Svjedočanstva

REDOVNICA O SVOME POZIVU

U samostan sam ušla puna mladenačkog oduševljenja, ne shvaćajući težinu škole zajedništva Kada sam imala 22 godine - godine 1978. - ušla sam puna mladenačkoga oduševljenja i puna ideala u samostan. Znala sam da nisam izabrala najlakše, ali nisam imala pojma o školi zajedničkoga života…

„U samostan sam ušla puna mladenačkog oduševljenja, ne shvaćajući težinu škole zajedništva”
Foto: Ilustracija

Foto: Ilustracija


 

Redovnički život? Posve jednostavan život, koji se odmiče od svijeta u kojem sve mora koristiti i isplatiti se. U srcu je našega života Isus Krist. Naše je čovještvo, kao i kod svih drugih: sa svojim siromaštvom i veličinom, sa svojom slabošću i snagom svoje ljubavi.

Kao kod svih zaljubljenih, bila je za mene milost moja sljepoća

U svojoj mladosti bila sam oblikovana okolnostima nepravde. Doživjela sam prijezir od «praktičnih» vjernika. Podsvjesno su ti doživljaji potaknuli moje traženje Boga i učinili me osjetljivom za skladnost između vjere i djela. Zahvaljujući susretu s drugim mladim ljudima i s jednim svećenikom, koji je vodio našu grupu, Isus Krist za mene je postao vrlo značajan. On je postao nazočan u tajni mojega života. Radost, dotad nepoznata, stanuje otad u meni.

Kada sam imala 22 godine – godine 1978. – ušla sam puna mladenačkoga oduševljenja i puna ideala u samostan. Znala sam da nisam izabrala najlakše, ali nisam imala pojma o školi zajedničkoga života. Kao kod svih zaljubljenih, bila je za mene milost moja sljepoća. Danas sam posve uvjerena da se bez nje ne može. Odgoj za redovnički život nije me poštedio unutarnjega «tsunamija». Ljubomora, rivalstvo, strah da ne ću biti voljena – prohujali su preko mene kao oluja. Dotad nepoznate rane izišle su na vidjelo. Duboko sam pala…

«I kada bih još jednom mogla birati?» pitam se ponekad…

Moja istina pokazala se u onom što su mi drugi otkrili. Povjerenje odgovornih ljudi i osoba koje su me pratile pomoglo mi je da izdržim i da rastem. Bog mi se objavio preko dobrohotnih ljudi. U mojim vječnim zavjetima bila mi je važna riječ Izaije proroka: «Tvoj Bog, tvoja je ljepota , tvoje vječno svjetlo.» Trideset godina kasnije još uvijek sam obuzeta istom željom da bi moj život zračio nešto od veličine i ljepote Božje. «I kada bih još jednom mogla birati?» pitam se ponekad. Da, opet bih učinila isto, opet bih učinila isto.

I možete mi vjerovati, ja nisam neka žrtva. Što se tiče ljudskoga i duhovnoga ne kajem se ni za što, naprotiv. Moje je srce puno zahvalnosti, Bog je moja radost. Smirujuća i duboka radost koja ne može biti pomućena nikakvim olujnim valovima koji pokatkad izrone na površinu mojega života. U satima sumnje i dosade – ima i toga – ponavljam si Isusove riječi iz Ivanova evanđelja: «Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane.» Tada prijeđe moj pogled iz moje magle k Isusu koji mi daruje pravi smjer koji valja slijediti: On je «Put, Istina i Život».

Colette

Svjedočanstvo iz knjige Ljubiti znači sve dati.

Izdavač: La Vie Consacree.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh