Foto: Shutterstock
„Takvo nešto mi ne treba“
Ako pokušamo voditi kršćanski život vlastitim snagama, naše razočaranje, frustracije i umor pod jarmom duhovnog života postat će nam deprimirajuće. Takav umoran kršćanin nije uvjerljiv svjedok vjere. Nevjernici, gledajući u takve „junake“ prignječene bremenom obveza, misle u sebi: „Takvo nešto mi ne treba, hvala lijepa.“
Potrebna je svijest da, zaživjevši kršćanskim životom, posežemo za nečim što je izvan naših snaga. Ničemu ne koristi naprezanje duhovnih mišića i prikazivanje sebe kao Božjih vojnika. Ne radi se o tome.
Posljedice „samostalnog“ kršćanstva“
Posljedice su takva „samostalnog“ kršćanstva tužne. Videći prosječne plodove naših napora, rastužimo se, rezigniramo i odemo od Boga ili skrećemo u slijepu ulicu održavanja određenog izgleda svetosti da bismo njegovali vlastiti imidž i na taj način zapravo postajemo farizeji.
Doista, trenutak osvješćivanja vlastite nemoći jest blagoslovljen trenutak u kojem čovjek može početi prizivati Božju milost. A budući da je Bog rekao da će dati Duha Svetoga onima koji ga traže, rezultat je zajamčen.
Iz knjige „Bog traži čovjeka“ autorice s. Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.
Knjigu možete nabaviti ovdje.
Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.
