanu i planirala što ću prvo početi raditi. Tada, negdje na polovici pjesme, slavljenički tim je počeo govoriti, klicati: „O Bože naš, Ti si jedini Bog, Aleluja, Uzvišen, Gospodine, Nitko…“

U trenutku kada je bila izgovorena ta riječ, „Nitko“, istovremeno je postala živa, a Bog je s tom živom riječju, u neopisivoj sili, udario direktno u moje srce. Taj „udarac“, bio je u isto vrijeme silan, i pun ljubavi, nježnosti i pažnje prema čitavom mom biću. Neopisiv je Njegov pristup i Njegov dodir. Dodir Onoga, koji jedini istinski ljubi i dokraja poznaje moje srce. Ta živa riječ „Nitko“ je nekako rasla i ispunila čitavu mene i sav prostor u kojem sam se nalazila.

U tim trenucima, Gospodin mi je na neki način pokazao, te sam čitavim svojim bićem postala svjesna da što god da se je događalo u prošlosti, što god da se događa u sadašnjosti (što god vidjela, čula, pročitala…) te što god da bude u budućnosti, nitko nikada nije bio niti jest niti će biti kao On, moj Bog, Sveti, Otac, Sin i Duh Sveti.

Sva ona pitanja koja su me do ovog susreta mučila, u vezi odlaska župnika kod bioenergetičara, nestala su. Gospodin mi je dao da znam…

U tim trenucima moje srce mu je govorilo: „Oprosti mi ako sam ikada samo i pomislila da postoji netko tko Ti je imalo sličan.“ Svjesna Njega, koji je nepromjenjiv, vječan i svemoguć, moje srce ga je molilo da mi oprosti što sam ponekad Njega i sve ono što On jest, mjerila po nekom stanju ovdje na zemlji.

Bila sam svjesna koliko puta sam zbog nekih okolnosti zaboravljala na Njegovu veličinu i svemogućnost. Cijelim svojim bićem zahvaljivala sam mu se za sve ono što On jest, za taj susret i za njegov odnos prema meni. No sve što sam činila bilo je ništa u odnosu na ono što On zaslužuje. Ne postoji položaj tijela kojim bismo mu se mogli pokloniti onoliko koliko On to zaslužuje. Ne postoje riječi koje bi mogle izreći hvalu i dati mu slavu koju On zaslužuje. Nema tog srca koje ga može obožavati onoliko koliko On to zaslužuje.

Jednostavno, On je predostojan!

Sva ona pitanja koja su me do ovog susreta mučila, u vezi odlaska župnika kod bioenergetičara, nestala su. Gospodin mi je dao da znam, sve što sam o tome u tim trenucima trebala znati: „Znam sad, Gospodine, znam da svaki onaj koji te je susreo takvog kakav jesi, neće nikada ni pomisliti da ide na neka ‘druga’ mjesta, taj će znati da sve što mu treba može naći u Tebi.“

Jedina želja koju sam tada imala u svom srcu bila je da taj susret nikad ne prestane. Nakon toga su do mene počele dopirati riječi pjesme, koja se je „slučajno“ reproducirala: „Nitko kao Ti ne može srce moje dotaknuti. Da cijelu vječnost tražim, nikad neću naći nikog kao što si Ti…“ Znala sam da je Gospodin stavio tu pjesmu kako bih mu pjevala svim svojim srcem.

Božji blagoslov!

Posvjedočila N. N. (Podaci poznati uredništvu.) Book.hr

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected].