Svjedočanstva

EUHARISTIJSKO ČUDO

U hostiji je ugledao Isusa na križu, spuštene glave, gotovo na izdisaju ČUDO! Bio je toliko potresen da se umalo onesvijestio... Imajući pred sobom prizor umirućeg Krista, neodlučno je stajao ne znajući treba li nastaviti ili prekinuti misu…

U hostiji je ugledao Isusa na križu, spuštene glave, gotovo na izdisaju

Foto: Shutterstock


 

 

Caesarius von Heisterbach, svećenik, glasoviti teolog i povjesničar XIII. stoljeća u jednom od svojih djela spominje sljedeći događaj kojem je svjedočio. Događaj se zbio u Heisterbachu (Königswinter, Njemačka) oko 1225. godine.

„Te milosti trebao bi sačuvati za nevjernike“

»U samostanu smo imali svećenika po imenu Godschalk von Volmentein. Prije šest godina, na Badnjak, dok je služio misu, molio je u suzama s velikim pijetetom. U trenutku posvećenja, umjesto otajstvenih prilika, ugledao je u svojim rukama prekrasno dijete kojeg se ni anđeli nisu mogli nagledati. Uze ga, zagrli i osjeti veliku sreću. Kad je nakon nekog vremena dijete nestalo, svećenik je završio misu posebnim žarom.

Ubrzo nakon toga, teško je obolio te je na samrti svoje viđenje povjerio superioru, a ovaj glavaru samostana, Adolfu von Deifernu, koji je izjavio: ʻZašto Bog pokazuje takve događaje svecima koji su već učvršćeni u vjeri? Te milosti trebao bi sačuvati za nevjernike poput mene koji često sumnjaju u stvarnu prisutnost.ʼ

Nakon nekog vremena, taj vrlo krhki svećenik slavio je misu. Stigavši do ʻJaganjca Božjegʼ, kad je trebao prelomiti hostiju, ugleda u njoj prekrasno dijete kako mu se nježno smiješi. Preplaši se, ali prisjećajući se događaja koji se zbio redovniku Godschalku, sabere se i radosno osta u kontemplaciji djeteta.«

Neizbrisivo sjećanje

»Želio je vidjeti što se nalazi na drugoj strani hostije te je okrenu i ugleda Isusa na križu, spuštene glave, gotovo na izdisaju. Adolf von Deifern bio je toliko potresen da se umalo onesvijestio, te je zaplakao. Imajući pred sobom prizor umirućeg Krista, neodlučno je stajao ne znajući treba li nastaviti ili prekinuti misu. Ljudi su ga u čuđenju promatrali, impresionirani njegovim stanjem, dugim čekanjem, ne shvaćajući što se događa.

Konačno je lik umirućeg Krista nestao, hostija je poprimila uobičajeni oblik te je svećenik završio obred svete žrtve. Tada vjernici upitaše za pojašnjenje tog čudnog događaja pa se Adolf popeo na pulpit kako bi ispričao ukazanja koja je doživio. Njegovo je srce bilo toliko raznježeno da je stalno uzdisao i nerazgovijetno govorio sve dok se u suzama nije povukao s pulpita. Kasnije je svoje vizije povjerio mnogim pobožnim ljudima i nije prestajao kontemplirati Kristovu Muku. Sjećanje na tu milost trajno se usjeklo u njegovo srce te je promijenio ponašanje i iskupio svoje grijehe, na veliku dobrobit svojih župljana.«

Ulomak iz knjige „Krv Kristova“ autora Renza Allegrija. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

 

O knjizi

Ova je knjiga izvrsna priprema za misu… Preporučam Vam da prije svake svete mise pročitate barem jedno poglavlje. Naime, vjerujem da razmišljajući o Isusovoj stvarnoj prisutnosti u Euharistiji možemo na misi sudjelovati djelatnije i plodonosnije.

Josip Lončar

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh