Za cijelu obitelj

U čemu je tajna uspješnog odgoja // Izgradite odnos s djecom igrajući se

Izgradite odnos s djecom igrajući se

Zamislite odnos roditelja i djeteta koji se temelji samo na autoritetu, bez ikakve spontanosti. U takvu odnosu potpuno je zapostavljeno jačanje dječjeg samopouzdanja te izostaje radost i djetetov osjećaj vlastite vrijednosti. A kad bi dijete bilo prepušteno sebi, bez roditeljskog autoriteta, kakav bi to onda bio odnos? Sigurno ne ne znam kakav. U najboljem slučaju dijete bi zadržalo osjećaj dužnosti prema roditeljima, a u najgorem bi se osjećalo nevoljeno ili omraženo, budući da se ne bi osjećalo primijećeno u njihovim očima.


To nitko ne želi. Ono što bi trebalo obilježavati odnos između roditelja i djece jest trajna ljubav, osjećajnost, povezanost, nježnost i povjerenje. Tomu bi trebalo dodati još jedino igru! I šalu!

Igrom do snažne i trajne povezanosti između roditelja i djeteta

Psiholog Lawrence Cohen, specijalist terapije igrom, uvjeren je da je snažna povezanost s roditeljima nužna za razvoj djeteta. On preporuča da se odnos između roditelja i djece ne gradi samo na autoritetu, već također i na igri, nazivajući to „razigranim roditeljstvom“.

U svojoj knjizi Razigrano roditeljstvo – uzbudljiv i nov pristup odgoju koji će vam pomoći izgraditi blisko zajedništvo, riješiti probleme u ponašanju i potaknuti samopouzdanje Cohen kaže: „Igra je najbolji način da se poveže s djetetom, da ga se izvuče iz izolacije ili da ga se navede da promijeni svoje ponašanje te da se ponovo zadobije njegovo povjerenje i popravi  odnos s roditeljima.“

Ako se spustimo na djetetovu razinu i uđemo u njegov svijet, steći ćemo njegovo povjerenje i pokazati mu svoju ljubav. Lawrence Cohen dodaje: „Igra i šala mogu izgraditi duboku emocionalnu povezanost između roditelja i djece. Igra, sa svom svojom uzbudljivošću i radošću zajedništva, može ublažiti stres roditeljstva. Razigrano roditeljstvo put je u dječji svijet, prema dječjim uvjetima, da bi se uspostavilo povjerenje, blizina i povezanost.“

Igra ispunjava glavnu djetetovu potrebu: potrebu za povezanošću

Što je potreba za povezanošću? Psihoanalitičar John Bowlby to naziva nagonom koji znači cjeloživotnu potrebu da se bude saslušan, razumljen i podupiran od jedne ili više voljenih osoba. Dokazano je da djeca imaju temeljnu potrebu da budu s kime povezana.

„Potreba za povezanošću može se prikazati kao slika spremnika ispražnjena glađu, umorom, odvojenošću ili povredom. Kako se može napuniti takav spremnik? Ljubavlju prema djetetu, pružanjem psihičke podrške, nježnosti, tješenjem i tetošenjem. Smirivanjem kad je uznemireno, igrom i razgovorom kad je dobro raspoloženo“, objašnjava Lawrence Cohen. On tvrdi da je većina problema kod djece povezana s problemom povezanosti: spremnik nije dovoljno pun ili se ne puni dovoljno često nakon što se isprazni. Igra je jedan od načina kako odrasli mogu napuniti taj spremnik ili začepiti rupe kroz koje propušta.

Igra nam pomaže da naučimo životne vještine

Poštovati pravila, ne varati, znati prihvatiti poraz, upravljati osjećajima, čekati na svoj red, raditi u timu… Toliko je toga što se može naučiti igrajući se i što će djeci biti nasušno potrebno kada odrastu.

A što ako se roditelji ne vole igrati?

Igra ne mora biti isključivo nešto sa zadanim pravilima, poput rizika ili monopola, ili nešto za što treba satima čučati i sjediti na podu, kao što treba za igranje lego kockama ili lutkama. Psihoterapeutkinja Isabelle Filliozat igru određuje kao „svaku zaigranu i ugodnu interakciju između roditelja i djece“. To može biti veoma kratka igra, mimika, oponašanje šaljivih glasova za stolom ili samo pravljenje društva djetetu dok gradi tvrđavu. Nekad se to čini dosadnim, ali Filliozat tvrdi: „Vrijedno je truda jer je igra nevjerojatan način da se svi opustimo.“

Autor: Mathilde De Robien (Aleteia.org)

Prijevod: Josip Sinjeri (Book.hr)

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh