(…) naše je srce splet vjerovanja/stavova o različitim životnim okolnostima, koji mogu biti točni ili netočni, već prema tome kako smo sâmi, svojom voljom, izabrali. U toj se mogućnosti biranja u potpunosti očituje slobodna čovjekova volja darovana od Boga.

Važno je shvatiti princip nastajanja vjere srca i o čemu ona ovisi jer, ponavljam, u svojem srcu možemo povjerovati ne samo istini, nego i mnogim lažima. Proces posvećenja proces je mijenjanja pogrešnih stavova srca i formiranje novih, ispravnih. U tome nam pomaže Duh Sveti (On je ujedno i Duh Istine) koji ima sposobnost upućivati naše srce u istinu (v. Iv 16:13). (…)

Promjena srca

Kako funkcionira promjena srca? Pokazat ću na jednom primjeru.

Svi mi, bilo svjesno bilo podsvjesno, imamo određen stav o homoseksualcima. Taj stav ovisi o onome s čime smo se susretali a povezano je s tom temom. Na situacije reagiramo ovisno o svom nutarnjem stavu: razumskom opredjeljenju, emocijama i volji. Je li naš stav u skladu s Isusovim?

Vodim nekoliko klubova, zatvorenih manjih grupa ljudi zajedničkoga interesa koji se sastaju redovito, svaka dva tjedna ili jednom mjesečno. Na tim susretima razgovaramo o Bogu i zajedno molimo. Od tih grupa po stažu je najstarija grupa biznismena, a najmlađa grupa homoseksualaca koja traje tek dvije godine. Osobno sam i prije formiranja kluba poznavao nekoliko homoseksualaca od kojih su neki moji zaista dobri prijatelji.

E-mail jednog homoseksualca

Internetom je svojevremeno kružio e-mail jednoga meni poznatog homoseksualaca s mnoštvom pitanja. On je pitanja javno postavio Crkvi i na njih mu nitko nije odgovorio. Iz e-maila se vidi kako ovaj mladić poznaje stav Crkve o homoseksualizmu, no taj stav ne odgovara na sva pitanja. To je bio jedan od razloga zbog kojih sam oformio grupu i počeo s njima raditi. Namjera mi je bila zajednički doći do odgovora na postavljena pitanja. Već sam na prvom susretu čuo neke od njihovih nevjerojatnih priča. Svi su oni doživjeli šok kada su u petom, šestom ili sedmom razredu osnovne škole počeli shvaćati kako ih privlače osobe istoga spola. To je u njima uzrokovalo zbunjenost i strah.

Prva im je reakcija bila pokušaj negiranja vlastitih sklonosti i osjećaja. Sâma pomisao na reakciju roditelja, braće, sestara i prijatelja, velik je dio njih navela da počnu razmišljati o samoubojstvu. Neki homoseksualci uspiju u namjeri da se ubiju, pogotovo oni koji znaju da njihov otac ima izrazito neprijateljsko mišljenje o homoseksualcima. Zato, bilo bi nam pametno da pazimo što pred svojom djecom govorimo o homoseksualcima jer možda, ni ne znajući, kopamo grob jednome od njih!

Zašto je Bog to dopustio?

Jedan od sudionika spomenutoga kluba bio je izbačen iz roditeljskoga doma, te se morao sâm školovati i brinuti za sebe već kao tinejdžer. Neki su bili izbačeni iz ispovjedaonica, odbačeni od prijatelja, neki su morali pobjeći iz svojih sredina i nastaniti se negdje gdje ih nitko ne poznaje. Odbačeni, iako se ne osjećaju krivima. Ni jedan iz moje grupe nije svojevoljno izabrao biti homoseksualcem. Neki su to postali nakon što su kao djeca bili seksualno zlostavljani od rođaka ili kućnih prijatelja pedofila. Drugi su to postali iz nekih drugih, njima nepoznatih razloga. Većini je zajedničko da su odbačeni i da se osjećaju odbačenima od ljudi i od Boga. Pitaju se zašto je Bog to dopustio ili zašto ih je stvorio takvima.

Već na prvoj molitvi po osnivanju kluba, zamolili smo Boga da se očituje što On misli o njima. Ta je molitva bila početak iskrene ljubavi za Boga, koja se tada začela u srcima tih ljudi. Jedan je od njih izjavio kako mu je to bio najsretniji dan u životu. Spoznali su da ih Bog voli i ne odbacuje zbog toga što su homoseksualci, već ih, naprotiv, gleda kao one kojima je itekako potrebna njegova utjeha i ljubav. Ubrzo su spoznali da Bog ne očekuje ništa više od onoga što mogu učiniti. Bog od njih očekuje da se bore, ali ne očekuje da dobiju sve bitke. Nitko od nas ne dobiva sve bitke, nego se stalno suočavamo sa svojim padovima. Bog očekuje da se zaljube u njega, da se počnu s njime družiti u molitvi i Riječi, te da mu dopuste da ih polako, ali sigurno, pretvara u nove ljude.

Danas se većina nas ‘bavi’ onim ekstremnim homoseksualcima koji svoja prava traže gay-paradama. Zbog toga ne možemo vidjeti djecu koja se s tim problemom suočavaju u svojoj najranijoj dobi. Nije to samo njihov problem, nego i velik problem njihovih roditelja, braće i sestara, problem njihovih prijatelja. Na žalost, ta djeca ne znaju kome se obratiti za pomoć. Ne znaju ni roditelji. Gotovo nitko im ne pomaže. Zato i imamo gay-parade.

Može li homoseksualac postati heteroseksualac?

Nedavno sam o tome govorio na predstavljanju knjige o homoseksualnosti. Tom je prilikom neki novinar rekao kako je Crkva dovoljno učinila time što je donijela svoj stav o homoseksualnosti. Tragikomično je pomisliti da će jedan stav, sâm po sebi, napisan na komadu papira, koliko god on bio jasan i dobar, pomoći djetetu ili njegovim roditeljima nositi se s problemom homoseksualnosti!

Na trenutak pomislite da se to može dogoditi vašem sinčiću ili vašoj kćerkici, ili vašem bratu ili sestri ili vašem unuku ili unučici! Kako ćete im pomoći? Kome ćete se obratiti? Homoseksualnost je itekako moguće vratiti u heteroseksualnost ako se s tom djecom i njihovim obiteljima počne na vrijeme i kvalitetno raditi. Dokazana je činjenica da su mnogi homoseksualci postali heteroseksualci, no nisu to postali sâmi po sebi!

Svakako bismo trebali pročitati stav Crkve o homoseksualizmu, pa i njegova pojašnjenja. Sve nam je to danas dostupno na Internetu.

Promijeniti stav srca

Mi kršćani znamo koliko su istinite biblijske riječi po kojima žanjemo ono što sijemo. Znamo da se ne trebamo nikome narugati jer nam se može dogoditi isto. Homoseksualci su često osobe koje su potrebnije Božje ljubavi od ikoga. Također su itekako potrebni naših molitava kako bi se mogli što bolje nositi sa svojim problemom. Ako poznaješ nekog homoseksualca, pokaži mu da ga ne osuđuješ, jer ni Bog nikoga ne osuđuje, pitaj ga kako se nosio s time kada je bio dijete, što je sve zbog toga doživio… Tako ćeš najlakše promijeniti stav svoga srca.

Do sada si ovaj tekst promatrao. Sad pokušaj zamisliti sebe u različitim ‘kombinacijama’: kao roditelj djeteta homoseksualca, kao brat ili sestra, ujak ili ujna, susjed ili bilo koja druga osoba djeteta koje ti je simpatično i koje voliš a koje možda ima problem koji bi mogao postati i tvojim problemom. Nakon toga, razmisli o tome kako bi se u budućnosti trebao odnositi prema homoseksualcima i na kraju, iz srca izgovori svoju molitvu za tu djecu, njihove roditelje i ostale uključene u njihov problem. Već ćeš nakon ovoga teksta primijetiti da drukčije govoriš o njima i drukčije moliš za njih – zato što ti se srce, barem malo, promijenilo!

„Tek kada uistinu poželimo biti bolji ljudi, možemo zaista uvidjeti koliko toga trebamo promijeniti u svojim životima…“

Tek kada uistinu poželimo biti bolji ljudi, možemo zaista uvidjeti koliko toga trebamo promijeniti u svojim životima. To je kao da odlučimo dobro očistiti kuću. Tek kada počnemo čistiti, vidimo koliko je prljava i neuredna. Ako nam nered i prljavština ne smetaju, „jer ni ostale kuće u našem susjedstvu nisu drukčije”, nikada nećemo saznati koliko smo prljavi!

Koliko još stavova trebamo promijeniti? Pred nama je čitav život i čim prije krenemo, to bolje. Vjerujem da je ovo bilo dovoljno te da ćeš, kada se susretneš s dječakom ili djevojčicom koji imaju taj problem, postupiti na Isusov način.

Ulomak iz knjige Josipa Lončara „Kako povjerovati – kako primiti vjerom i kako evangelizirati”. Više o knjizi možete saznati OVDJE. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.