Osobni razvoj

TRPLJENJE I OSLOBOĐENJE DIO SU ETAPE SAZRIJEVANJA U VJERI

Augustyn Pelanowski o ulozi arkanđela u našem životu „Prisutnost arkanđela je kao svojevrsna 'šiba' koja čini da ubrzamo na putu koji vodi do vječnoga cilja i brže sazrijevamo u vjeri. Na taj način skraćujemo sebi put prema Nebu.“

O. Augustyn Pelanowski o ulozi arkanđela

Mihael arkanđel/ foto: Shutterstock


 

Ukazanju arkanđela prethodi obično razdoblje velikih briga, trpljenja, zbunjenosti, zamračenja, koja vode do nutarnjeg rasta i promjene u novoga čovjeka, slobodnog i sretnog, nalik Kristu. (…)

Trpljenje i oslobođenje su etape neobično brzog sazrijevanja u vjeri. Ova usporedba koju ću sada iznijeti može se mnogima učiniti nezgodnom ali zar nismo i mi ponekad poput magarca koji se vuče kući, noseći na leđima svoga gospodara? Što je bliže kući, to sporije ide. Na kraju postaje toliko spor da se dolazak do cilja čini gotovo neostvarivim. Gospodar ga požuruje šibom, magarac trpi no ipak požuruje, počne trčati i odjednom postaje radostan jer na vidiku raspoznaje već dobro znanu štalu.

Prisutnost arkanđela je kao svojevrsna ‘šiba’ koja čini da ubrzamo na putu koji vodi do vječnoga cilja i brže sazrijevamo u vjeri

Odjednom magarac sam, bez da ga netko goni, trči prečacima, te put za koji bi mu inače trebalo sedam sati, prevali za tri i pol sata. Svatko voli brže doći do cilja, brže doći kući, biti na cilju prije, nego, kasnije. Prisutnost arkanđela je kao svojevrsna ‘šiba’ koja čini da ubrzamo na putu koji vodi do vječnoga cilja i brže sazrijevamo u vjeri. Na taj način skraćujemo sebi put prema Nebu. Primijetili ste da, kada se pojavljuje arkanđeo Gabrijel, prorok Danijel, isto kao i Marija, prolazi kroz životne poteškoće, a povijest se ubrzava. U slučaju Marije, koja ide žurno preko planina, k Elizabeti (uzbrdo!), to je posebna žurba jer dolazi žurno onaj prema kojemu se jako pola ko upućivalo čovječanstvo – Krist. O Njemu piše u Otkrivenju:

„I rodi muško, sina koji će vladati nad svim

narodima željeznim žezlom. Njezino dijete bi uzeto k

Bogu i njegovu prijestolju“ (Otk 12,5).

Ovdje je govor o Kristu koji ‘tjera’ cijelo čovječanstvo šibom riječi Božje. Bijeg ljudi postao je prebrz i to se simbolički može vidjeti u užurbanom Marijinu hodu do Elizabete. Pokušajmo zamisliti malo dijete koje se razvija dvanaest godina normalnim procesom rasta. Razvija se umno, psihički, duhovno, fizički kao i druga djeca, bez ikakvih odstupanja. No, zamislimo si jedno drugo malo dijete koje jedne noći u svim tim etapama rasta i razvoja sazrije toliko, da kad se probudi, vidi da njegova osobnost odgovara dvadeset jednogodišnjem muškarcu.

Takva noć mogla bi nam se činiti noćnom morom, ali da je sretno prošla ostali bismo lijepo iznenađeni svojim znanjem, psihičkom ravnotežom, izgledom ili duhovnošću

Tako nagao skok vrijednosti, sigurno bi sa sobom donio velike probleme i bol, ali uštedio bi puno godina teškog sazrijevanja. Takva noć mogla bi nam se činiti noćnom morom, ali da je sretno prošla ostali bismo lijepo iznenađeni svojim znanjem, psihičkom ravnotežom, izgledom ili duhovnošću. Takva noć bila bi poput arkanđela. Arkanđeo je u tvom životu upravo to: noć, crni oblak, pritisak, poslije kojih fantastično preskačeš nekoliko godina naprijed u svojoj težnji za Nebom. Ovo je kao skok izvan prostora…

Ulomak iz knjige „Zašto Bog dopušta patnju?“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Na vrh